Tribina „Politička borba Svetozara Miletića od Austrougarske nagodbe do Velike istočne krize“ održana je u četvrtak 30. maja u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je dr Miloš Savin, istoričar.
U razdoblju između Austrougarske nagodbe pa do okončanja Istočne krize, dolazi do tektonskih geopolitičkih promena koje će značajno odrediti razvoj srpskog naroda. U ovom dobu, Svetozar Miletić programski uobličava srpski liberalno-opozicioni pokret u Ugarskoj, protiveći se agresivnim pangermanskim geopolitičkim težnjama sa kojima paktira ugarska politička elita.
Radi stvaranja opozicije Miletiću unutar srpskog pokreta, limitiranja njegovog uticaja na Srbe u Ugarskoj i van nje, naročito u Srbiji, protiv njega deluju značajni elementi, mađarske, austrijske, hrvatske, ali i srbijanske političke elite. Odnos u poimanju srpske političke zbilje orijentisan je naspram Miletića: ugarska vlada imala je problem sa njegovim stavovima, austrijski car se protivio smatrajući da Miletić ima veliki potencijal i ugled i da može da izazove nerede.
– Sam knez Srbije, hrvatski ban i mnogi drugi svoje su političke akcije često determinisali u odnosu na ovog čoveka koji je bio u suštini samo jedan opozicioni predstavnik, nikada nije zauzimao nijednu značajnu državnu funkciju, osim što je bio poslanik u ugarskom, hrvatskom i crkvenoškolskom saboru – naveo je Savin.
U nastavku, predavač je rekao da je uoči Austrougarske nagodbe 1867. godine, Miletić uviđao problem Vojvodine koja nije imala nikakav legitimitet u istorijskom smislu. Smatrao je da Srbi treba da naprave koaliciju sa Mađarima i da borbom za nezavisnu Ugarsku uspostave takvu državu koja neće biti isključivo mađarska, nego država svih njenih naroda (Srba, Slovaka, Rusina i drugih). Miletić je za takvu politiku pridobijao Srbe u Ugarskoj uz prećutnu podršku iz Srbije.
Godine 1865. na izborima, Srbi okupljeni oko Miletića dobijaju rekordnih 12 poslanika u ugarskom saboru, a 1868. U Beogradu je ubijen Mihailo Obrenović. Namesništvo u Srbiji donelo je odluku da se krivcima za ubistvo proglase strani plaćenici, a to je bila pogodna situacija da se i Miletić optuži kao jedan od organizatora šire zavere. Stavljeno mu je na teret da je pokušao ubistvom monarha da nametne sebe kao jedinog političkog vođu srpskog naroda, što nije odgovaralo realnosti.
Miletić je 1869. godine osmislio Bečkerečki program, svojevrstan manifest Srpske narodne slobodoumne stranke koji je te godine i usvojen u Velikom Bečkereku. U njemu su proklamovana glavna načela politike srpskog nacionalnog pokreta u Južnoj Ugarskoj koja će biti aktuelna tokom narednih petnaestak godina.
Ostavi komentar