Predavanje dr Miloša Savina na temu „Seoba Srba 1690 – političke posledice“ (13. 7. 2021) možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Pre pada pod Osmansku vlast, predeli Srbije su bili izuzetno živi i naseljeni. Postojao je oblik srednjevekovne privrede kojom se tadašnje stanovništvo bavilo. Međutim, svojim svakodnevnim upadima Turci su iscrpljivali narod opustošivši te krajeve.
Na mestu patrijarha se u to vreme nalazio Arsenije III Crnojević (kasnije nazvan Čarnojević), koji je, prema rečima istoričara Savina, imao mnogo veći značaj kao politički nego kao verski vođa. Dr Savin smatra da Čarnojević nije imao neke značajne teološke domete, ali da je bio veoma praktičan i sposoban čovek – talentovani političar svog doba.
U Autriji u tom periodu vlada car Leopold I koji je odrastao i školovao se u Španiji, u ekstremno katoličkom duhu. U Osmanskom carstvu je u to vreme vladala mnogo veća verska tolerancija nego u Zapadnoj Evropi, gde su protestanti i ostali jeretici krvavo likvidirani.
Do urušavanja turske imperije dolazi zbog njenog širenja gotovo celim istočnim Mediteranom, što je dovelo do gubitka njene cetralne moći. Nakon Bečkog rata dolazi do potpunog opadanja turske moći, gubitka jasnog pravca i dotadašnje osvajačke politike turske imperije.
U to vreme je bilo zapisa koji su govorili da se ne zna da li su gori Turci ili Nemci (Austrijanci) – rekao je Savin, navodeći da su napade na srpsko stanovništvo vršile turske trupe što je dovelo do sve većeg priklanjanja Srba austrijskoj vojsci.
Pod najezdom Turaka oko 70 – 80.000 ljudi seli se ka severu prelazeći Savu i Dunav. Sa patrijarhom Arsenijem išla je najveća grupa u kojoj su bili najugledniji i najbogatiji, zbog čega mu je kasnije zamerano da je tim aktom umanjio mogućnost nacionalnog otpora Osmanlijama na Balkanu.
Ostavi komentar