SRBIJA I SRBI NA FILMU U PRVOM SVETSKOM RATU 16.12.2014.

15/12/2014

 

Otvaranje izložbe u utorak, 16.12.2014. u 19 časova na Tribini mladih

 

Ovu po prvi put koncipiranu veoma dragocenu izložbu koja obuhvata preko autentičnih 40 radova na formatu 70h100 cm  je pripremio Arhiv „Jugoslovenske kinoteke“ pod rukovodstvom Aleksandra Saše Erdeljanovića i Božidara Marjanovića. Izložbu otvara g-din Radoslav Zelenović, direktor Jugoslovenske kinoteke. Uvodna reč Saša Erdeljanović, autor izložbe i Đorđe Kaćanski, urednik filmskog programa KCNS. Tokom trajanja Izložbe, biće prikazivani domaći i inostrani filmovi koji adekvatno ilustruju tematiku Prvog svetskog rata.

  PRVI SVETSKI PAT – FILMSKA SNIMANJA

     Prvi svetski rat je bio jedna od najvećih kataklizmi dvadesetog veka a nažalost, i nakon njegovog pobedničkog završetka od strane sila Antante i krvavih rezultata koje je ostavio za sobom, svet se nije promenio i ratovi su se nastavili do naših dana. U Arhivu Jugoslovenske kinoteke se čuva deo filmskih materijala vezanih za Prvi svetski rat, ali su nažalost mnogi značajni filmski snimci verovatno nepovratno izgubljeni. Iz istorijske perspektive, filmska snimanja vršena na teritoriji ratnih dejstava Srba i srpske vojske, dele se na tri kriterijuma:

  1. Filmska snimanja domaćih snimatelja
  2. Filmska snimanja savezničkih snimatelja
  3. Filmska snimanja snimatelja iz zemalja okupatora

„Da bi se važniji borbeni momenti sačuvali za budućnost i u slici, odobravam da g. Đoka Bogdanović, hotelijer iz Beograda sa g. Černovim, slikarom, može vršiti kinematografska snimanja u oblasti dejstva naših trupa. G. Černov može pored ovoga vršiti i obična fotografska snimanja. Snimljene filmove predaće g. Bogdanoviću, Obaveštajnom odseku na uviđaj, a od fotografskih snimaka g. Černov predaće istom odseku no dva primerka od svakog. G. Bogdanoviću izdati potrebnu objavu. Po zapovesti načelnika štaba đeneral Živojin Mišić, Valjevo, 14. avgusta 1914.”

Ovom objavom srpska Vrhovna komanda je i praktično pokazala da shvata šta je ratna propaganda i da je svesna koliko nova umetnost f i l m, može biti pogodna u stanju rata na planu očuvanja prisebnosti i moralno-patriotskih osobina kod vojske i civilnog stanovništa, ali i želju i spremnost da se za buduća pokolenja večno, putem kinematografskih slika, sačuvajudela predaka i njihova borba za slobodu. Ha samom početku I svetskog rata, krajem avgusta i početkom septembra, Bogdanovićev snimatelj Samson Černov snima neuspešne borbe srpske vojske na oslobođenju Srema, nakon kojih se Srbi ubrzo povlače. Materijali u kojima su se videli Progar, Boljevci, Surčin ali i Zemun, Beograd i Šabac, verovatno su uništeni da ne bi pali u ruke austro-ugarskom neprijatelju, pred povlačenje u Apbaniju. Nešto kasnije, aktivni su Dragiša Stojadinović, budući osnivač Fotografske sekcije u Solunu, koji beleži odbranu Beograda 1915. godine i LJubiša Valić, koji snima Užičku vojsku. Snimci Stojadinovića su veoma značajni kao ozbiljan i istorijski verodostojan dokument o herojskoj odbrani Beograda 1915. godine. Tada su kamere, za srpsku kinematografiju i u budućnosti veoma zaslužnog Stojadinovića, snimile sekvence srušenog železničkog mosta na Savi, srpske borce u rovovima, ruševine ponosnog glavnog grada Srbije itd. I kadrovi LJubiše Valića, koji je zabeležio dejstvo Užičke vojske na granici sa Bosnom, i Stojadinovićevi, poslati su u Francusku na kopiranje, ali se odatle nikada nisu vratili i možda su zauvek izgubljeni. Sve od kraja 1916., odnosno početka 1917., zbog teške situacije u kojoj se našla Srbija, naši snimatelji više nisu bili u mogućnosti da objektivom kamere ovekovečuju junačke podvige našeg naroda i naše vojske. Tada je otpočela sa radom novoformirana Kinematografska sekcija srpske vojske u Solunu, kojom su upravljali Dragiša Stojadinović i kasnije Mihailo Mih- ailović, zvani Mika Afrika. Zahvaljujući njihovom predanom radu i entuzijazmu sačuvani su brojni kadrovi o radu Vrhovne komande i proboju Solunskog fronta, ali i takvi kapitalni materijali kao što su Požar Soluna i Proces Dragutinu Dimitrijeviću Apisu i drugovima, oba iz 1917. godine. Mnogi od ovih «solunskih snimaka» su uključeni u brojne antologije o Velikom ratu. Istovremeno, mnoge čuvene svetske filmske kuće, kao što su „Pate”, „Gomon”, „Savoja film“, „Topikal-Badžet” itd. su preko svojih hrabrih snimatelja (dok je to bilo moguće), filmom obaveštavali svet o junačkoj borbi malognaroda protiv višestruko jačeg porobljivača. U prvoj godini rata istaknuti snim- atelji kao što su Leons Šnajder, Donald Tompson, Arijel Vardžes, Žan Emar, Umberto Romanjoli i dr. beležili su aktivnosti srpskog vrha vojske i naroda počev od mobilizacije, odbrane Beograda, boravka u Nišu, dolaska na Solunski front, te krvavih borbi i oslobođenja otadž- bine. Za nas je naročito značajan i rad savezničkih sekcija na Solunskom rontu 1916-1918. godine; pre svega rancuske, koje su zabeležile ne samo ratna dejstva i stradanja naroda, već i slave i molitve, slavlja i sahrane, odnosno život jednog naroda koji je tada bio na ivici provalije.

I snimatelji okupacionih sila austro-ugarske, bugarske i nemačke vojske snimili su mnogo filmske trake na našim prostorima, ali veći deo toga je danas izgubljen. No, bez obzira što je u mraku ratova mnogo krunskog filmskog materijala o Prvom svetskom ratu zauvek nestalo, sačuvani snimci naših i stranih snimatelja 1914-1918. godine ostaju kao svetao primer požrtvovanja i istinoljublja ljudi koji su ih stvarali u jednom od najtežih perioda istorije HH veka.

Aleksandar Saša ERDELJANOVIĆ, direktor Arhiva Jugoslovenske Kinoteke

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja