Tribina istoričara Milovana Balabana „NJegoš – viteški vladar Crne Gore i pesnik kosovskog zaveta”, održana je u petak 26. maja u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Gost tribine bila je Fata Eganović, diplomirani filolog, pesnik, esejista i književni kritičar.
Na tribini je bilo reči o ličnosti, poeziji i vremenu u kom je živeo pustinjak cetinjski i vladika Petar Drugi Petrović NJegoš (1813 – 1851), rođen kao Radivoje Rade Tomov Petrović.
– Bio je pesnik, mislilac, filozof, monah, duhovni i svetovni vladar Crne Gore i nadahnuti tumač kosovskog zaveta, centralnog nerva duhovno-istorijske vertikale srpskoga naroda – rekla je Eganovićeva. Junaka u antičkom smislu, dodala je Eganovićeva, određuju tri segmenta: plemenito poreklo, fizička lepota i junačka dela. Malo je ljudi u našoj istoriji koji su se rodili sa sve te tri osobine. To je bio NJegoš, a pre njega despot Stefan Lazarević.
U daljem nastavku tribine, Balaban je rekao da je do sada predstavljao mnoge velike ličnosti na tribinama, ali da je pristup NJegošu na neki način i najteži, jer je o neponovljivom, magičnom i mističnom liku NJegoša teško pričati u savremenim misaonim formama.
– Svako ko izučava NJegoša i nepristrasno priđe njegovoj kompleksnoj ličnosti, ima taj osećaj. Ukoliko neko pretenduje da bude koliko, toliko veran tumač NJegošev, njegova beseda o pesniku – vladaru crnogorskom treba da dobije svešteni karakter, da bude nalik na himnu, da ima gotovo karakter žitija, da sagledava vreme iz perspektive večnosti – naglasio je Balaban.
Balaban je, zatim, istakao da je jedini takmac ili brat NJegošu po stradalništvu bio Dostojevski. NJegoš je bio čovek koji se trudio da sagleda sve iz kosmičke perspektive večnosti. Upravo zbog toga bio je aktivni delatnik i mudri tumač svog vremena (ali i onog pre njega kao i načela koja važe u svim vremenima) i veliki vladar svoje male države.
Mada širinom, dubinom i visinom nedostižan svojim savremenicima, kao i nama, njegovim duhovnim potomcima, vladika Rade je i danas aktuelan, možda i najaktuelniji i najpotrebniji, jer posmatrajući njega i saživljujući se sa njegovim odnosom prema narodnom predanju, koje je u njemu utisnulo neizbrisiv pečat žudnje za slobodom zlatnom, današnjim generacijama često nerazumljivom ali preko potrebnom, najviše možemo naučiti.
– Sa druge strane, aktuelnost, ali i autentičnost vladike Petra Drugog postaje jasnija kada posmatramo pesnikov odnos prema svetu oko njega, kako svetu kao „kontroverznom“ hramu Božijem datom čoveku da njime gospodari, tako i svetu koji čine susedni narodi, često upregnuti u interese dominantnih svetskih sila na istoku i zapadu – rekao je Balaban u nastavku tribine.
U NJegoševo vreme, o svetskim silama, poput Osmanlijskog carstva i moćnih zapadnih država, svoj stav pesnik je izrekao kroz reči Vladike Danila, Vojvode Draška i drugih junaka „Gorskog vijenca“, najuticajnijeg pesničkog dela Petra Drugog Petrovića NJegoša.
NJegoš pesnik nije jasan bez NJegoša duhovnog i svetovnog vladara. Petar Drugi, pravoslavni monah i vladika, nije zaokružena ličnost, ako ne sagledamo njegov mistično-filozofski vidik najjasnije prikazan u „Luči mikrokozma”.
Upravo zato, Balaban je na kraju tribine zaključio da je NJegoš verovatno najupečatljiviji i najsvetliji orijentir pravilnog duhovnog i nacionalnog puta, kako svakog pojedinca, tako i elite i naroda.
– On je bio istovremeno i aristokrata i istinski pripadnik svoga malog, stradanjima izmučenog, ali junačkog i ponosnog naroda – zaključio je Balaban.
Možda naizgled deluje kao paradoks, ali upravo je kolektivna svest, izražena kroz živo kosovsko predanje, dala NJegošu autentičnost i bogatstvo duha koje dostiže najviše, opštečovečanske vrednosti.
– Zbog toga je NJegoš nacionalni genije koji ima nadnacionalni i univerzalni značaj poput Dostojevskog kod Rusa, Getea kod Nemaca, Šekspira kod Engleza – zaključio je Balaban.
Ostavi komentar