U okviru ciklusa Razgovori o geopolitici, tribina „Geopolitika i demografija” održana je u utorak 28. novembra u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Milorad Vukašinović, novinar i publicista koji je ovih dana obeležio 25 godina u novinarskoj profesiji.
Na početku predavanja, autor tribine podsetio je da su činioci moći kultura, religija i jezik, a da sa stanovišta geopolitike stanovništvo spada u grupu tzv. tvrdih činilaca moći. To znači da je taj faktor oduvek zanimao geopolitiku.
– Istorijska iskustva pokazuju da je naseljavanje jednog prostora najsigurniji način za njegovim ovladavanjem. Takođe, bliža i dalja prošlost pokazuju da, pogotovo ako je reč o organizovanom naseljavanju, to može da bude i znatna izmena kulturno-civilizacijske slike određenog prostora – objasnio je autor tribine i naveo primer Kosova i Metohije u periodu stare Jugoslavije kada je postojala sintagma o „albanizaciji Kosova“.
Vukašinović je, zatim, rekao da, pripremajući se za ovu tribinu i baveći se geopolitikom, duži niz godina iz novinarskog i publicističkog ugla, nije pronašao nijednu geopolitičku teoriju koja tektonske geopolitičke promene u Evropi, posle završetka hladnog rata, direktno povezuje sa demografskim faktorom.
Dakle, nema neposrednih dokaza da su geopolitičke promene u Evropi izazvane demografskim faktorom, ali na osnovu niza strateških dokumenata može se dosta osnovano tvrditi da je dobar deo tih promena bio uslovljen upravo demografskim faktorom.
– Postoji grupa zanimljivih evropskih, ruskih, pa čak i naših teoretičara koji tvrde da je raspad SSSR-a i Istočnog bloka bio neka vrsta samoraspuštanja. Oni smatraju da je raspad u dobroj meri bio uslovljen odlukom dela ruske političke i vojne elite kao i bezbedonosnih struktura, koji su verovali da bi u slučaju daljeg opstanka SSSR-a ruska nacija došla u situaciju da čini manje od polovine procenata stanovništva Sovjetskog saveza – naveo je Vukašinović.
Osvrnuvši se na događaje u Evropi, baš u nekadašnjim državama Istočne Evrope, naročito posle 2004. godine i velikog proširenja Evropske unije na istok koji su pravdani logikom kapitala i njegovom težnjom za novim tržištima, Vukašinović je primetio da niko nije eksplicitno pominjao demografske probleme s kojima se suočavao zapad.
– Neko je, međutim, izračunao da je u periodu od 2004. do 2017. godine, ukupno 25 miliona ljudi sa istoka Evrope prešlo u Zapadnu Evropu. Mnogi tvrde da je politička vrhuška na zapadu na taj način popunjavala i rešavala svoj demografski problem – rekao je autor tribine dodajući da je reć o pražnjenju određenih teritorija.
Vukašinović je, zatim, ukazao na ono što zbunjuje spoljne istraživače jugoslovenske krize, a reč je o podršci političkog zapada muslimanskom faktoru na prostoru bivše Jugoslavije. U pitanju je paradoks koji ni do danas nije objašnjen na valjan način. Zašto su SAD odlučile da podrže balkanske muslimane?
O tome je, rekao je dalje Vukašinović, kod nas prvi govorio prof. dr Jovan Rašković koji je tu vrstu saznanja još 1990. i 1991. godine, tokom boravka u Americi, čuo lično od Lorensa Iglbergera, ondašnjeg zamenika američkog državnog sekretara. Kasnije je dosta na tu temu pisao veliki novinar, slikar i književnik Dragoš Kalajić koji je razotkrio jednu veliku igru o procesu razbijanja SFRJ.
– Da li se ova velika seoba naroda sa istoka ka Evropi, a kojoj je Balkan jedan od najvažnijih koridora dogodila baš slučajno ili smo mi svedoci upravljanja jednim pokretom muslimanskih masa od zaliva zaključno sa BiH? – zapitao se na kraju Vukašinović.
On je dodao da su upravo o tome, posle završetka rata u Bosni Hercegovini, pisala dvojica najuglednijih teoretičara Saveta za spoljne poslove SAD u svojoj studiji „Treća američka imperija.“
Vukašinović je na kraju publici predočio geopolitičke prognoze UN-a o prirodnom priraštaju, kretanju stanovništva i naseljavanju određenih prostora na planeti sredinom 21. veka. Prema tim projekcijama, naša planeta će imati oko 9,5 milijardi stanovnika, a najveći broj živeće u Indiji (1,75 milijardi) i u Kini (1,4 milijardi).
Zanimljivo je da će, prema tim projekcijama, broj stanovništva na kulturološkom zapadu (SAD i Zapadna Evropa) biti manje – više isti, ali će se struktura stanovništva dramatično promeniti.
Ostavi komentar