Predavanja „Jugoslovenske kolonizacije 20. veka u Vojvodini – uzroci, karakter, poređenje, promeneˮ (3. 2. 2022) i „Promena prostora Vojvodine usled kolonizacije 1921-1941ˮ (7. 2. 2022), kao i tribinu „Promene seoskih zajednica usled procesa kolonizacije Vojvodine u 20. vekuˮ (9. 2. 2022), možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Projekat Kolonizacija Vojvodine, koji Kulturni centar Novog Sada ostvaruje u saradnji sa Muzejom Vojvodine, podrazumeva, između ostalog, i seriju tematski srodnih predavanja, usmerenih najpre na ispitivanje prirode i odlika procesa kolonizacije na području Vojvodine. Projekat je otvoren temom „Jugoslovenske kolonizacije 20. veka u Vojvodini – uzroci, karakter, poređenje, promeneˮ, a govorili su istoričari, dr Milan Micić, prof. dr Slobodan Bjelica i prof. dr Saša Marković. Na samom početku predavanja, dr Micić istakao je da se za razumevanje današnje Vojvodine u obzir mora uzeti širi vremenski kontekst, od 18. do 20. veka. Tako u fokus pada, ne samo poređenje uzroka i karaktera kolonizacija posle dva svetska rata, nego i nužnost osvrtanja na ovaj fenomen još iz doba Habzburške monarhije. Takođe, od naročitog značaja postaje pitanje osnaživanja nacionalnog identiteta i pravljenje nedvosmislenog otklona od bivše Austrougarske države, o čemu svedoče, primera radi, toponimi (Aleksa Šantić, Karađorđevo, Vojvoda Stepa…), ali i arhitektura, koja uzmiče od barokne tradicije i vraća se vizantijskom liku. Prof. dr Slobodan Bjelica istakao je da nacionalnom aspektu kolonizacije treba dodati još socijalni, politički i ekonomski faktor, ukazavši na uticaj i spoljno-političkih i unutrašnjih problema posmatrane teritorije. San Srba sa prostora Vojvodine ispunjen je, najzad, njenim ujedinjenjem sa matičnom državom, kako je izlaganje nastavio prof. dr Saša Marković, naglasivši da je istovremeno došlo i do suočavanja sa „novom realnostiˮ, koju je donela priroda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je 3. februara načeta važna tema, na čijem tragu je i narednih večeri u Kulturnom centru Novog Sada rasvetljavana mnogolikost kolonizacije Vojvodine.
U okviru predavanja „Promena prostora Vojvodine usled kolonizacije 1921-1941ˮ, održanog 7. februara, dr Milan Micić pružio je temeljan i studiozan pogled na različitosti prostora Banata, Bačke, Baranje, Srema i Slavonije u odnosu na Austrougarsku, osvetlivši život ljudi i naselja koja su inicijalni impuls za izgradnju identiteta našla u istorijskom prevratu nakon 1918. godine. Iste večeri, upriličena je promocija knjige Kolonistička naselja (1920-1941) pomenutog autora. Ova studija pruža uvid u period koji je od presudnog značaja za razumevanje prirode i sudbine brojnih kolonističkih naselja, dok, na širem planu, predstavlja piščev doprinos kulturi sećanja.
