Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Slovenački pravosudni sistem sastoji se od tri nivoa: lokalni i okružni, radni sudovi i Upravni sud, viša sudovi i Vrhovni sud. Ustavom je predviđeno Sudsko veće, čiji je zadatak zaštita nezavisnosti sudstva. Kandidate za sudije bira Sudsko veće, a zatim ih imenuje Državni zbor (donji dom parlamenta). Državno tužilaštvo je nezavisno telo, deo izvršne vlasti, a glavna ovlašćenja u pogledu karijere državnih tužilaca imaju Državnotužilačko veće i glavni državni tužilac. Državnotužilačko veće je nezavisno državno telo koje sprovodi zadatke samouprave državnog tužilaštva.
U okviru istrage u Državnom zboru koju je početkom 2019. pokrenuo Odbor za parlamentarnu istragu, predviđeno je preispitivanje postupaka državnih tužilaca i sudija u konkretnim krivičnim predmetima. Ustavni sud kasnije je obustavio primenu Zakona o parlamentarnoj istrazi zbog rizika za nezavisnost sudija i tužilaca koji nosi takva parlamentarna istraga konkretnih predmeta.
Vrhovni sud naručio je studiju o razlozima niskog nivoa percepcije nezavisnosti sudija i sudova kao i niskog poverenja u pravosudni sistem. Razlozi navedeni u studiji u kojoj su učestvovali korisnici sudova, pravni stručnjaci, sudsko osoblje i šira javnost su: nedostatak znanja i informacija o pravosudnom sistemu, organizacijski i komunikacijski problemi, problemi sa snalaženjem u zgradama sudova. Ta su saznanja dovela do niza mera koje su sproveli Vrhovni sud i druga tela – od osposobljavanja do boljih informacijskih alata za korisnike sudova nakon što dođu na sud.
Digitalizacija pravosudnog sistema u pogledu upravljanja predmetima vrlo je napredna i dalje se razvija. Informacijske i komunikacijske tehnologije za upravljanje predmetima na naprednom su nivou. Podaci koji se dobijaju iz svih sistema za upravljanje pravosuđem standardizovani su i integrisani. Ali, elektronska komunikacija između sudova i stranaka manje je razvijena – nije uvek moguće dostaviti predmet elektronskim putem, primiti sudske pozive elektronski ili pratiti faze sudskog postupka na internetu. Pokrenut je projekt izrade e-spisa, e-podnesaka, digitalnog uručivanja sudskih dokumenata, plaćanja sudskih taksi putem interneta.
Sudsko veće i Državnotužilačko veće suočavaju se s poteškoćama u pogledu resursa. Sudsko veće sve aktivnije nastoji da poboljša kvalitet pravosuđa, posebno kroz svoju ulogu u ocenjivanju sudija. Uprkos tome što su mu proteklih godina odobreni dodatni resursi, Sudsko veće i dalje radi sa relativno malim brojem članova osoblja u odnosu na široki raspon ovlašćenja. Državnotužilačko veće i dalje ne raspolaže sa dovoljno ljudskih i finansijskih resursa.
Poboljšana efikasnost pravosudnog sistema dovela je do dodatnog smanjenja broja nerešenih predmeta, a trajanje sudskih postupaka uglavnom je ostalo nepromenjeno. Usprkos tome što mu je broj novih građanskih predmeta među najvećima u EU, pravosudni sistem beleži stalno poboljšanje efikasnosti u gotovo svim kategorijama predmeta. U 2019. ukupni broj nerešenih predmeta dodatno se smanjio za više od 7% u poređenju sa 2018. Sudovi su rešili više predmeta nego što su ih primili. Prosečno trajanje postupaka povećalo se na oko 13 meseci u građanskim predmetima i stagniralo je na 11 meseci u trgovačkim predmetima jer je prednost data starijim predmetima. U žalbenom postupku ti predmeti se brzo rešavaju, obično u razdoblju od oko 3 meseca. Gotovo jedna četvrtina građanskih i trgovačkih parničnih predmeta rešava se u okviru sudske nagodbe. Poteškoće povezane sa efikasnošću i dalje su izuzetno velike u predmetima iz područja ekonomije i finansijskog kriminala – posebno oni postupci povezani sa pranjem novca. Krivični sudovi nastavili su da rešavaju više predmeta nego što ih prime (stopa rešavanja predmeta od 102%).
