Tribina „Despotska demokratija” održana je u petak, 27. jula, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Na predavanju je bilo reči o društvenim silama koje utiču na izvitoperenost demokratskog poretka, tzv. despotskoj demokratiji. Taj termin je u drugoj polovini 19. veka „skovao” veliki francuski mislilac Aleksis de Tokvil.
Proučavajući američki politički sistem, Tokvil je uviđao određene anomalije u američkom demokratskom poretku, ukazao je na paradoks „despotska demokratija” i postavio pitanje – može li despotizam, uopšte, da bude demokratski? Tokvilov zaključak bio je da je to ne samo moguće nego i da je potrebno da bude takav, jer ako i zbog najmanje sitnice osporimo suštinu demokratije, sprečićemo mogućnost da ona zaživi. Kasnije, tokom 20. veka, rekao je u nastavku predavanja Slepčev, pojavile su se totalitarne ideologije. Neke od njih su harale Evropom po nekoliko decenija, a neke i čitav vek.
– Posle Drugog svetskog rata, pod uticajem dogovora velikih sila o podeli interesnih sfera, nastali su boljševički režimi, tzv. narodne demokratije, u mnogim zemljama Istočne Evrope, od Baltika do Jonskog mora, koji osim terora nisu demonstrirali ništa što bi stvorilo prizvuk demokratije u humanom smislu – kazao je Slepčev.
U takvim „demokratijama” pravna moć bila je uvek izmeštena iz parlamenta koji je predstavljao „puki fikus”, tj. telo u koje je delegirana partijska mašinerija da sprovodi volju i odluke donete na nekom drugom mestu. Primer okrutnog diktatora je Staljin. Kineska revolucija imala je neke osobenosti, ali se sve dešavalo po sovjetskom modelu.
Posleratna Jugoslavija, po oceni Slepčeva, nije imala previše sreće, jer je voljom velikih sila predata u ruke sovjetskoj interesnoj sferi. Do 1953. bila je poprište crvenog terora, kada je Tito bio primoran da svoje poglede usmeri ka Zapadu. Kao primere totalitarnog režima Slepčev je naveo Albaniju u vreme Envera Hodže i Rumuniju na čijem čelu je bio Čaušesku.
Drugi model despotske demokratije je model desnog (fašističkog) ekstremizma u kojem se na vlast dolazilo, u većini slučajeva, na izborima. Upravo ti izbori služili su vođama da do neslućenih granica apsolutizma uzmu vlast u ruke (Musolini u Italiji, Hitler u Nemačkoj).
Režim Antonija Salazara u Portugaliji bio je oslonjen na Frankov režim u Španiji. Fenomen izvan evropske političke mape predstavljali su islamski režimi, a jedan od najizraženijih bio je Homeinijev fundamentalistički oblik vlasti u Iranu.
Slepčev je ukazao na to da zbog savezništva SAD-a sa Saudijskom Arabijom, te zbog ogromnog protoka nafte, zapadni teoretičari ne doživljaju vlast u Saudijskoj Arabiji tako rigidnom kao režim u Iranu.
Ostavi komentar