Predavanje Ognjena Karanovića na temu „Srpsko-hrvatski odnosi u Kraljevini Jugoslaviji 1929–1939. godine“ možete pogledati 23. oktobra u 18 časova na našem Jutjub kanalu.
Integralna jugoslovenska ideologija odredila je drugu fazu u životu jugoslovenske države (1929–1935). Zemlja je 6. januara 1929, posle osam godina parlamentarnog života, zakoračila u monarho-diktaturu. U neraskidivoj vezi sa tim činom, zasnovanom na iluziji da je posle deset godina zajedničkog života moguće dekretima, u tačno određenim rokovima, formirati novu jugoslovensku naciju, bila je i promena imena države (Kraljevina Jugoslavija), kao i podela zemlje na upravna područja. Administrativna podela na devet banovina bila je pokušaj da se brisanjem granica istorijskih oblasti spreči dalji dezintegracioni procesi u jugoslovenskoj državi i definitivno razbiju istorijske oblasti koje su pothranjivale separatizme. Proklamovano jugoslovenstvo je u prvoj godini diktature doživljavano kao sinteza srpstva, hrvatstva i slovenstva, a Kraljevina Jugoslavija kao potpuno sintetičko rešenje nacionalnog i državnog pitanja. Ipak, veoma brzo se pokazalo da uporište diktature u vojnom vrhu, aparatu bezbednosti, delu građanskih političkih snaga Srbije i Slovenije i privrednih finansijskih krugova Hrvatske, nije dovoljno za stabilnu vlast. Oktroisanjem Ustava od 3. septembra 1931. formalno je bio završen period monarho-diktature. Međutim, suštinski sporovi u odnosima Srba i Hrvata u Jugoslaviji, nisu okončani. Pokušaj Milana Stojadinovića da svojom političkom akcijom date sporove prevaziđe, brutalno je okončan. U datom periodu, žrtvu nerešenih sporova, podneo je jugoslovenski vladar – viteški kralj Aleksandar II Karađorđević.
Ostavi komentar