Predavanje istoričara Miloša Savina na temu „Ideje o federalizaciji Habzburškog carstva i pitanje Srpske Vojvodineˮ (30.6.2022) možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Godine 1849. donet je patent o osnivanju Vojvodine Srbije i Tamiškog Banata, koji će se često nazivati i Srpska Vojvodina i Tamiški Banat. Vojvodina je predstavljala samo jednu upravnu jedinicu, bez ikakvih narodnih ili autonomnih srpskih odlika. Ona je izuzeta iz Ugarske i poverena austrijskom ministarstvu policije na upravu, a zvanični jezik je bio isključivo nemački. Austrijski car je sebe proglasio za velikog vojvodu Vojvodine Srbije. Period postojanja Vojvodine Srbije se u potpunosti poklopio sa apsolutističkim režimom austrijskog ministra Aleksandra Baha, pa se odomaćio naziv Bahova Vojvodina. Agresivna germanizacija, policijski režim, centralizacija i austrijski državni unitarizam su glavne odlike Bahovog apsolutizma. Pozitivna obeležja Bahove Vojvodine predstavljaju napuštanje feudalnih i uspostavljanje građanskih ustanova, te porast broja Srba među činovnicima. Iako Srbi nisu mogli da budu na značajnijim mestima u birokratiji, povećan broj školovanih Srba, činovnika, imaće uticaj na jačanje vojvođanskog srpskog građanstva.
Pod pritiskom opšteg nezadovoljstva u celoj monarhiji, car je otpočeo proces decentralizacije. Procenivši da mu Srbi više nisu potrebni, u nameri da za svoju spoljnu politiku zadobije Mađare, car je 27. decembra 1860. godine lično napisao odluku kojom je Vojvodina ukinuta i potpuno prisajedinjena Ugarskoj, izuzev rumskog i iločkog sreza koji su pripojeni Hrvatskoj.
Nakon ukidanja Srpske Vojvodine austrijski car je dozvolio Srbima da održe Blagoveštanski sabor u Sremskim Karlovcima aprila 1861. Odlučeno je da ovaj sabor bude raspravno-političkog, a ne crkveno-školskog karaktera. Dominantni konzervativci i klerikalci smatrali su da se autonomna Srpska Vojvodina može ostvariti isključivo oslanjanjem na austrijskog cara i bečku kamarilu, pozivajući se na stare srpske privilegije i carska obećanja, koja su nebrojeno puta do tada bila izigrana i pogažena.
U svom viđenju rešenja u Saboru se formirala još jedna struja, takođe konzervativna, na čelu sa Đorđem Stratimirovićem i Jovanom Subotićem, koja je predlagala srpsko-hrvatsku koncepciju. Oni su se zalagali da se pod pokroviteljstvom Beča ponovo uspostavi Vojvodina, koja bi odmah stupila u jednakopravni savez sa Hrvatskom čime bi bio formiran novi državno-pravni činilac, koji bi potom otpočeo pregovore sa Ugarskom o sklapanju novog državnog ugovora.
Ostavi komentar