Tribina „Verski identiteti na Balkanu“ održana je u sredu 3. aprila u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je prof. dr LJubiša Despotović.
Religijsko-konfesionalni identiteti na Balkanu, u kontekstu delovanja geopolitičkih interesa, prete da i u budućnosti generišu nove sukobe. Konfliktni potencijal ovih identiteta je prilično veliki,jer su oni dublje fundirani u identitetsko tkivo verske populacije.
Na početku tribine, Despotović je kazao da su identiteti, pogotovo u 20. i 21. veku, postali jedna od najznačajnijih tema, ne samo u naučnim raspravama već i u realnom životu. Ujedno, oni su jedno od glavnih sredstava specijalnog rata koji se decenijama unazad vodi, naročito na prostorima Balkana.
– Identiteti su postali posebno značajni onda kada su počele da nastaju moderne evropske nacije u 19. veku i kada su one faktički preuzele prostor onoga što su vekovima pre toga popunjavali religijski, odnosno konfesionalni indentiteti u Evropi – objasnio je Despotović.
U tom segmentu, Balkan je postao veoma specifičan. Tri pojma je moguće vezati za ovaj prostorno – teritorijalni fenomen: prvi je geografski (Balkansko poluostrvo), gde su postojali razni sporovi koje su mu granice. Drugi je Balkan, koji se mnogo češće koristi i ima civilizacijsko-kulturološko značenje koje često dobija pežorativan oblik, ne samo kada su lokalni narodi i nacionalne zajednice koje se na njemu nalaze u sukobu, nego i sa stanovišta zapadnoevropske civilizacije koja ga je i konotirala kao posebno civilizacijsko područje.
Treći pojam, kazao je Despotović u nastavku, jeste pojam balkanizacije. Uveden je u geopolitiku da bi objasnio stanje procesa na tom prostornom zahvatu u poslednjih nekoliko vekova. Posmatra se u tri segmenta: prostor etno–teritorijalne rascepkanosti, zatim prostor etničkih sukoba te prostor intenzivnog mešanja i intervencije vanbalkanskih sila.
Prostor Balkana je bio pogodan za sukob religija i misionarenje, na kome se sprovodila verska konverzija i nametao novi verski identitet, a sve u cilju ne samo verskih elita nego i za potrebe političkih i etničkih elita samog regiona i vanbalkanskih sila, koje su imale svoje interese na Balkanskom poluostrvu.
Verske različitosti u balkanskim uslovima postaju značajne, pa čak i dominantne kada se u periodima većih geopolitičkih prekompozicija prostora ili ekonomsko-političke destabilizacije stvore neophodne okolnosti za ispoljavanje njihove eksplozivnosti i demonstraciju razornog potencijala konfliktnosti.
– Verski sukobi su sukobi najbrojniji u istoriji čovečanstva, a ne samo na Balkanu. Vere i religije same po sebi imaju visok stepen netolerancije i isključivosti. U tom segmentu bile su pogodno tlo da ih koriste i verske, ali i političke elite – zaključio je Despotović.
Ostavi komentar