Povodom obeležavanja osamnaest godina od početka NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine, na Tribini mladih, 20. marta, održano je predavanje o strateškim, političkim i pravnim posledicama koje je ono ostavilo na Srbiju, autora novinara i publiciste Milorada Vukašinovića.
Nakon osamnaest godina od početka agresije, u srpskoj naučnoj i akademskoj javnosti je sazrelo vreme u kojem se ovaj događaj može posmatrati iz jednog ugla. Danas imamo dosta stručne literature koja se bavi ovim pitanjem i uzrocima zbog kojih je do agresije došlo. Milorad Vukašinović predstavio je tri suštinska uzroka, a to su fenomen militarizacije, uzroci ideološke i ekonomske prirode kao i geopolitički faktori. Rat se smatra produžetkom politike drugim sredstvima. U ovom slučaju, ističe Vukašinović, politika je bila u funkciji rata i izgovor za početak istog. Fenomen militarizacije zastupa ne samo Amerika već i evropska levica, dok je u javnosti poznat samo čuveni ”bauk desnice”. Kada se uzrok agresije posmatra kroz ekonomsku prizmu, javlja se pojava neprihvatanja modela ekonomske politike Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke od strane SRJ. Najzad, SRJ je ,evidentno, bila meta geopolitizma, ističe Vukašinović kao jedan od najbitnijih okidača za ovakav napad. Veoma je bitno da srpska javnost bude upoznata sa čuvenim pismom Vilija Vimera kancelaru Gerhardu Šrederu, koje se sastoji od jedanaest tačaka. Vukašinović je napravio kratak rezime ovog pisma, za koje je javnost u Srbiji saznala tek sedam godina nakon njegovog nastanka, pošto je objavljeno u NIN-u kao senzacionalni dokument. Pismo nastaje nakon konferencije održane od strane Američkog ministarstva inostranih poslova i Spoljnopolitičkog instituta Republikanske stranke, u Bratislavi maja 2000. godine. Vili Vimer bio je jedan od učesnika ove polutajne konferencije zatvorenog tipa i on ovom prilikom na veoma koncizan način, bez nedoumica obaveštava o čemu se debatovalo. Iz pisma se saznaje da rat 1999. nije ekces, već rezultat dubokog strateškog plana. Sprečavanje geopolitičke emancipacije Evrope naspram Amerike jedan je od jasno proklamovanih ciljeva iz kojih je očigledna moralna hipokrizija političkog zapada tj. situacioni nemoral zapadne političke klase. Isti ovaj princip primenjen je i u Arapskom proleću kojem je prethodila ozbiljna logistička i medijska priprema. Vukašinović posebno ističe osmu tačku pisma, smatrajući je najznačajnijom:
„Zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i sa juga demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbede kopnenu vezu sa Turskom. Srbija (verovatno zbog obezbeđivanja nesmetanog vojnog prisustva SAD) trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja.”
Iz ovoga se jasno vidi zašto su Rumunija i Bugarska ”preko noći” primljene u Evropsku uniju i kulturno-rasistički karakter konferencije. Ono što agresiji daje bitno drugačije značenje jeste navedeno isključenje SRJ iz evropskog razvoja i to nije samo vojno već i kulturno-civilizacijsko izmeštanje iz evropskog kruga. Na taj način se stvara jedan novi entitet, od tada poznat kao Zapadni Balkan – „Evropa se završava gde počinju pravoslavlje i islam.” Na kraju, Milorad Vukašinović napominje da je moralna i istorijska obaveza da se ovakve činjenice približe našoj javnosti, kao i da se ovom pismu danas ne poklanja dovoljno pažnje.
Ostavi komentar