Tribina „Vladimir Vauhnik i jugoslovenska tajna služba u Nemačkoj u Drugom svetskom ratu” održana je u ponedeljak 18. juna u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Srđan Graovac, istoričar.
Na početku tribine Graovac je naveo da su „general Račić”, „Vasić” i „Vajko” bili samo neki od pseudonima koje je u toku svoje bogate obaveštajne karijere koristio pukovnik Vladimir Vauhnik, vojni ataše Jugoslovenskog poslanstva u Berlinu. Bilo je to u godinama pre strahovite nacističke agresije Trećeg rajha na prvu zajedničku državu Južnih Slovena.
– Ime Vladimira Vauhnika decenijama je bilo poznato veoma malom broju istoričara, dok je iz svesti najširih slojeva srpske, slovenačke i jugoslovenske javnosti bilo potpuno iščezlo. Bio je veliki jugoslovenski patriota, vispren obaveštajac i svojevrsni učesnik u zaveri unutar nemačkih vojnih krugova, organizovanoj sa ciljem da se obori nacistički poredak – rekao je Graovac na početku predavanja.
Vauhnik (Slovenija, 1896 – Argentina, 1955) je poreklom iz slovenačke porodice prosvetnih radnika. Od malih nogu interesovao se za vojnički poziv. Kao najbolji, ali nesvršeni student Vojne škole, dobio je čin poručnika i upućen je na istočni front Prvog svetskog rata koji je tada izbio. Pokazao se kao izuzetno hrabar oficir; dva puta je ranjavan.
Po završetku rata, pridružio se vojsci Kraljevine SHS i nastavio školovanje u Beogradu. Bio je veoma uspešan, a uz ostalo i poliglota – govorio je šest jezika. Godine 1938. dobio je važno mesto vojnog atašea u Berlinu. Po dolasku se sastao sa svim nadležnima, uključujući i Geringa, tadašnjeg komandanta vazduhoplovstva. Potom je u prikupljanju informacija primenio taktiku uspostavljanja prijateljskih odnosa sa nemačkim oficirima. Priređivao im je prijeme i večere na kojima je uspevao da sazna važne podatke.
Vauhnik je otkrio i tačne datume početka fašističke agresije na Kraljevinu Jugoslaviju, a najverovatnije i datum pokretanja operacije „Barbarosa”.
– Bio je ličnost koja je svojim radom, rizikujući sopstveni život i bezbednost, umnogome doprinela da u zakulisnim geopolitičkim okolnostima pomogne obaveštajnim i bezbedonosnim sistemima „evropskih demokratija” u gigantskom okršaju čovečanstva sa monstruoznosti „apetita nacističkog Moloha” – istakao je Graovac.
Rad Vladimira Vauhnika i jugoslovenske tajne službe u nemačkoj prestonici, a u osvit prvih godina Drugog svetskog rata, zaključio je na kraju autor tribine, predstavlja neprevaziđen primer profesionalnog i odgovornog odnosa jedne državne ustanove u patriotskoj misiji zaštite slobode i života države i naroda koga ona predstavlja.
Ostavi komentar