Književni opus Dragoljuba Zbiljića predstavljen je na Tribina mladih Kulturnog centra Novog Sada, a pored autora prisutnima su se obratili i akademik LJubomir Zuković, profesor doktor Miloš Kovačević i profesor Vladislav Đorđević.
Zbiljić je do sada objavio ukupno petnaest knjiga, od kojih je čak deset posvećeno pitanju srpskog pisma i jezika i očuvanju ćirilice. Prema rečima samog autora, koji je domaćoj javnosti poznat i po Udruženju za zaštitu srpskog jezika i pisma ćirilice, „za jedan narod je najznačajnije očuvanje njegovog duhovnog zavičaja, a to je upravo njegovo pismo i jezik“.
-U Srbiji se danas više nego ikada pre vidi i oseti uništenje ćirilice, ne kao ranije kada su to činili drugi neprijatelji ćirilice, nego je to danas najviše „zasluga“ srpskih državnih institucija i kvazilingvista koji sami i u najvećoj meri oštećuju ćirilicu – rekao je Zbiljić i dodao da su posredi i zablude stvarane duže od pola veka u komunističkoj Jugoslaviji, preko „komunističo-lingvistčkog unikatnog zuma o bogastvu dvoazbučja i neprirodnoj, nemogućoj i neodrživoj ravnopravnosti pisma u jednom jeziku i jednom narodu“.
Sa Zbiljićem se slaže i akademik Zuković koji je tom prilikom napomenuo da je bez obzira na seobe i geografska pomeranja, „srpski narod uspeo da spasi svoj duhovni zavičaj upravo čuvajući ćirilično pismo“. Međutim, prema njegovim rečima, što se i očitava i u delu samog Zbiljića, „taj duhovni zavičaj je ugrožen najviše upravo u naše vreme“.
-Najviše na uništenju ćirilice učinjeno je komunističkim nastojanjem u staroj Jugoslaviji, kako bi se Srbi služili zajedničkim pismom – hrvatskom latinicom, a sve pod kapom bratstva i jedinstva. U tom procesu Vukova ćirilica se sve više povlačila, a u naše vreme taj proces se nastavlja brže nego ikada.Vi danas praktično nemate ni jednu uslužnu radnju čiji je natpis ispisan na ćirilici, a negde ne samo da su na latiničnom pismu, već i na engleskom jeziku. Kao da se mi sami trudimo da budemo veći Englezi od njih samih – rekao je Zuković uz napomenu da nije protiv toga da se poznaje hrvatsko pismo, kao i jezici drugih naroda, ali smatra „da je za jedan narod opasno da se odrekne i zaboravi na svoje pismo, čime sebi određuje i sudbinu da postane zaboravljen i izgubljen narod“.
Pored knjiga, Zbiljić je autor i više od hiljadu tekstova u štampi, a velikim delom zahvaljujući angažovanju i udruženja „Ćirilica“ usvojen je Član 10. Ustava Republike Srbije u kome je nedvosmisleno vraćeno ranije ćirilično jednoazbučje u srpskom jeziku.
Komentari
Pobrinite se da ćirilica zaživi u još većoj meri nego do sada,kroz aktivniju promociju u recimo JKP "Lisje" gde radim.Udruženje ćirilica je zaista PRAVO UDRUŽENJE. Istrajte sa sadašnjim kursom.Možda i neka golootočka tema.Recimo Lazar Brajović Stanaj... S poštovanjem Kristijan Šćepanović
Ostavi komentar