Tribina „Podela na radikale i liberale u Vojvodini 1880-1887ˮ, autora i predavača dr Miloša Savina, istoričara,održanaje u sredu 31. maja u Klubu „Tribina mladihˮ Kulturnog centra Novog Sada.
Na početku jednog u nizu svojih predavanja o Srbima u Austrougarskoj s kraja 19. i početkom 20. veka, Savin je podsetio da su se termini „liberalanˮ i „radikalanˮ često pojavljivali posle Francuske buržoaske revolucije – u vreme Prvog srpskog ustanka, pojavio se u Španiji jedan pokret koji se nazivao liberalnim.Otprilike u isto vreme nastao je i termin „radikalanˮ i u početku se najviše koristio u Engleskoj (pokret za radikalne slobode, što veću ravnopravnost i za opšte biračko pravo).
Do krize srpskog opozicionog pokreta oličenog u Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci Svetozara Miletića(1826 – 1901) na području današnje Vojvodine,koja se kasnije podelila na radikale i liberale, došlo je odvođenjem Miletića u zatvor, kada je narodni tribun zbog pogleda na rešenje istočnog pitanja uspeo da okrene protiv sebe i vlast u Beogradu i u Pešti. U to vreme Miletićev pokret je zapao u neku vrstu apatije.
– Tokom Miletićevog uspona, u Novom Sadu je u političkoj emigraciji boravio Svetozar Marković koji je socijalističkim idejama, prema nekim tvrdnjama, uspeo da pridobije određeni broj Srba uz sebe i da napravi neku klicu razdora u Miletićevom pokretu -rekao je Savin, dodavši da je poslednje zasedanje Skupštine Ujedinjene omladine srpske na ovim prostorima održano u Vršcu i tu se dogodio značajan sukob koncepcije između Svetozara Markovića i Vladimira Jovanovića.
-Toj Skupštini prisustvovali su i petnaestogodišnji Jaša Tomić i Lazar Nančić, 17-godišnjak, i može se reći da su oni tu počeli da se napajaju idejama socijalizma, koji su kasnije te stavove revidirali- istakao je Savin.
Po povratku i blagom oporavku, Miletić je 1881. godine napravio zbor svoje stranke u Novom Sadu s ciljem da je očisti od notabiliteta i da je učvrsti, ali iskusni stariji političari, okupljeni oko Nike Maksimovića, ostali su pasivni.
– Jaša Tomić je tražio da se program stranke dopuni socijalnim elementima, odnosno, kako su savremenici govorili „politikom hlebaˮ. Miletić je bio protiv toga, uspeo je da udalji Tomića sa skupa, okarakterisavši ga kao socijalistu i revolucionara– naveo je Savin.
Novosadski zbor nije uspeo da uspostavi jedinstvo u stranci, čak je i ubrzao raspad stranke. Početkom 1884. godine u Miletićevoj stranci već su se potpuno oformile tri struje: leva, progresivna, koja je bila okupljena oko Jaše Tomića i Laze Nančića, desna konzervativna, takozvani notabiliteti okupljeni oko Nike Maksimovića i Svetislava Kasapinovića i srednja – umereni liberali koju su činili Mihailo Polit Desančić i Miša Dimitrijević.
Notabiliteti su aprila 1884. organizovali zbor u Kikindi na kojem su ponudili novi program stranke. Protiv njihovog programa izjasnili su se Jaša Tomić i Laza Nančić. Većina zbora je prihvatila ovaj novi Kikindski program, kao i predlog da se pristalice programa organizuju u posebnu Srpsku narodnu stranku sa „Zastavomˮ kao glavnim organom. Većina u Saboru formira list „Branikˮ i u tom periodu počinje obračun srpskih predstavnika preko ovih listova. Približavali su se izbori za Ugarski sabor i bilo je jasno da je neophodno da se napravi jedan srpski birački opozicioni zbor.
– Odlučeno je da to bude aprila 1887. u Sentomašu (Srbobranu), gde stranka poslednji put pokušava da zajednički donese predizborne odluke. Zadatak je bio da se odluči sa kojim programom će poslanici istupiti na izborima za Ugarski sabor, međutim, tu se desio najveći raskol – naveo je Savin.
Za prošireni Bečkerečki program iz 1869. godine bile su pristalice Tomića, a za nepromenjeni Bečkerečki program iz 1872. bile su Politove pristalice. Načelne razlike nisu bile prevaziđene, pa su na ruševinama stare Srpske narodne slobodoumne stranke već idućeg meseca osnovane dve nove – Srpska narodna liberalna stranka i Srpska narodna radikalna stranka.
Ostavi komentar