U ediciji „DŽepni anagram – proza“ izdavačke delatnosti Kulturnog centra Novog Sada objavljena je knjiga refleksivne proze Slavka Gordića – Posle ruba.
Ovo je fragmentarna refleksivna proza, čije se kratke forme nižu bez neke kompozicione zakonitosti, i deo su jedne igrive i slobodno uređene strukture. Može se reći, bez prenagljivanja, da Gordićeve stranice odlikuje mudrost koja dolazi s bogatim životnim iskustvom, pri čemu je važno da se naglasi da to nije hladna, racionalna opservacija života i sveta, već pulsirajuća misao koja se ne odriče ni emotivnog ni spiritualnog u svojoj artikulaciji. […] Osim što su fragmenti, za Gordićev diskurs može se reći i da potpada pod formu mikroeseja, i po obimu i po zahvatanju, ili što bi rekao Montenj – pomalo od svačega, i ništa od celine sveta. Ali upravo ta kratka forma, pregnantna dubokim uvidima i sa snagom lucidnih maksima, omogućava onu upečatljivost i produženo dejstvo ovih stranica jer, setimo se Pjera Bartoa, „samo ono što je fragmentarno, samo zametak i početak žive dalje“ […] Na ovim stranicama odvija se jedna drama raspetosti ljudskog bića „između hibrisa i antihibrisa“, žudnje i askeze, između dva stepena krajnosti kojima se čovek neretko rukovodi, i koje su, pod pretpostavkom apsolutne istrajnosti, podjednako pogubne. Gordićev junak neprestano svedoči o toj drami koja se odvija unutar njegovog bića, ali i između egzistencijalnog i spiritualnog, pojedinačnog i univerzalnog, razuma i vere, lične slobode i javne odgovornosti, erotskog i produhovljenog, žudnje i kontemplacije, gorčine i ushićenosti, sećanja i zaborava, zapitanosti i spoznaje, zebnje i olakšanja – i to su samo neke od oprečnih a uparenih koordinata Gordićevog uzbudljivog pisma. (Đorđe Despić)
SLAVKO GORDIĆ (1941, Dabrica, Hercegovina). Piše prozu, književnu kritiku i esejistiku. Knjige proze: Vrhovni silnik (1975), Drugo lice (1998), Opit (2004), Rub (2010). Knjige eseja, kritika i studija: U vidiku stiha (1978), Slaganje vremena (1983), Primarno i nijansa (1985), Poezija i okružje (1988), Obrazac i čin – ogledi o romanu (1995), Pevač Boška Petrovića (1998), Ogledi o Veljku Petroviću (2000), Glavni posao (2002), Profili i situacije (2004), Savremenost i nasleđe (2006), Razmena darova (2006), Kritičke razglednice (2008), Traganja i svedočenja (2011), Ogledi o Ivi Andriću (2013) Srodstva i razdaljine (2014), Osmatračnica – književne i opšte teme (2016). Priredio je izabrane pesme Miodraga Pavlovića (1978), Stevana Tontića (1995), Jovana Jovanovića Zmaja (2003), izabrane pripovetke Veljka Petrovića (2000), izabrana dela Veljka Petrovića (2003), pripovedačko-romansijerski segment izabranih dela Milana Kašanina (2003) i četiri knjige izabranih dela Ive Andrića (2010–2019). Pojedini esejističko-kritički tekstovi su mu prevođeni na nemački, poljski, mađarski, slovački, slovenački, francuski i engleski. Dobio je Nagradu Društva književnika Vojvodine za najbolju knjigu godine, kao i nagrade „Laza Kostić“, „Đorđe Jovanović“ i „Sreten Marić“. Dobitnik je Novembarske povelje Novog Sada, Nagrade za životno delo Društva književnika Vojvodine i Povelje za životno delo Udruženja književnika Srbije. Bio je dugogodišnji profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, do 2009. godine, i glavni i odgovorni urednik Letopisa Matice srpske (1992–2004). Sada je profesor emeritus Univerziteta u Novom Sadu.
Foto: Branislav Lučić
Ostavi komentar