Predavanje Gorana Šarića na temu „Čija je dubrovačka književnost?“ (17. 2. 2022) možete pogledati na našem Jutjub kanalu.
Da li je dubrovačka književnost hrvatska ili srpska? – pitanje je kojim Goran Šarić otvara najnoviju tribinu, naglašavajući da je ovo tema koja u poslednjih stotinak godina nije obrađivana na adekvatan način, kao i to da „ovo predavanje nema cenu“. Držeći se činjenica posvedočenih u istorijskim i književnim izvorima, kako srpskim i hrvatskim tako i onim stranog porekla, Goran Šarić razobličava zablude koje su se vekovima slagale jedna na drugu i tako gradile svedočenja pristrasnih i često nepodobnih proučavalaca. Šarić se naročito osvrće na „srbofobni deo hrvatske elite“ koji svojim stavovima zagađuje javni prostor, sa izjavama poput one da se srpska kultura temelji jedino na rakiji i guslama. Veliki deo predavanja posvećen je diskreditaciji masovno deljene fotografije koja ukazuje na to da je hrvatska kultura u svim segmentima starija od srpske. Šarić navodi da je ovakav korak neophodan, budući da su društvene mreže „novo bojno polje“ i da je potrebno pozabaviti se raskrinkavanjem opšteprihvaćenih stavova koji se temelje na lažima poteklim od nedovoljnog poznavanja istorijskih činjenica.
Kako bi se došlo do odgovora na pitanje postavljeno u naslovu, potrebno je odgonetnuti enigmu koja se tiče jezičkog aspekta, što Šarić ilustruje primerima iz raznovrsnih spisa koji sežu vekovima unazad. Ovi dokumenti svedočanstva su o zajedničkom jeziku i potvrde o njegovom raslojavanju pod različitim uticajima. Koliko daleko ide jezičko pitanje i svojevrsno „svojatanje“, dokazuju postupci poput onog o dodeli lingvističke nagrade za nove hrvatske reči i potreba za „titlanjem“ serije „Lud, zbunjen, normalan“. Zablude koje se pritom obrazuju idu od toga da je Vuk Karadžić ukrao hrvatski jezik i nazvao ga srpskim, preko teze da su srpski i hrvatski dva potpuno različita jezika, do navoda da je hrvatski posrbljen u Jugoslaviji – što su zastupanja koja se, u najmanju ruku, međusobno isključuju. Naročitu pažnju Šarić posvećuje hrvatskom intelektualcu crnogorskog porekla koji je izjavio kako je najpogubnije brojanje upotrebe reči „hrvatski“ i „srpski“ u starim spisima, ilustrujući na brojnim primerima kako je ova teza tačna, ali ne na način koji je pomenuti gospodin zamislio – jer se upuštanjem u takvu rabotu otkriva da je reč „srpski“ gotovo stotinu puta više upotrebljena od reči „hrvatski“ (samo tri puta). Šarić navodi kako je ključ dubrovačke književnosti Kosovski boj i da je vreme da konačno počnemo zajedno da gradimo, umesto što nastavljamo da rušimo, citirajući reči akademika Milana Rešetara da su „Srbi i Hrvati jedan narod pod dva imena […] ali komu su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski“.
Ostavi komentar