Predavanje „Francuski intelektualac Viktor Berar i Srbija“ održano je u ponedeljak 22. aprila u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bila je dr Aleksandra Kolaković, naučni saradnik u Institutu za političke studije u Beogradu.
Autorka je na početku podsetila da je poraz u ratu sa Pruskom 1871. godine, pored političkih i ekonomskih posledica i pada ugleda Francuske na međunarodnoj sceni, doveo i do promena u intelektualnom životu zemlje.
Istovremeno,od Rusko-francuskog sporazuma (1894), a posebno od Aneksione krize (1908) kada su bili poznati planovi germanskog prodora na Istok, Balkan i Srbija ulaze u sferu značajnijeg interesovanja francuskih intelektualaca.
– Krajem 19. veka, evropske teritorije Osmanskog carstva privukle su pažnju ne samo francuskih diplomata i političara već i naučnika, među kojima je bio Viktor Berar (1864–1931). Ugled u francuskim stručnim krugovima stekao je kao helenista i prevodilac Homerove Odiseje – kazala je Kolaković na početku tribine.
Berarovo temeljnije izučavanje Srba i razumevanje srpskih problema započelo je u vreme publikovanja zbirke članaka Za Makedoniju. U ovom periodu došlo je i do dinastičke smene u Srbiji, što je uticalo na uvećano interesovanje francuskih intelektualaca za Srbe.
– U toku Prvog svetskog rata, Berar je među Francuzima bio jedan od glavnih organizatora humanitarne i diplomatske podrške Srbima. Kada je Srbiju posle prvih pobeda zahvatila epidemija pegavog tifusa, u Parizu su formirana dva udruženja: Francusko-srpski odbor ili Komitet za hitnu pomoć Srbima, a 1916. godine osnovana je i organizacija Srpski narod u Francuskoj – kazala je Kolaković.
U periodu Prvog svetskog rata, Berar je kao i većina naučnika stao u odbranu interesa svoje države na „drugom frontu“ – frontu propagande. Pored zaštite interesa Francuske, Berar se kroz saradnju sa srpskim intelektualcima uključio i u zaštitu srpskih interesa i pomagao realizovanje srpskih ratnih ciljeva.
Za dve decenije Viktor Berar je doživeo preobražaj i od naučnika zainteresovanog za istoriju starog veka i helensku književnost, koji nije imao saznanja o Srbima i Srbiji, postao jedan od francuskih intelektualaca koji su štitili srpske interese. Tokom Aneksione krize, odlikovan je Ordenom Sv. Save trećeg reda, a bio je i nosilac Počasne legije. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 1920. godine.
Berarov odnos prema Srbima vremenom je protkan emocijama i inspirisan kamenom koji mu je poklonio jedan čobanin sa Kosova dvadeset godina pre Prvog svetskog rata. Čobanin je francuskom intelektualcu rekao da je njegov dar okamenjeni hleb srpskih vojnika poginulih u Kosovskom boju i da će se ponovo pretvoriti u hleb kada Kosovo bude osvećeno.
Pod utiskom ove legende, Berar, jedan od francuskih intelektualaca koji su maštali o tome da Alzas i Lorena ponovo uđu u okvire Francuske, dve decenije kasnije piše, a potom i javno recituje, pesmu u prozi posvećenu Srbima.
– Kroz analizu dela i aktivnosti Viktora Berara, kao i njegovih veza sa Srbima, osvetljeni su uloga i značaj intelektualaca u Velikom ratu (1914–1918). Berar je svojim tekstovima i aktivnostima, od aneksije Bosne i Hercegovine do kraja Velikog rata, nadogradio francusko-srpske odnose – zaključila je Kolaković.
Ostavi komentar