Tribina „Demokratski koreni francuskog političkog sistema“ održana je u četvrtak, 31. januara, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof.
Posle pada Zapadnog rimskog carstva, područje današnje Francuske zaposela su razna germanska plemena – Vizigoti, Burgunđani i Franci. Novi osvajači su se lako inkorporirali u starosedelačko stanovništvo i vremenom ne samo da nisu nametali svoja „pravila igre“ nego su u velikoj meri prihvatali zatečene običaje, kulturu i religiju.
Krajem prvog milenijuma već su formirani prvi oblici ozbiljne francuske države. Za razliku od Engleza koji su istinski osvajali svoju slobodu, otimajući prerogative krune, Francuzi su u političkom smislu bili marionete apsolutističke vlasti kralja.
Sve skupštine koje su u tom periodu postojale, pre svih Skupština staleža, koja je bila temelj demokratskih obrisa toga doba, više su služile monarhu kao mekši i blaži metod za ubiranje poreza, što je kruni bilo važnije od interesa pojedinaca.
Francuzi su imali ukupno četiri velike revolucije: 1830, 1789, 1848/49. i 1870/71, što je bila tzv. Treća republika. Rezultat najznačajnije revolucije (1789) bilo je sticanje samosvesti Francuza, ali i naroda Evrope. Reč je o samosvesti da je svaki čovek slobodno biće koje upravlja svojom sudbinom.
Najznačajniji dokument, donet za vreme te revolucije, bila je Deklaracija o pravima čoveka i građanina. Imala je 17 tačaka i slobodu je određivala kao slobodu pojedinca sve dok ta sloboda ne ugrožava drugog pojedinca. To je podrazumevalo i razvijanje savesti pojedinca. Važan segment te deklaracije bilo je i donošenje zakona koji će predstavljati izraz opšte volje.
– Francuska je država sa četiri revolucije, pet republika i 16 donetih ustava od vremena velike revolucije. To govori da je u traženju svog puta u izgradnji političkog sistema koji će zadovoljiti interese, Francuska skupo platila cenu na putu do demokratije – zaključio je Slepčev.
Ostavi komentar