Etero, četrdeset osmogodišnja žena iz malog gruzijskog sela, nikad nije želela muža. Ona svoju slobodu ceni koliko i svoje torte. Međutim, njen izbor da živi sama je uzrok mnogih tračeva među njenim susedima. Neočekivano, ona se strasno zaljubljuje u jednog muškarca i iznenada se suočava sa odlukom – da li da nastavi vezu ili svoj nezavisni način života. Etero mora da se uhvati ukoštac sa svojim osećanjima i odluči kako da nađe sopstveni put do sreće. Elene Naveriani je iz Gruzije a sada živi u Švajcarskoj. Po sticanju diplome iz oblasti monumentalnog slikarstva na Državnoj akademiji umetnosti u Tbilisiju, počinje da se bavi režijom. Nakon master studija kritičke kustoske sajbermedije na HEAD u Ženevi (Ženevska škola umetnosti i dizajna), započinje studije filma. Diplomski kratki film Jevanđelje po Anasirmi (2014) bio je pohvaljen zbog svog specifičnog potpisa i stava. Prvi igrani film Ja sam zaista kap sunca na zemlji (2017) osvojio je brojne nagrade a 2021, drugi dugometražni film Mokri pesak (2021) osvojio je nagradu za najboljeg glumca. Kos kos kupina je Elenin treći dugometražni film.