Zakon o integritetu i sprečavanju korupcije je krovni zakon u oblasti borbe protiv korupcije. Institucionalni okvir za borbu protiv korupcije čini Komisija za sprečavanje korupcije, autonomno državno telo koje sarađuje s drugim telima uključenim u borbu protiv korupcije – policijom i Specijalizovanim državnim tužilaštvom.
Donošenje izmena Zakona o integritetu i sprečavanja korupcije radi rešavanja nedostataka okvira za borbu protiv korupcije je odloženo. Vlada je 2018. odobrila izmene Zakona o integritetu i sprečavanju korupcije radi rešavanja nekih od ključnih nedostataka postojećeg okvira, uključujući one koje je istakao GRECO, a njihovo odobrenje u parlamentu bilo je predviđeno za jun 2020.
Komisija za sprečavanje korupcije raspolaže ograničenim resursima. Autonomno je državno telo čija se nezavisnost osigurava na temelju postupka izbora njenog vođstva, pri čemu poseban odbor za izbor sastavljen od članova svake od tri grane vlasti kao i predstavnika civilnog društva, izdaje preporuku o imenovanju predsednika Komisije. Komisija redovno sarađuje sa policijom i Specijalizovanim državnim tužilaštvom. Ona sprovodi administrativne istrage i ima široka ovlašćenja pristupa ili izdavanja naloga drugim telima i institucijama za sprovođenje zakona da prikupe dokaze. Odgovorna je za nadzor primene odredaba o sukobu interesa, planovima integriteta, imovinskim karticama, darovima i ograničenjima iz Zakona o integritetu i sprečavanju korupcije. GRECO je napomenuo da nedovoljni resursi onemogućuju delovanja Komisije za sprečavanje korupcije.
Osim Komisije, nekoliko javnih tela uključeno je u sprečavanje i kažnjavanje korupcije. Ministarstvo pravosuđa odgovorno je za veći deo pravnog okvira za sprečavanje i krivično kažnjavanje korupcije. Ministarstvo javne uprave zaduženo je za regulisanje statusa, prava i obaveza funkcionera i ima ulogu u zaštiti integriteta.
Pravila ponašanja javnih funkcionera nalaze se u Zakonu o javnoj upravi, Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o integritetu i sprečavanju korupcije dok ministri i državni sekretari podležu Etičkom kodeksu za vladine i ministarske funkcionere iz 2015. godine. Primenjuje se na predsednika vlade, ministre, državne sekretare, članove kabineta i glavnog sekretara vlade. Određene odredbe, na primer one o imovinskoj kartici i ograničenjima nakon prestanka zaposlenja, takođe se primenjuju na bivše funkcionere. Državni zbor doneo je Etički kodeks 12. juna 2020. U njemu su navedena etička načela kojih se poslanici moraju pridržavati kao i sankcije u slučaju kršenja.
Zakonom o javnim službenicima zabranjuje se državnim službenicima da izvršavaju aktivnosti koje bi uključivale sukob interesa. Zakonom se utvrđuje i opseg i određuje koji su funkcioneri obavezni dostaviti imovinske kartice Komisiji za sprečavanje korupcije. Imovinske kartice moraju se dostaviti Komisiji za sprečavanje korupcije nakon preuzimanja dužnosti, jednu godinu nakon prestanka funkcije i nakon svake promene dužnosti, aktivnosti, vlasništva ili imovine iznad 10 000 evra. Komisija sprovodi ad hoc provere i vodi evidenciju osoba koje podležu obavezi podnošenja imovinskih kartica. Imovinske kartice dostupne su javnosti tokom svakog mandata funkcionera i do jedne godine nakon prestanka mandata. Komisija za sprečavanje korupcije i dalje nema dovoljno osoblja i nedostaju joj finansijski i ljudski resursi za izvršavanje zadataka.
