Dokumentarna izložba pod nazivom „Borci za život pred slugama smrti” biće otvorena u sredu 25. januara u 11 časova u Klubu „Tribina mladih”, a u okviru programa Ledena tišina koji je organizovan povodom godišnjice Novosadske racije. Na otvaranju izložbe govoriće direktor Arhiva Vojvodine dr Nebojša Kuzmanović, direktor Istorijskog arhiva Grada Novog Sada Petar Đurđev, prof. dr Dušan Lalošević sa Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva i Sunčica Marković, pomoćnik direktora Kulturnog centra Novog Sada. Izložbu će otvoriti zamenik gradonačelnika Novog Sada, Igor Crnobarac.
Bitna karakteristika Drugog svetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije bila je masovno stradanje civilnog, neboračkog stanovništva. Genocidna politika brojnih okupacionih režima, međusobne borbe jugoslovenskih naroda i izvođenje komunističke revolucije ostavili su bolne ožiljke nad kolektivnim sećanjem na traumatične događaje iz tog četvorogodišnjeg sukoba. Šajkaška i Novi Sad postali su poprište jednog od najstrašnijih ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije. Ovaj deo okupirane Jugoslavije se zbog svoje nacionalne strukture i značaja našao na udaru velikomađarske i antisemitske politike koju je sprovodila zvanična Budimpešta.
Racija nije bila prosta policijska potera, pretresanje mesta i traženje sumnjivih osoba, već masovno ubijanje, pokolj nedužnih žena, dece, odraslih muškaraca i starih ljudi koje je za cilj imalo izmenu etničke strukture i dodvoravanje nacističkoj antisemitskoj politici. Masovno ubijanje u pogromu 1942. godine planirali su najviši politički i vojni krugovi Mađarske. Može se slobodno reći da su pravoslavni Srbi sa Jevrejima doživeli Vartolomejsku noć koja je trajala od 4. do 30. janura 1942. godine. Svoj krvavi pir mađarske jedinice sprovele su u Žablju, Čurugu, Gospođincima, Šajkašu, Loku, Mošorinu, Vilovu, Gardinovcima, Titelu, Novom Sadu, Srbobranu i Starom Bečeju, a među žrtvama su se našli i Jevreji iz Temerina.
Metod izvođenja racije bio je identičan u svim mestima. Okupatorske snage bi blokirale mesta a mešovite patrole sastavljene od građana, policije i vojske privodile su ljude prema unapred spremljenim spiskovima nepodobnih. Često su ove patrole i bez legitimisanja i provere ubijale čitave porodice, što je bila prilika za opštu pljačku. Privedeni su vođeni pred formirane odbore čiji su članovi odlučivali ko je zaslužio smrt, a ko je mogao da nastavi život. Gotovo svi viđeniji Srbi i Jevreji ovih mesta stradali su jer su imali snažnog uticaja na lokalno stanovništvo. U pokolju su učestvovali i naoružani meštani, uz obećanje da će dobiti srpske i jevrejske kuće i imanja.
Među prvima su stradali sveštenici, učitelji, bivši jugoslovenski stranački prvaci ali i zanatlije, trgovci i viđeniji srpski i jevrejski domaćini. Ako samo letimično pogledamo spisak ubijenih, videćemo užasavajući podatak da je u roku od nešto više od tri nedelje ubijeno čak 30 lekara. Bez sumnje, to je bio intelektualni, stručni i ljudski nenadoknadiv gubitak za Novi Sad i Šajkašku. Postradali lekari, iako su svoj život posvetili lečenju i spašavanju drugih, zbog ugleda i značaja za zajednicu našli su se na snažnom udaru neprijateljskog okupacionog režima. Nikako ne treba zaboraviti činjenicu da su se lekari našli na vrhu spiska nepodobnih i zbog svog materijalnog stanja. Po pravilu, posle egzekucija, sledila je grozničava pljačka ordinacija, ambulanti i sanatorijuma, kao i otimanje privatne imovine ubijenih.
Istorijski arhiv Grada Novog Sada, Kulturni centar Novog Sada, Arhiv Vojvodine i Muzej Grada Novog Sada organizovanjem ove izložbe žele da ukažu dužni pijetet žrtvama i reafirmišu sećanje na njih u opštoj javnosti.
Ostavi komentar