U ponedeljak 22. aprila u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada, upriličena je promocija trilogije „Mi smo branili Košare“ Nenada Milkića, pravnika i književnika. Na promociji je, pored autora, govorio Đura Elčić, učesnik bitke na Košarama, a Maria Kovačević pročitala je odlomke iz romana „Besmrtni bataljon“.
Zahvalivši na početku domaćinu promocije Kulturnom centru Novog Sada, moderator Stevan Babić je ukratko predstavio autora Nenada Milkića: rođen je u Loznici, član je udruženja MENSA, živi sa porodicom u Malom Zvorniku. Autor je trilogije „Mi smo branili Košare“ koju čine romani: „Poslednja straža“(2014), „Zov karaule“ (2016) i „Besmrtni bataljon“ (2018). Nosilac je mnogih priznanja.
Pošto je Maria Kovačević iz dela trilogije „Besmrtni bataljon“ pročitala potresno pismo srpskog vojnika sa Košara upućeno kćerci koju godinu dana nije video, autor Milkić je rekao da je večerašnje okupljanje zapravo sećanje na ljude koji su zauvek ostali na granici.
– Pisao sam i pesme, pišem ih još uvek i u njima posvećujem pažnju stradanju našeg naroda. Mnogi ljudi i događaji nisu opisani, nije im poklonjena pažnja kakva im dolikuje, pali su u zaborav. Zadatak svih nas je da te ljude ne zaboravimo. To je ono što radim u svojim pesmama i romanu „Zovem se Dunja“ i u trilogiji „Mi smo branili Košare“ – rekao je Milkić.
Zatim je dodao da je te 1999. godine bio četrnaestogodišnjak, a da je Đura Elčić imao samo pet godina više i stajao je na granici koja je u tom trenutku bila najteža, najčvršća i predstavljala je najpaklenije mesto na zemaljskoj kugli. On i njegovi drugovi imali su tada po 19 godina. U jednom trenutku njihova komanda ih je zaboravila, ostavljeni su da poginu.
– Danas, 20 godina posle, slobodno možemo da pričamo o tome kako je NATO 1999. godine hteo da izvrši agresiju na našu zemlju, ali da to i danas krije, jer je najveći kopneni poraz doživeo na jugoslovensko–albanskoj granici. Prvi, najteži udar primili su momci sa Košara, pripadnici 53. graničnog bataljona. Do kraja rata granica nije popustila – rekao je Milčić.
Milčić je zatim konstatovao da heroji sa Košara nisu tada branili samo granicu nego i kuću svakog od nas, a potom zapitao šta smo svi mi pojedinačno učinili da se ti ljudi danas osećaju herojima.
Učesnik najslavnije bitke iz 1999. godine tokom NATO agresije na našu zemlju Đura Elčić, rekao je da se „upadljivo puno ćutalo o Košarama skoro 20 godina“. Sada se, dodao je, mnogo priča i mnogo je toga rečeno. Pre neki dan je na televiziji prikazan film.
– Želeo bih da zahvalim omladini Apatina, gimnazijalcima koji su negodovali kada im je američki ambasador pokazao mapu Srbije bez KiM. Jer, kada pogledam te gimnazijalce i njihov gest, znam da se nisam tamo na granici uzalud smrzavao, gladovao i držao glavu u torbi – rekao je Elčić.
Promocija je završena zaključkom da je ova trilogija doprinos borbi protiv zaborava, jer mi kao narod imamo ružnu osobinu – uspešno gajimo kulturu nesećanja. Toliko lako zaboravljamo i opraštamo, dopuštamo sebi da ne znamo ko smo i odakle smo potekli, a istovremeno lako prihvatamo tuđe kao svoje.
Ostavi komentar