Tribina „Ustaški koncentracioni logor za decu Jastrebarsko – umiljate oči Zorke Delić Skibaˮ održana je u ponedeljak 21. avgusta u Klubu „Tribina mladihˮ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar.
Na početku tribine, Karanović je rekao da je za njega lično ova tema najteža od svih koje je do sada proučavao.
– Ova tema je užasna, preteška, za neke i neprijatna, ali mi o njoj moramo da razgovaramo da bismo pamtili, da bismo u sebi i u svim drugim ljudima probudili empatiju, jer empatija je jedno od najvećih vrednosti humanosti. Još jedan razlog zbog kojeg treba podsetiti na ovu temu: istorija nas je naučila da samo narodi koji pamte bivaju i upamćeni – naglasio je Karanović, dodavši da nijedan narod ne sme u svojoj svesti da neguje osvetoljubivost, nego milosrđe, a da svi narodi, uključujući i Srbe, moraju da pamte svoje žrtve.
Ovaj istoričar je, zatim, podsetio da je jednom prilikom prvi demokratski predsednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman, izjavio da „nezavisna država Hrvatska nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, a u ovom slučaju vlade Hitlerove NJemačke, koja je na ruševinama Versajskog mira krojila novi europski poredak…“.
– Bez obzira na to što ova izjava kod svih žrtava „tog političkog izrazaˮ izaziva, u najmanju ruku, opor utisak gorčine, ista je i besprekorno istinita i nesporna – rekao je Karanović i naglasio da je dr Tuđman, međutim, zaboravio da napomene da je ta samostalna država hrvatskog naroda bila i monstruozni „domaćinˮ nekoliko desetina koncentracionih logora smrti, od kojih su mnogi u svojim kompleksima imali i specijalna odeljenja za decu (Stara Gradiška, Jasenovac, Lobograd, Gornja Rijeka).
Prema nepotpunim podacima iz 2015. godine u, za ljudski um, nepojmljivim „industrijama smrtiˮ pomenutih ustaških kazamata, na najsvirepije načine umoreno je 52.238 mališana oba pola, uzrasta do 15 godina, dominantno srpske pravoslavne, zatim jevrejske i romske etničko-nacionalne i konfesionalne provenijencije.
Od posledica ustaških zločina u NDH, stradalo je oko 75.000 maloletnih lica sa prethodno opisanim ličnim karakteristikama. U sagledavanju razmera učinka pomahnitalih genocidnih akcija ustaških krvoloka, pred kojima su i sami italijanski i nemački okupatori često ostajali potpuno zatečeni, kao večni spomen na civilizacijski sram, ostala je i činjenica da je antifašistički svet izgrađen posle Drugog svetskog rata, u velikoj meri zaboravio na postojanje koncentracionog logora u naselju Jastrebarsko pored Zagreba. U ovom kazamatu nije bilo odraslih osoba, bio je formiran isključivo za decu.
Sećanja na dane provedene u Jastrebarskom, detaljno je ispričala preživela zatočenica Zorka Delić Skiba. Imala je pet godina kada je počeo rat (rođena 1936. godine u selu pored Sanskog Mosta). Prvi susret nje i njene porodice sa ustašama desio se na njihovu krsnu slavu Đurđevdan 1941. godine kada su obesne komšije katoličke i muslimanske veroispovesti upale u njihov dom, odveli njenog oca i strica i ubili ih, a nekoliko dana pre Ilindana, ustaše predvođene Omerom Alagićem, koji je radio na imanju Zorkinog oca i strica, upao je u selo. Zorka se sa svojih četvoro braće i sestara sakrila u kukuruze i odatle gledala strašne prizore smaknuća svoje majke i 19 rođaka. Zatim se sa svojom braćom našla u stočnom vagonu na putu za Jasenovac.
Posle niza iznetih potresnih detalja, Karanović je i na kraju predavanja ponovio da zločine treba pamtiti, ali da ne treba u sebi negovati osvetoljubivost nego milosrđe.
Ostavi komentar