Zakonom o integritetu i sprečavanju korupcije predviđena je zabrana lobiranja o pitanjima koja podležu sudskim i upravnim postupcima, a aktivnosti lobiranja može sprovoditi samo fizička osoba koja je upisana u registar lobista koji uspostavlja Komisija za sprečavanje korupcije. Javni funkcioneri mogu pristati na lobiranje samo ako je lobista upisan u registar i moraju odbiti kontakt ako postoji sukob interesa. Osim toga, pravila o lobiranju za najviše izvršne funkcije sadrže mogućnosti zaobilaženja zakona. Neki kontakti s trećim osobama koje žele uticati na vladino donošenje odluka ne prijavljuju se na odgovarajući način, uključujući kontakte zakonskih i ovlašćenih predstavnika preduzeća i interesnih grupa.
Slovenija je razvila dodatne mere za sprečavanje korupcije i povećanje transparentnosti u javnim nabavkama. Nalazi se među najrazvijenijim članicama OECD-a u smislu transparentnosti i uvela je nekoliko mera za sprečavanje korupcije u javnim nabavkama. Sve javne institucije dužne su da pošalju svoje planove integriteta Komisiji, pri čemu je primarni cilj utvrđivanje rizika i sprovođenje mera za jačanje integriteta. Komisija je razvila i internetsku aplikaciju (ERAR) koja javnosti omogućuje jednostavan pristup informacijama o poslovnim transakcijama svih tela javnog sektora.
Specijalizovano državno tužilaštvo sprovodi krivičnu istragu najozbiljnijih krivičnih dela, uključujući korupciju. Međutim, u nekoliko važnih slučajeva približava se ili je nastupilo zastarevanje, a na zatvaranje slučajeva navodno utiče neefikasnost policije u utvrđivanju prioritetnih slučajeva. Slovenija je uvela konfiskaciju imovine u svoje nacionalno pravo 2011, kada je donet Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine. Međutim, 2018. Ustavni sud presudio je da oduzimanje imovine koju je optuženik stekao pre 2011. predstavlja „nedopustivu retroaktivnost”. Ta odluka ima praktične posledice na rad sistema konfiskacije i njegovu efikasnost. No, bez obzira na to, državno tužilaštvo podiglo je 147 optužnica povezanih s korupcijom u 2019, 22% manje nego u 2018. (188). Sudovi su u 2019. doneli 21 osuđujuću presudu, 30 u 2018, 9 oslobađajućih presuda (tri u 2018).
U Sloveniji su sloboda izražavanja i informisanja utvrđene u Ustavu, a medijski pluralizam osiguran je specifičnim sektorskim zakonodavstvom. Regulatorno telo za medije, Agencija za komunikacijske mreže i usluge (AKOS), nezavisno je telo, pravno i funkcionalno odvojeno od vlade.
Nezavisnost Agencije za komunikacijske mreže i usluge predviđena je zakonom, no njena efikasnost je ograničena nedostatkom ljudskih resursa i mera zaštite od političkog uplitanja. Osim što je regulatorno telo za medije, Agencija za komunikacijske mreže i usluge Republike Slovenije nadležna je i za telekomunikacijski i poštanski sektor kao i sektor železničkog prevoza. NJegova ovlašćenja u području audio-vizuelnih medija utvrđena su Zakonom o medijima i Zakonom o audio-vizuelnim medijskim uslugama. Oba zakona trenutno prolaze postupak revizije zbog prenosa revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama. AKOS-om upravljaju direktor i veće agencije koje se sastoji od pet članova. Direktor ima ovlašćenje donošenja odluka, a Veće nadzire realizaciju programa rada i odobrava finansijsko planiranje. Imenuje ih vlada na temelju prethodnog postupka izbora. Smenjivanje i razrešenje sa dužnosti mogu nastupiti samo zbog nepodobnosti za položaj ili nesposobnosti. Iako su pravila koja se odnose na sukob interesa s industrijom definisana u Zakonu u elektronskim komunikacijama, ne postoje posebne odredbe o mogućnosti postojanja sukoba interesa direktora a u odnosu na neku političku stranku. Utvrđen je srednji novo rizika u području nezavisnosti i efikasnosti regulatornog tela za medije, najviše zbog nedostatka mera zaštite od političkog uplitanja.
