Sinoć je u Velikoj sali Kulturnog centra Novog Sada izvedena predstava „Bez naziva ili B&B – Beograd – Berlin“, koja je probudila mnoge emocije kod novosadske publike. Predstava je inspirisana proznim delom Laze Lazarevića, a okosnicu čini pripovetka „Švabica“. U pitanju je ljubavna priča, kroz koju se prepliću moralne vrednosti, tradicija, patrijarhalizam i nacionalizam, ali i pogled u budućnost, koja nam je stalno neizvesna.
Predstava je novi projekat Art centra Hleba i igara iz Stare Pazove u adaptaciji i režiji Miroslava Benke, u saradnji sa Kulturnim centrom Novog Sada. Ansambl broji 17 članova, u ulozi Švabice pojavljuje se Helena Lazić, dok je lik studenta medicine Maričića ostvario Slobodan Babin, a lik doktora Maričića, Jaroslav Vrška, obojica debinanti, koji su se odlično snašli na sceni.
Lazar K. LAZAREVIĆ ( Šabac 1/13. 5. 1851. – Beograd, 29. 12. 1890/10. 1. 1891.), svršeni pravnik, književnik i lekar, okruga beogradskog, načelnik internog odeljenja Opšte državne bolnice u Beogradu, sanitetski pukovnik i lični lekar kralja Milana Obrenovića. Pripada piscima realizma i smatra se tvorcem srpske psihološke pripovetke. Napisao je devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovršeno . Za života je objavio osam pripovedaka: “ Prvi put sa ocem na jutrenje“ , „Školska ikona“, “ U dobri čas hajduci!“ , “ Na bunaru „, „Verter „, “ Sve će to narod pozlatiti“, „Vetar“, i „On zna sve“ dok je deveta pripovetka „Švabica“ najverovatnje napisana za vreme Lazarevićevih studija u Berlinu i nastala je na osnocu piščevoh autobiografskog, neposrednog doživljaja.
„Švabica“ je pisana u formi ispovesti, pisama koje Laza Lazarević, alias Miša Maričić, student medicine nastanjen u pansionu „Gutjar“ u Nemačkoj zaljubljuju se u Anu, gazdaričinu ćerku, odnosno „Švabicu“ i šalje ih svom pobratimu u Srbiju. U Maričiću se odvija unutrašnja drama i borba između lične sreće i svete dužnosti prema porodici, između svog zadovoljstva i porodičnog bola. Maričić ne gleda na svoj problem samo sa socijalnog stanovišta već i sa moralnog. On ne želi da njegova srećananese bol i unesreći njegovu porodicu i prijatelje. Svestan da pod tim uslovima ni on ni Ana ne mogu biti srećni. Miša se odriče velike ljubavi zarad dobrobiti porodice i njenog mira. Svojim postupkom je slomio i Anino i svoje srce ali je bio slobodan da se vrati porodici koju je trebalo da izdržava. No, ipak, na kraju pripovetke postavlja sebi suštinsko pitanje: „…Za dva-tri meseca, uzdao si se da ćeš postati doktor . Eto, dugo očekivana želja ti se ispunila. I…?- Ko će sa tobom, ovde u palanci?! Oh, Gospode, hoću mira, hoću slobode! Ana, ukleto je sve ovo-naša ljubav, ukleta! “ Laza Lazarević će nas, kao gotovo svi naši umni ljudi 19. veka napustiti prerano u svojoj 39. godini života preminuvši od tuberkuloze
„Švabicu“ nije objavio za života jer je, kako mnogi veruju, bila, „suviše autobiografska“. Objavljena je tek sedam godina nakon piščeve smrti 1898. godine u knjizi “ Pripovetke Laze K. Lazarevića“ koju je priredio LJubomir Jovanović.
Komentari
Divna predstava, sve pohvale celoj ekipi;)
Ostavi komentar