Predavanje katoličkog teologa Gorana Šarića na temu „100 dana rata u Ukrajini“ (3. 6. 2022) možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Sto dana od početka rusko-ukrajinskog rata, katolički teolog Goran Šarić analizira situaciju koja je promenila svet koji smo poznavali do 24. februara, objašnjavajući novonastalu situaciju kroz koncept „ključaonice haosa“. Reč je o trenutku u kom ono što se činilo kao nemoguće postaje stvarnost koja nosi krucijalne promene i čije su posledice dalekosežne. Šarić ključaonicu haosa ilustruje primerom 27. marta 1941. kada grupa oficira na čelu s generalima Simovićem i Mirkovićem nije mogla slutiti da otvara ključaonicu koja će stvoriti Jasenovac. U kontekstu rusko-ukrajinskog rata, moguće je uočiti nekoliko ključaonica: prva je stvaranje Evropske zajednice za ugalj i čelik. Naročitu pažnju Šarić posvećuje formiranju nadnacionalne evropske države koja bi bila pod američkim tutorstvom, ali koja se suočila sa teškoćama izbijanja hrišćanstva i nacionalne svesti iz duše evropskog čoveka. To je, kako navodi, učinjeno obećanjima koja su podrazumevala borbu za obnovu porodice i povratak zdravlja i moralnosti.
Druga ključaonica haosa bilo je stvaranje NATO pakta, treća su energenti – što je podnaslov na kome se Šarić naročito zadržava, objašnjavajući značaj i ulogu nafte u politici većih država. Četvrta ključaonica savladana je padom Berlinskog zida, gde je akcentovan san o lagodnom životu na Zapadu, a petu predstavlja rat između Kine i Sovjetskog Saveza. Šarić navodi kako su Kinezi još 1989. „filigranski precizno objasnili promene u istočnoj Evropi“, primećujući da je Gorbačov zaveden američkim šarmom i sopstvenim egom ostavio sovjetske narode nezaštićene pred stranim iskorišćavanjem. Šesta ključaonica haosa bila je Iranska revolucija, kada je Amerika ostala bez teritorije koja bi joj danas značila kao meki trbuh u prodoru na Istok. U svetlu događaja koji su postepeno dovodili do usijanja, Šarić se osvrće na rusko-ukrajinski rat koji je od samog početka bio praćen medijskim lažima i pogrešnim procenama u zapadnjačkim medijima. On analizira i domaću štampu koja je komentarisala novonastalu situaciju, poredeći ruske teritorije u Ukrajini sa situacijom u južnoj srpskoj pokrajini. Na prezentaciji koja prati tribinu izdvojeno je više stavki koje ovakvu komparaciju diskredituju: na Kosovu nije održan nikakav referendum, a u Donbasu jeste; Albanci na Kosovu nisu autohton narod, dok Rusi u Donbasu jesu; istorijski gledano Kosovo je Srbija, a Donbas nije Ukrajina itd.
Ostavi komentar