Izložba slika Jelene Jelače biće otvorena 9. maja u 19 časova u Likovnom salonu. Postavka će trajati do 23. maja 2016. godine.
Radovi nastali u okviru dve serije – Dnevnik kretanja (2003-2009) i Kretati se mora (2009-2014), Jelene Jelače, predstavljaju jedinstvenu interpretaciju tradicionalnog žanra iz istorije umetnosti, portreta i grupnog portreta, sa autoportretom umetnice u ovom slučaju. Sama svest o tome da se na slikama nalaze ličnosti iz autorkinog stvarnog okruženja, da su scene – ambijenti i događaji u kojima učestvuju stvarni, doprinosi da ih doživimo kao kapitalna ostvarenja.
Mnoštvo i preciznost sa kojim su predstavljeni detalji prostora, fizičke i psihološke karakteristike portretisanih i njihove međusobne relacije, ukazuju na sam proces nastajanja slika. Ono što je dominantno na svim predstavama jeste dvostruka percepcija.
Ekspresivnost definisana jasnom emocijom koja je izražena bojom, tonom i svetlošću, svedoči o ličnom doživljaju i značenju predstava za autorku. Pozicija i izgled autoporteta govori takođe o ovome. Međutim, postojanje jedne povišene perspektive, gotovo ptičje, izlazi iz okvira ekspresije i ulazi u polje ideacije – zamišljanja ili promišljanja stvarnosti iz jedne vansubjektivne pozicije. Upravo to daje slikama osobinu hibridnog realizma, koji prevazilazi kategoriju verodostojnosti i ulazi u sferu istinitog.
Otkrivamo proces koji podrazumeva građenje slike u kontinuitetu. Umetnica u radu koristi sećanja, kao i detaljnu analizu fotografija portretisanih koje pronalazi na internetu, ali tek u finalnim fazama realizacije dela. Čini mi se da slike nastaju u trenutku prisustvovanja događaju u realnosti, navodeći da se upitamo da li su uzrok ili posledica događaja. Čitav čovekov život je pod uticajem slika. NJegovo delovanje je pod uticajem mentalnih slika – imaginacije. U korenu reči imaginacija je reč slika (image, eng.). U prirodi ljudske percepcije je samoobmana, a u prirodi vizije stvaralačka moć. Doživljaj izjednačen sa predstavom je ono što ove slike čini magičnim.
Društvena mreža predstavlja još jednu važnu dimenziju za razumevanje rada Jelene Jelače. Tu nije samo reč o digitlanim društvima poput fejzbuka, koje umetnica koristi kao bazu podataka u procesu uobličavanja radova, tačnije portreta. Ovaj fenomen više govori o odnosu pojedinca danas prema samoprezentaciji i potreba da lično stavi na raspolaganje društvu – tačnije mreži sa kojom deli sopstvena kretanja i sistem vrednosti.
Koncept umrežavanja u savremenom dobu potvrđuje porast značaja socijalnog kapitala. Stotine ličnosti u još brojnijem spletu relacija, manifestuju snagu tog kolektiva, kome umetnica priprada. Na ovaj način posmatrana, ova jedinstvena kolekcija Jelene Jelače, koju je konstruisala, negovala i arhivirala kroz serije artefakata – slika u mediju ulja i akrila na platnu, predstavlja istinsko bogatstvo i moć kojom raspolaže, kako autorka sama tako i svi oni koji su doprineli njenom formiranju.
Ksenija Marinković
istoričarka umetnosti
Jelena Jelača je rođena 1973. godine u Beogradu. Fakultet likovnih umetnosti upisala je 1993. godine, takođe u Beogradu. Diplomirala je 1998. godine u klasi profesora Radomira Reljića. Iste godine je upisala postdiplomske studije iz oblasti proširanih medija pod mentorstvom profesora Dragana Jovanovića. Magistrirala je 2000. Iste godine je postala član ULUS-a.Na grupnim izložbama izlaže od 1994. godine. Od 1996. izlaže samostalno u zemlji i inostranstvu. Jelena se izražava kroz različite medije, slikarstvo, crtež, skulpturu i animaciju.
Od 2003, vodi svojevrsni slikarski dnevnik – dokumetuje ljude, mesta i događaje koji su na nju ostavili poseban utisak. Ovaj projekat je do sada rezultirao sa dve izložbe Dnevnik kretanja iz 2009. i (Po)Kretati se mora iz 2014. Za razliku od te dokumentarističke strane Jelena ima i eskapističku, koju možda najbolje predstavlja izložba Meksiko iz 2003. godine, 29 slika koje su ilustrovale atmosferu zemlje u kojoj Jelena nikada nije bila… Na prvi pogled eskapistički deluje i (za sada neizlagani) ciklus Post-apokaliptična melanholija možda zato što je vizuelno inspirisan koktelima, ali kako se on bavi posledicama zagađenja i uništenja životne sredine – prikazima mutacija i raspadanja, može se reći da je ekološki angažovan. Društveno angažovanu stranu Jelena je pokazala u seriji crteža, a zatim i printova iz 2006/7 Gender Studies gde se kroz intimne portrete bavila problemima rodnog identiteta.
Osim klasičnog slikarskog pristupa Jelena se oprobala u multimedijalnim projektima, prvo na magistarskim studijama, gde je temu Metamorfoze autoportreta obradila kroz skulpturu, plakat, instalaciju, animaciju. Mnogo kasnije, vratila se multimediji učešćem u projektu Superheroina (2012) koji je bio predstavljen skulpturom, fotografijom i video radom.
Ostavi komentar