Transparentnost vlasništva nad medijima zahteva izjavu o vlasničkim ili upravljačkim udelima. Prema Zakonu o medijima, izdavačka kuća ili organizacija za radiodifuziju mora prijaviti svaki porast pojedinačnog vlasničkog ili upravljačkog udela u trgovačkom društvu od 5% ili više. Transparentnost vlasništva nad medijima zauzima srednji rizik.
Zakonom o integritetu i sprečavanju korupcije predviđena su opšta pravila o sukobu interesa za javne funkcionere, uključujući medijski sektor. Osim njih ne postoje posebna pravila kojima bi se regulisao sukob interesa u medijskom sektoru, na primer između političkih stranaka i vlasnika medija. U praksi to ima negativan učinak na medijski pluralizam u Sloveniji. Prijavljen je visok nivo političkog uticaja na medijska preduzeća koji se može postepeno proširiti na novinare i televizijske kuće na regionalnom i lokalnom nivou. Stanovništvo često smatra da su velika medijska preduzeća u Sloveniji posebno politički pristrana. Na primer, smatra se da barem dve televizijske stanice, kao i neke štampane i onlajn medije politički kontroliše jedna politička stranka. U tom kontekstu, utvrđen je visok nivo rizika u području političke nezavisnosti medija.
Iako su fizički napadi na novinare retkost, često dolazi do uznemiravanja ili pretnji upućenih novinarima na internetu, a pravosudni sistem retko ih sankcioniše. Iako su „Reporteri bez granica“ primetili da 2019. nisu zabeleženi fizički napadi na novinare, prijavljeni su slučajevi zastrašivanja. Zabeleženi su i slučajevi progona novinara koji su objavili informacije od javnog interesa. Platforma Saveta Evrope za zaštitu novinarstva i sigurnosti novinara 2020. objavila je četiri upozorenja koja se odnose na Sloveniju, uglavnom povezana s uznemiravanjem novinara.
Slovenija ima parlamentarni sistem vlasti dvodomne strukture, pri čemu zakone donosi samo Državni zbor (donji dom parlamenta), a ne i Državno veće (gornji dom parlamenta). Nacrt zakona mogu predložiti vlada, bilo koji član parlamenta ili najmanje 5 000 birača. Ustavni sud sprovodi ex post ocenu ustavnosti u konkretnim predmetima na temelju ustavne tužbe. Osim pravosudnog sistema čitav niz drugih institucija, posebno Građanski pravobranilac i Poverenik načela jednakosti, imaju ulogu u sistemu kontrole i ravnoteže.
Savetovanje sa javnošću o nacrtima zakona organizuje se putem interneta. Preporučuje se da javno savetovanje traje između 30 i 60 dana. Nacrti zakona objavljuju se na stranici e-Demokratija, putem koje javnost može dostaviti svoje doprinose. U praksi javnost nema uvek dovoljno mogućnosti učestvovanja u zakonodavnom postupku. Preporučeno razdoblje savetovanja često se ne poštuje jer se javnosti daje manje vremena da dostavi svoje primedbe. Zakoni mogu biti doneseni u skraćenom ili hitnom postupku pod uslovima utvrđenima u poslovniku Državnog zbora. U parlamentarnom sazivu 2014–2018, 39% svih zakona doneseno je u skladu sa redovnim postupkom, 19,1% zakona doneseno je u skladu s hitnim postupkom, a 23% zakona doneseno je u skladu sa skraćenim zakonodavnim postupkom.
Zbog povećanog broja ustavnih tužbi povećava se broj nerešenih predmeta i produžava trajanje postupaka na Ustavnom sudu. Postupke mogu pokrenuti Državni zbor, jedna trećina njegovih zastupnika, vlada, Građanski pravobranilac, Sudsko veće ili glavni državni tužilac. Ustavni sud može staviti van snage zakone koji nisu u skladu sa Ustavom. Ako Ustavni sud smatra propis neustavnim ili nezakonitim, u tom slučaju izdaje odluku. Ustavni sud je 2019. rešio 1 804 predmeta.
Građanski pravobranilac i Poverenik načela jednakosti, takođe su zaduženi za zaštitu prava pojedinaca. Građanski pravobranilac zadužen je za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na državna tela, lokalnu samoupravu i osobe koje vrše javnu funkciju. Akreditovan je kao nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava statusa B koji dodeljuje Globalni savez nacionalnih institucija za ljudska prava. Nakon akreditacije, ovlašćenja pravobranioca povećana su kako bi se ostvario status A. Deluje i kao pravobranilac za decu. Druga nezavisna institucija je Poverenik načela jednakosti, nezavisno telo čiji zadaci uključuju zaštitu od diskriminacije i savetovanje, pravnu podršku i zastupanje pred sudom za žrtve diskriminacije. Međutim, Poverenik načela jednakosti nema ovlašćenja izricanja sankcija. Uprkos povećanju finansijskih resursa ima relativno mali broj zaposlenih.
Cilj Nacionalne strategije za razvoj nevladinog sektora i volonterskog rada je povećanje sredstava za nevladine organizacije do 2023. Strategijom se promoviše i transparentnost, integritet i odgovornost nevladinih organizacija. Država finansira projekte i programe nevladinih organizacija u područjima za koja smatra da bi nevladine organizacije u njima mogle sprovoditi javne politike i pružiti usluge građanima. Finansiranje se uglavnom odvija putem javnih konkursa, javnih poziva ili u obliku direktnog finansiranja. Slovenija se smatra državom otvorenog i bogatog prostora civilnog društva sa relativno visokim stepenom volonterskog rada.
Kada je reč o položaju Srba u Sloveniji, Savet Evrope (SE) je ponovio dugogodišnju preporuku da prizna srpski jezik kao tradicionalno manjinski jezik. Počev od 2014, SE godine traži od slovenačkih vlasti da priznaju srpski, hrvatski i nemački kao tradicionalno manjinske jezike Slovenije i da primene Evropsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. Komitet eksperata Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima pozvao se u izveštaju iz jula 2021. na svoju dugogodišnju preporuku da se hrvatski, nemački i srpski, koji su tradicionalno prisutni u nekoliko područja Slovenije, priznaju kao tradicionalni manjinski jezici. Vlada Slovenije zastupa stav da se Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, prema njihovom tumačenju sadržanom u slovenačkoj Deklaraciji o potvrđivanju ove Povelje, ne može odnositi na srpski, hrvatski i nemački jezik. Jedine manjine koje priznaje slovenački Ustav su Italijani i Mađari.
Srbi u Sloveniji nemaju status nacionalne manjine tako da bi se priznavanjem srpskog jezika za manjinski stvorio okvir za institucionalno rešavanje zahteva srpske zajednice u Sloveniji. Srpski jezik se može učiti kao strani u sklopu izbornih predmeta u osnovnim školama, takođe, časovi maternjeg jezika i kulture obezbeđeni učenicima srpske nacionalnosti. Savez Srba Slovenije inicirao je projekat uvođenja srpskog jezika kao dopunske nastave u školama u Sloveniji za koji se tokom prošle godine prijavilo preko 1500 dece. Zvanično nije poznato koliko Srba živi trenutno u Sloveniji. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, kada su se poslednji put građani izjašnjavali i o nacionalnoj pripadnosti, u Sloveniji je živelo 38.964 Srba, odnosno 1,98 odsto od 1.964.036 stanovnika mada su nezvanični podaci da ih ima daleko više. Treba napomenuti da Slovenci u Srbiji imaju status nacionalne manjine iako je njihov broj dosta manji, prema podacima iz 2011. godine, 4.033 Slovenaca živi u Srbiji i uživa sva prava kao ostale manjine.
Ostavi komentar