Istoričar Ognjen Karanović održaće tribinu „Stvaranje Jugoslavije 1918. godine-propast srpskog identiteta i državnosti?“ u utorak 21. marta u 19 časova u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada.
„Jugoslovenstvo nije poniklo ni iz kakvih pozitivnih osnova, nego iz jednog apsolutnog nesporazuma; produkt je jednog naročitog poremećaja svih zdravih načela za život, jedna romantika koja je postavljena nasuprot realne politike i jedna fatamorgana koja je odvela u katastrofu državu Srbiju, jedino realnu u tom nezdravom snu o nemogućem i neprirodnom“, reči su velikog Jovana Dučića izgovorene pre 75 godina u jeku realizacije eventualnih rezultata „spajanja nespojivog“ iz 1918. godine, oličenih u bezumnom pogromu i genocidu nad srpskim narodom u toku Drugog svetskog rata, a koji je počinjen rukom tzv. „jugoslovenskih sunarodnika“ srpskog etnosa i to na prostorima današnje Hrvatske, Bosne, Dalmacije, Slavonije, Srema, Hercegovine, Bačke, BJR Makedonije… Ukoliko uzmemo u obzir pomenute zločine pred kojima su i sami nacistički i fašistički okupatori zanemeli, neminovno moramo da se zapitamo kako je bilo uopšte moguće da do istih i dođe. Jugoslavija, doduše pod imenom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je Prvodecembarskim aktom 1918. godine na ruševinama, u Velikom ratu, zbrisanog drevnog Habzburškog carstva, ali i na prostorima jedine dve autohtone i autentične južnoslovenske, a lovorikama grandiozne pobede, ovaploćene srpske države: Kraljevine Srbije i Kraljevine Crne Gore. Kraljevina Srbija nosila je plamen nacionalnog i nadnacionalnog „rizorđementa“ i ujedinjenja, u prvom redu srpskog, ali i drugih južnoslovenskih naroda i etničkih zajednica, gotovo svih, tada i danas, postojećih konfesionalnih provenijencija na prostorima nove države. Svojevrsnu potvrdu pomenutim činjenicima pružaju i zvanične odluke o prisajedinjenju tih zajednica Srbiji, usvojenim novembra 1918. godine od strane nekoliko narodnih predstavništava srpskih i južnoslovenskih istorijskih pokrajina i oblasti iz Austrougarske, ali i Kraljevine Crne Gore. Slobodno izraženom voljom, navedenim odlukama, pridružili su se i predstavnici južnoslovenskih naroda iz slovenačkih pokrajina, Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (bez Srema), kao i Bosne i Hercegovine, čime je nova država, buduća Jugoslavija, zapravo i nastala. Međutim, da li je entuzijazam pojedinih srpskih i južnoslovenskih intelektualaca i političara, iskazan u idealima o potrebi postojanja jedinstvene države Južnih Slovena, pa i jugoslovenske nacije, predstavljao dovoljnu meru zakonomernosti prema kojima su i inače, nacije i države nastajale u istoriji svetskih civilizacija? Možda se u pomenutoj dilemi krije i odgovor na pitanje zbog čega je navedeni „ideal jugoslovenstva“ tako surovo i tragično urušen u godinama Drugog svetskog rata i Ratova za jugoslovensko nasleđe na kraju krvavog XX stoleća. Jož važnije, postavljamo i nedovoljno istraženo pitanje da li je ta, a za njom i svaka naredna, Juogoslavija, nastala i na ruševinama srpske državnosti, o čemu je veliki Dučić izneo svoj gorepomenuti potresni sud. Odgovor ćemo pokušati da ponudimo u razgovorima na predstojećoj tribini koju organizuje Kulturni centar Novog Sada.
Ostavi komentar