Tribina „O ličnoj vlasti u starom veku“ održana je u petak 28. februara u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Organizacija različitih vlasti u starom veku, smatra autor tribine, naslanjala se u širem smislu na predistorijski period. Prve socijalne organizacije i društvena ustrojstva vezani su za organizovaniju pojavu bavljenja stočarstvom i zemljoradnjom. U tim periodima formiraju se prvi patrijarhalni odnosi u kojima je postojao muški starešina, simbol patrijarhata.
Te prve zajednice karakterisao je lanac: rod, bratstvo i pleme. Sa plemenom se dobijala prva teritorijalna, verska, ekonomska i ratna zajednica. Ovo poslednje, prvobitnim zajednicama omogućavalo je da kroz određenu genezu formiraju ono što ćemo kasnije prepoznati kao prve državne oblike starovekovnih političkih tvorevina, odnosno, oblika državnih zajednica.
U prvobitnim zajednicama kralj je shvatan kao osnova civilizacije. Smatralo se da samo divlja plemena mogu da žive bez kralja, bez vođstva, a ključna karakteristika podanika bila je poslušnost prema kralju. Postojala je uzrečica da su vojnici bez kralja isto što i stado bez pastira – obezglavljena masa, bez vrednosti.
Faraon je u Egiptu doživljavan kao reinkarnacija Boga i nije se postavljalo pitanje niti sumnjalo u njegovu božansku prirodu. U Mesopotamiji je postojala vlast u obliku kralja kao izabranog božjeg sluge. Za Bliski istok bila je karakteristična despotija, nastala kao potreba vladara da čvrstom rukom reguliše vodene tokove, da ukroti prirodu. U Egiptu se to svodilo na neophodno zadovoljavanje potreba faraona i svite, ali i egzistencijalnih potreba njihovih podanika.
Starogrčka civilizacija bila je organizovana na principima gradova (polisa), organizovanih na osnovi poštovalaca kulta gradskog boga. Unutar polisa svako pleme imalo je i kućno božanstvo i smatralo se da ko to nema nije sposoban za bilo koji oblik službe u samom polisu.
Dakle, sa prvobitnog plemena, ta organizacija se prenela na polis. Kraljevski autoritet u Staroj Grčkoj podupirala je potreba za vođom u ratu i posrednikom između ljudi i bogova. I sam polis bio je ratnički organizovan zbog borbe za prevlast i osvajanje plena među samim polisima.
Za Staru Grčku karakterističan oblik vlasti je i tiranija – neskriveni oblik lične vlasti u polisu. Po Aristotelu, to je oblik monarhije u kojem monarh nikome ne polaže račune i vlada nad svima vodeći se ličnim interesima.
Pojavom Aleksandra Makedonskog, ratnika, osvajača i imperatora, prvi put u istoriji ljudskog roda pokušano je pokoravanje celog poznatog sveta toga doba. On nameće to sebi kao primarni zadatak, principom lične vlasti poništava i istorijski briše dotadašnje oblike državnog uređenja i vlasti i uspostavlja princip na kome će nastati nove megadržave kao što je Rimsko carstvo.
Ostavi komentar