Na projekat Kolonizacija Vojvodine odgovorila je i tribina „Promene seoskih zajednica usled procesa kolonizacije Vojvodine u 20. vekuˮ, od 9. februara, čiji su govornici, istoričari Dimitrije Mihajlović, dr Milan Micić i dr Predrag Vajagić, predočili tematsku okosnicu procesa kolonizacije Vojvodine kroz dve etape i dve agrarne reforme. O prvoj etapi, koja se odnosi na godine posle Prvog svetskog rata, govorio je Dimitrije Mihajlović, istakavši važnost kontekstualizacije formiranja kolonističkih zajednica u širi okvir ondašnjih društveno-političkih okolnosti (kraj Velikog rata, prisajedinjenje Vojvodine, osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca). Mihajlović navodi da su dobrovoljci kolonisti, došavši iz dinarskih predela, naišli na „teškoće homogenizacijeˮ. Naime, proces dolaska i naseljavanja praćen je osobenim psihološkim zatvaranjem, te je svaki pogled kolonista „prema spoljaˮ opominjao na „one elemente koji mogu da ih ugrozeˮ, kako ističe Mihajlović, dodavši da je radikalna promena u odnosu na ono zavičajno uslovila sukobe i konflikte koji se, u periodu od 1921. do 1930. godine, najpreciznije mogu označiti rečju diskontinuitet. Genezu ovog fenomena, postepeno prilagođavanje i otpočinjanje homogenizacije, moguće je pratiti i dalje, do Drugog svetskog rata, kada sudbina kolonista biva izložena novom istorijskom udaru. Za kraj, Mihajlović pravi sugestivan osvrt na identitet koloniste kao pojedinca koji „pokušava da stvori neku vrstu membrane prema spoljašnjem svetuˮ, dok, na kolektivnom planu, kolonističke zajednice bivaju posmatrane kao „tvrd orahˮ.
Dr Predrag Vajagić svoje izlaganje orijentisao je na drugu etapu kolonizacije. Ona je snažno obeležena okupacijom, pa su procesi otpočeti još 1921. godine, nasilno prekinuti 1941. Progon koji je pretrpela populacija nastanjena u Vojvodini, ostavio je nakon oslobođenja i, najzad, povlačenja nemačkog faktora, „prazninuˮ, posebno na polju Bačke i Banata, kako je istakao dr Vajagić. Kolonisti formalno dobijaju zemlju, pri čemu je prednost ukazana narodnooslobodilačkim borcima. U godinama posle rata, uočljive su promene i napredak na planu načina obrade zemlje, postavljeni su temelji zajedničkog rada, akcenat se prenosi na opismenjavanje stanovništva dok se, od 1953. godine, polako gase seljačke radne zadruge i otpočinje faza individualnog rada. Dr Vajagić navodi da u ovom periodu „kolonisti manje-više sami usmeravaju budućnost naselja u koje su došliˮ, ne zanemarivši, pritom, da pomene konflikte koji su tinjali kako na geografskoj relaciji kolonista, tako i između kolonista i starosedelaca. Druga kolonizacija okončana je devedesetih godina prošlog veka, kada se prostor Vojvodine pokazao, iznova, kao „siguran prostorˮ i kada je kod bližnjih tražena „nada za bolju budućnostˮ, kako poentira dr Vajagić.
Epilog tribine obeležio je rezime dr Milana Micića koji je, sagledavši dve agrarne reforme i dve kolonizacije, istakao da je za pristup ovoj temi važno uočiti kako se najmanje tri fenomena formiraju: same zajednice, njihov identitet i njihov odnos sa okruženjem. Kolonisti, posmatrani u različitim državama iste teritorije, bivaju markirani neumoljivim promenama usled ratova, pri čemu je nemoguće istaći jedinstven model po kom se u različitim mestima odvijala kolonizacija. Dr Micić je, kroz analizu konkretnih primera, ponudio kratak pregled dinamike procesa naseljavanja i izgradnje identiteta na prostoru Vojvodine u dijahronijskom preseku. Kao pitanje od fundamentalne važnosti izdvojilo se sledeće: Šta jeste kolonizacija? Na taj način, dr Micić pozvao je na proučavanje „tog mozaika koji se stvara u Vojvodini, mozaika narodaˮ, gde bi se pitanjima specifičnosti kolonističkih identiteta trebalo prići iz više uglova. Zato je tema migracija „posao za istoričare, lingviste, etnologe, sociologeˮ, kako je tribinu zaključio dr Micić.
Ostavi komentar