Društveno-politički razvoj Srba u Vojvodini od Temišvarskog sabora do ukidanja autonomije

21/11/2018

Tribina „Društveno-politički razvoj Srba u Vojvodini od Temišvarskog sabora do ukidanja autonomije“ održana je u sredu, 21. novembra, u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je dr Miloš Savin, istoričar.

Predavanje je Savin započeo pojednostavljenim objašnjenjem Austrije kao države: nije bila država u pravom smislu te reči, nije imala naciju. Biti Austrijanac u periodu Marije Terezije značilo je biti lišen bilo kakvih nacionalnih osećanja, biti podanik odan Habzburškoj dinastiji. To je značilo biti Austrijanac.

Austrija je funkcionisala kroz sistem velikih posednika (magnata) koji su kontrolisali određene teritorije, a dobijali su ih najčešće za zasluge u ratu. Plemstvo, odnosno magnati, imalo je dozvolu da postupa prema seljacima po svojoj volji.

U Mađarskoj, početkom 16. veka, uveden je zakon po kome je dozvoljeno bičevanje seljaka. Taj zakon bio je na snazi do 1848. godine, a imao je recidive sve do 1918. Kao jednu od zanimljivosti, Savin je naveo da su se u Habzburškoj monarhiji govorili najpre francuski i italijanski, pa tek kasnije nemački jezik.

Govoreći o manjinskim narodima, Savin je objasnio da su oni u periodu novih shvatanja – nacionalizmu i liberalizmu, pokušavali da „konzerviraju“ neke od starih carskih privilegija. Srbi su se tako tokom 19. veka zalagali da im se održe privilegije koje su dobili za vreme Leopolda i Velike seobe.

– Najopasniji po monarhiju bili su ljudi zadojeni pangermanizmom koji su smatrali da Habzburška monarhija treba ili da se ukine ili da uđe u savez sa Pruskom i ostalim nemačkim državama – rekao je Savin.

     U 19. veku tradicionalni lokalni patriotizmi (češki, hrvatski, ugarski) počinju da prerastaju u savremene nacionalizme koji su obično bili teritorijalno omeđeni. Srpski nacionalizam bio je neka vrsta fenomena, jer nije bio baziran toliko na teritoriji koliko na rodoljublju.

Srbi su živeli na različitim teritorijama unutar Habzburške monarhije i izvan nje na području Osmanske imperije. U najvećem broju, naseljavali su područje Vojne granice koja se prostirala od Sremske Rače do Oršave (danas mesto u Rumuniji).

     Do Prvog svetskog rata, za Srbe u Ugarskoj desile su se dve prekretnice – ukidanje Vojvodine i Blagoveštenski sabor, gde su tražili teritorijalnu autonomiju: Banat, Bačku, Baranju i Srem sa Granicom. Među Srbima su se pojavile dve frakcije –jedna je smatrala da autonomiju treba i dalje tražiti od Beča, a druga, predvođena Svetozarem Miletićem, da u vezi s tim pitanjem treba sarađivati sa Mađarima.

 

 

 

 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja