Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Posebnost Rumunije, kao i Bugarske, jeste da je u trenutku pristupanja Evropskoj uniji 2007. uspostavljen Mehanizam saradnje i verifikacije (MSV) kao prelazna mera kako bi se ovim državama olakšao nastavak reforme pravosuđa i jačanje borbe protiv korupcije. Ovakva mera se završava kada se na zadovoljavajući način ispune sva referentna merila koja se primenjuju na pomenute dve države. Komisija je u svojim izveštajima 2017. donela sveobuhvatnu procenu napretka Rumunije tokom deset godina sprovođenja MSV-a i utvrdila put prema njegovom zaključenju na temelju 12 konačnih ključnih preporuka koje bi, ako se poštuju, bile dovoljne za ostvarivanje ciljeva. Zbog događaja koji su usledili u Rumuniji (prvenstveno se misli na velike proteste građana zbog nedovoljne posvećenosti Vlade u borbi protiv korupcije), Komisija je u decembru 2018. izdala 8 dodatnih preporuka. U poslednjem izveštaju u okviru MSV – a, Komisija je zaključila da je i dalje neophodan napredak u pogledu svih pomenutih preporuka (dakle njih 20).
Nekoliko izmena Zakona o pravosudnom sistemu iz 2018. i 2019. i dalje izazivaju zabrinutost u pogledu njihovog uticaja na nezavisnost sudstva. Ovim izmenama uređuje se status sudija i državnih tužilaca, organizacija pravosudnog sistema i funkcionisanje Vrhovnog Saveta Sudstva (VSS). Izmene su stupile na snagu u avgustu i septembru 2018. ali su dodatno izmenjene putem nekoliko hitnih uredbi Vlade. Dodatni problemi u vezi su sa osnivanjem Odeljenja za istraživanje krivičnih dela počinjenih unutar pravosudnog sistema (SIIJ), sistemom građansko-pravne odgovornosti sudija i državnih tužilaca, programima prevremenog penzionisanja, stupanja u službu i imenovanja visoko pozicioniranih državnih tužilaca.
Iako je prethodna manjinska vlada na čelu sa Ludovikom Orbanom izrazila spremnost da sa pravosudnim telima i političkim strankama sprovede dijalog o povlačenju spornih mera, istovremeno je istakla da složena politička situacija ne omogućava prave uslove za postizanje širokog konsenzusa i potrebne većine u parlamentu. Činjenica da te izmene ostaju na snazi stvara nesigurnost za funkcionisanje pravosudnog sistema u celini, a posebno za pojedinačne sudije u pogledu njihove nezavisnosti, statusa i karijere.
Javnu raspravu o pravosudnom sistemu obeležile su snažne napetosti i javni napadi koji su dolazili kako iz političkih redova, tako i iz redova medija, ali su se napetosti pod prethodnom Vladom znatno smanjile. Iako je VSS reagovao na neke pritužbe u pogledu odbrane nezavisnosti, ugleda i nepristranosti sudija, ukupna aktivnost ove pravosudne institucije u tom području bila je ograničena.
Odeljenje (SIIJ) i dalje postoji uprkos brojnim kritikama. Isključivo je zaduženo za krivično gonjenje krivičnih dela koja su počinili sudije i državni tužioci. Venecijanska komisija napomenula je da se razlog osnivanja tog organa ne čini opravdanim na temelju činjeničnih dokaza, a njegovo uspostavljanje i praksa kritikovani su zbog uticaja koji imaju na nezavisnost sudija i koji bi mogli imati na efikasnost državnog tužilaštva. Prethodni ministar pravosuđa započeo je savetovanja o nacrtu predloga za raspuštanje Odeljenja i ponovno uvođenje ranijeg organizacijskog modela državnog tužilaštva ali su pandemija i politička situacija otežali te korake, a Odeljenje je i dalje aktivno. Iako nadležna tela izveštavaju da je od septembra 2019. Odeljenje prestalo sa praksom povlačenja žalbi i da se broj predmeta pokrenutih protiv sudija smanjio, i dalje postoji zabrinutost da se može upotrebiti kao sredstvo za vršenje pritiska na sudije. Rumunski sudovi uputili su 2019. Sudu pravde Evropske unije nekoliko zahteva za prethodnu odluku, dovodeći u pitanje usklađenost osnivanja Odeljenja s pravom Unije i ti postupci su u toku.
Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) preispitao je otpuštanje bivše glavne tužiteljke za borbu protiv korupcije 2018. godine. Utvrđeno je da je Rumunija prekršila član 6 stav 1 („Pravo na pošteno suđenje“) i član 10 („Sloboda izražavanja“) Evropske konvencije o ljudskim pravima u kontekstu razrešenja. ESLJP je zaključio da bivša glavna tužiteljka nije mogla na sudu efikasno da ospori razloge za smenjivanje. U pogledu slobode izražavanja, ESLJP je naglasio i da bi razrešenje moglo imati odvraćajući učinak jer bi moglo odvratiti druge tužioce i sudije od učestvovanja u javnoj raspravi o zakonodavnim reformama koje utiču na sudstvo. U pogledu učestvovanja sudija u javnoj raspravi, izražena je zabrinutost zbog prakse pravosudne inspekcije da pokreće disciplinske postupke protiv sudija i tužilaca koji se javno oglašavaju o reformama sudstva.
Sve je više primetan nedostatak ljudskih resursa u pravosudnom sistemu. U decembru 2019. bilo je slobodno više od 12% položaja sudija i gotovo 20% položaja državnih tužilaca. Postoji zabrinutost da bi sudstvo moglo imati sve veći manjak osoblja nakon stupanja na snagu novog programa prevremenog penzionisanja za sudije viših sudova. Manjak osoblja verovatno će uticati i na niže sudove jer je novim odredbama produžen period osposobljavanja i stažiranja za buduće sudije, a zbog pandemije su odloženi novi postupci zapošljavanja.
Strateška pravosudna uprava je institucija koja je uspostavljena 2017. sa ciljem rešavanja glavnih strateških pitanja za pravosudni sistem. Ona je odgovorna i za osiguravanje primene Akcionog plana Strategije za razvoj sudstva za razdoblje 2015–2020, koja je postala glavni pokretač reforme pravosudnog sistema. Ova Uprava od uspostavljanja nije operativna kako je planirano, a Akcioni plan i dalje se uglavnom ne sprovodi.
Rumunija ima dobar stepen digitalizacije sudstva koja se i dalje unapređuje. Trenutno je za većinu sudova moguće poslati sudski poziv i pratiti faze postupka putem interneta i podneti predmet elektronskim putem ali su samo neke presude dostupne onlajn. Trenutno se nastoji da se poboljša sistem vođenja predmeta.
Pravosudni sistem efikasno upravlja predmetima. Trajanje prvostepenih postupaka u građanskim i trgovinskim predmetima 2018. blago se smanjilo u poređenju sa 2017, dok je za upravne predmete ostalo gotovo nepromenjeno. Stopa rešavanja predmeta povećala se i sada je iznad 100 %, što znači da je pravosudni sistem sposoban da reši veći broj predmeta od podnesenog. Trajanje postupaka koji se odnose na određena područja prava EU relativno je kratko, osim u predmetima koji se odnose na pranje novca. Zakonodavne izmene koje utiču na ljudske resurse mogle bi ometati nastojanja Rumunije da dodatno skrati trajanje sudskih postupaka.
Rumunija, u načelu, ima zakonodavni i institucionalni okvir za borbu protiv korupcije. U toku je primena postojeće Nacionalne strategije za borbu protiv korupcije koja obuhvata razdoblje 2016–2020. Posebno antikorupcijsko državno tužilaštvo i Nacionalna uprava za borbu protiv korupcije nadležni su za istragu predmeta korupcije na srednjem i visokom nivou, a Kancelarija glavnog državnog tužioca istražuje sve druge predmete korupcije. U Ministarstvu unutrašnjih poslova postoji posebna uprava za borbu protiv korupcije, nadležna za pitanja integriteta i korupcije u pogledu osoblja zaposlenog u Ministarstvu, uključujući policiju. Nacionalna agencija za integritet (ANI) odgovorna je za praćenje i proveru imovine, sukoba interesa i nespojivosti, uključujući sve izabrane funkcionere. Nacionalna agencija za upravljanje zaplenjenom imovinom (ANABI) osigurava upravljanje zaplenjenom i oduzetom imovinom stečenom krivičnim delom.
Nacionalnom strategijom za borbu protiv korupcije predviđa se dobrovoljno učestvovanje velikog dela javne uprave, uključujući lokalne vlasti i preduzeća u državnom vlasništvu, organa krivičnog gonjenja, državnog tužilaštva, sudova i civilnog društva. Alati za prevenciju temelje se na planovima za sprečavanje korupcije koje svaka institucija razvija putem samoevaluacije i procene rizika. Efikasnost strategije uveliko zavisi od političkog angažmana, a njena primena u razdoblju 2017–2019. bila je prilično ograničena, uprkos rokovima koje je Vlada odredila u avgustu 2016. Predanost prethodne Vlade borbi protiv korupcije u drugoj polovini 2019. godine dovela je do novog podstreka za primenu Nacionalne strategije za sprečavanje korupcije.
U razdoblju 2013–2017. rezultati institucija uključenih u istragu, krivični postupak i odlučivanje o korupciji na visokom i srednjem nivou, bili su dobri i dosledno održavani. Iako su institucije nastavile sa istraživanjem i sankcionisanjem krivičnih dela korupcije na visokom nivou, u izveštajima u okviru MSV-a iz 2018. i 2019. zabeležen je obrazac pritiska na ključne institucije za borbu protiv korupcije i sve veća zabrinutost da je stalni pritisak imao štetan učinak. Čini se da se u prvim mesecima 2020. situacija poboljšala sa smanjenjem političkog pritiska i imenovanjem stabilnih upravljačkih timova. Ipak, i dalje postoji nesigurnost u pogledu tekućih istraga i suđenja u predmetima korupcije na visokom nivou.
Kontinuirana neizvesnost u pogledu izmena Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku ugrožava borbu protiv korupcije. U aprilu 2019. parlament je doneo izmene Krivičnog zakona, Zakona o krivičnom postupku i posebnog Zakona o korupciji. Izmene koje su usledile nakon početnog neuspelog pokušaja slabljenja krivičnog zakona u 2018. naišle su na brojne kritike, pa su u julu 2019. proglašene neustavnima i nisu ni stupile na snagu.
Nacionalna agencija za integritet (ANI) i dalje ostvaruje dobre rezultate ali je njena efikasnost pod pritiskom zbog slabljenja zakonodavnog okvira i smanjenja resursa. ANI je odgovorna za ispitivanje administrativnih sukoba interesa, nespojivosti i neopravdanog bogatstva i u tome ostvaruje dobre rezultate. Sankcionisanje nespojivosti i sukoba interesa važan je činilac u sprečavanju korupcije. Nekoliko zakonodavnih izmena koje su stupile na snagu 2019. oslabilo je sistem nespojivosti i sukoba interesa. Zbog toga je ANI morala da zaključi znatan broj tekućih istraga, a neki predmeti su poništeni na sudu.
Poslednjih godina su za poslanike u parlamentu i članove vlade uvedeni etički kodeksi i kodeksi ponašanja, uz postojeće kodekse za javnu službu. Međutim, efikasnost mehanizma za sprovođenje kodeksa ponašanja poslanika tek treba dokazati, s obzirom na to da postoji samo nekoliko slučajeva kažnjavanja poslanika u parlamentu.
Nacionalna agencija za upravljanje zaplenjenom imovinom (ANABI) u potpunosti je aktivna. Misija ANABI je da osigura delotvornu stopu izvršenja naloga za oduzimanje koji se izdaju u krivičnim stvarima efikasnim upravljanjem zaplenjenom imovinom.
Rumunija od 2004. ima poseban Zakon o zaštiti uzbunjivača. Zakonodavnim odredbama osigurava se zaštita od javnih vlasti, institucija i drugih subjekata za osoblje koje prijavljuje kršenja zakona. Međutim, postojeće zakonodavstvo ne obuhvata privatni sektor. Lobiranje je uređeno neobavezujućim pravom, posebno uspostavljanjem dobrovoljnog registra transparentnosti.
Kada je reč o trećem stubu, U Ustavu je sadržano pravo na slobodu izražavanja i pravo na pristup svim informacijama od javnog značaja. Zakonom o audio-vizuelnim medijima utvrđuje se misija i sastav medijskog regulatornog tela, od njega se zahteva da osigura transparentnost organizacije, funkcionisanja i finansiranja masovnih medija u audio-vizuelnom sektoru.
Regulatorno telo u području audio-vizuelnih medija je Nacionalno veće za audio-vizuelne medije (CNA). NJegova misija je utvrđena u Zakonu o audio-vizuelnim medijima. CNA je autonomno javno telo pod parlamentarnim nadzorom i garant javnog interesa. Odluke i mišljenja CNA javno su dostupni na njegovoj internet stranici. Veće se sastoji od 11 članova na mandat od 6 godina, na temelju predloga Senata (3 člana), Predstavničkog doma (3 člana), predsednika Rumunije (2 člana) i Vlade (3 člana). Nezavisnost i efikasnost nadležnog tela za medije ocenjeni su ocenom niskog rizika. Međutim, zabeležena je ograničena stručnost nekih imenovanih članova i nedostatak konsenzusa o normama.
Čini se da je transparentnost vlasništva nad medijima nepotpuna. Državno oglašavanje navodno se koristi kao metoda uplitanja države. Navodi se visok rizik za medijski pluralizam u tom pogledu. U zakonodavstvu postoje nedostaci u pogledu zahteva za objavljivanje, što se smatra činiocem koji doprinosi nedostatku transparentnosti i mogućnosti zloupotrebe. Osim toga, diskreciona distribucija državnih sredstava za oglašavanje alat je kojim se državna tela koriste za uplitanje u medije, posebno na lokalnom nivou.
Iako je sloboda izražavanja priznata Ustavom, neki prijavljeni problemi proizlaze iz primene pravnog okvira. U rezultatima praćenja medijskog pluralizma navode se nedoslednosti u tumačenju zakona i težini sankcija primenjenih na novinare u tom kontekstu. Međutim, kleveta i uvreda dekriminalizovane su nakon revizije Krivičnog zakona 2014.
Postoje prepreke u primeni ustavnog prava na pristup svim informacijama od javnog značaja. Problemi su u pogledu primene tog prava kada se radi o pristupu dokumentima u posedu javnih tela. Odgovori često kasne i/ili su nepotpuni. Međutim, u svim spornim predmetima koji se odnose na pitanja kao što su pristup novinara dokumentima i njihova upotreba ili zaštita izvora, odluke se donose na sudu u skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Prijavljene su i pretnje rumunskim novinarima zbog njihovih profesionalnih aktivnosti. Platforma Saveta Evrope za promovisanje zaštite novinarstva i bezbednosti novinara objavila je 2019. i 2020. četiri upozorenja koja se odnose na Rumuniju: dva upozorenja povezana sa zloupotrebom tužbi za klevetu, jedno s pretnjom smrću usmerenom na istraživačkog novinara i jedno s obustavom emitovanja televizijske stanice.
Kada govorimo o četvrtom stubu vladavine prava, Rumunija je polupredsednička predstavnička demokratska republika. Rumunski parlament dvodoman je i sastoji se od Senata (gornji dom) i Predstavničkog doma (donji dom). Ustavni sud garant je nadređenosti Ustava i odgovoran je za preispitivanje zakona. U skladu s Ustavom, parlament je zakonodavno telo, dok Vlada ima samo delegirana ovlašćenja u zakonodavnom postupku. U redovnom zakonodavnom postupku predviđeno je da nacrt zakonskog akta treba da podrže javna tela koja su odgovorna za njegovu primenu i da podleže javnom konsultovanju. Zakonodavno veće, koje je savetodavno stručno telo parlamenta, daje mišljenje o svim novim nacrtima zakona.
Redovni zakonodavni postupak često je potisnut raširenom upotrebom hitnih uredbi Vlade (HUV). Ustavom je određeno da je donošenje hitnih uredbi moguće samo u retkim i opravdanim hitnim slučajevima, ali ne za određene kategorije zakona kao što su ustavni zakoni ili zakoni koji utiču na temeljna prava. Međutim, uzastopne rumunske Vlade koristile su hitne uredbe za donošenje zakona u mnogim područjima, između ostalih, u pravosudnim i izbornim pitanjima kao i u područjima koja utiču na osnovna prava, što je izazvalo zabrinutost u pogledu kvaliteta zakonodavstva, pravne sigurnosti i poštovanja podele vlasti. Za razliku od redovnog zakonodavnog postupka, ne postoji obaveza savetovanja i nije moguće sprovesti institucionalne provere. Iako javni pravobranilac može pred Ustavnim sudom osporiti upotrebu hitnih uredbi, to se pravo retko koristi. Na savetodavnom referendumu u maju 2019. koji je organizovan na inicijativu predsednika republike, većina građana podržala je zabranu donošenja hitnih uredaba vlade u području pravosuđa.
U kontekstu pandemije proglašeno je vanredno stanje. Vanredno stanje proglasio je predsednik republike 16. marta, uz saglasnost parlamenta. Nakon zahteva javnog pravobranioca povezanog s novčanim kaznama koje se mogu primeniti zbog nepoštovanja pravila o karantinu, Ustavni sud je utvrdio da su sporne odredbe neustavne jer su morale biti donete zakonom, a ne hitnom uredbom vlade, s obzirom na to da ograničavaju ili utiču na temeljna prava i slobode građana.
U različitim oblastima politike, parlament je u poslednje tri godine pokrenuo i doneo brojne zakonodavne izmene istih zakona, uključujući kontradiktorne promene. Tokom zakonodavnog postupka, Zakonodavno veće često koristi svoje pravo isticanja kontradiktornosti nacrta izmena i mogućih neusklađenosti s Ustavom, ali su njegova mišljenja savetodavna. Veliki deo zakonodavnih predloga koje donosi parlament osporava se pred ustavnim sudom pre proglašenja.
Uprkos postojećem okviru, procene učinka i javne konsultacije nedovoljno se primenjuju. Mnoga lokalna tela ne objavljuju predloženo zakonodavstvo za potrebe javne rasprave te se često poziva na hitne ili razloge nacionalne bezbednosti i time ograničava transparentnost.
Nezavisna tela imaju ulogu u zaštiti osnovnih prava i vladavine prava. Rumunski institut za ljudska prava (IRDO) neakreditovani je pridruženi član Evropske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava i bavi se širokim rasponom zaštite ljudskih prava u Rumuniji. U 2020. pokrenut je zakonodavni postupak kako bi se pojasnila uloga i ovlašćenja IRDO, čime mu se dodeljuje nadležnost za davanje mišljenja na zahtev parlamentarnih odbora o nacrtima ili drugim pitanjima u vezi s ljudskim pravima koja se razmatraju u parlamentu. Javni pravobranilac je ovlašćen da brani prava i slobode pojedinaca u njihovim odnosima s javnim telima. Reč je o autonomnom i nezavisnom javnom telu. NJegova ovlašćenja uključuju upućivanje zakona i uredaba vlade, uključujući hitne uredbe vlade, ustavnom sudu na ex post ocenu ustavnosti. Rumunsko civilno društvo aktivno štiti vladavinu prava i aktivno je reagovalo na pokušaje ograničavanja aktivnosti nevladinih organizacija. Između 2017. i 2019. civilno društvo aktivno je kritikovalo kontroverzne reforme i izrazilo snažnu potporu vladavini prava.
Ostavi komentar