Autor: Stevan Stojkov
Da li je preterano reći da na listu osnovnih ljudskih potreba, da bi ona bila potpuna, pored vazduha, vode, hrane, odeće i skloništa moramo dodati i društvene medije? Do pre nešto više od decenije i po, odgovor bi bio negativan. Društveni mediji smatrali su se tada prolaznim trendom. Podaci Pew Research Center su pokazali da je 2005. godine samo 5% odrasle američke populacije koristilo društvene medije. Od tada njihova upotreba naglo je porasla, te su oni postali neizostavni deo naše svakodnevice.
Prema istraživanju Global WebIndex-a, više od polovine svetske populacije (58,4%), iliti 4,62 milijarde ljudi širom sveta, danas koristi društvene medije. Takođe, njihova popularnost iz godine u godinu beleži konstantan rast. Za proteklih dvanaest meseci, društveni mediji dobili su 424 miliona novih korisnika, a taj trend će se sasvim izvesno nastaviti. Predviđa se da će broj njihovih korisnika i ubuduće rasti i to po prosečnoj godišnjoj stopi rasta od 3,7% za period od 2023. do 2025. godine.
Paralelno sa rastom broja korisnika, porasla je i svakodnevna upotreba društvenih medija, tj. vreme koje provodimo koristeći ih. Prema pomenutom istraživanju, prosečna dnevna upotreba društvenih medija iznosi dva sata i 27 minuta.
Istraživanje Social Serbia 2021, koje je sprovela agencija Pioniri u saradnji sa agencijom Smart Plus Research, pokazalo je da po pitanju korišćenja društvenih medija u potpunosti pratimo svetske trendove. Na pitanje da li imate nalog na nekoj od društvenih mreža, čak 92% ispitanika odgovorilo je potvrdno. Takođe, dobijeni podaci su potvrdili i da dobar deo dana provodimo na mrežama. Pojedine kategorije korisnika, uglavnom mlađe populacije (mlađi od 25 godina), dnevno na društvenim mrežama provode između dva i četiri sata.
Društveni mediji postali su nam veoma važni. Oni su promenili naše živote i za njih se sasvim sigurno može reći da su u kratkom roku postali nova osnovna ljudska potreba. Podatak o tome koliko nas se budi uz društvene mreže, govori u prilog navedenom. Naime, rezultati istraživanja Social Serbia 2021 pokazali su da 39% korisnika odmah po buđenju proverava svoje naloge na društvenim mrežama, a da 45% korisnika to čini ponekad.
Nagli porast upotrebe i sve veći uticaj društvenih medija na naš svakodnevni život izazivaju interesovanje, ali i zabrinutost. Zašto su društveni mediji toliko popularni? Šta je doprinelo tome da oni postanu revolucija koja je promenila način na koji se ponašamo i razmišljamo?
Komunikacija čini osnovu društvenih medija i ona predstavlja glavni razlog zašto su ih ljudi širom sveta tako brzo prihvatili. Za ljude, međusobna komunikacija je nasušna potreba. Čovek živi u društvu i u njemu postiže određene rezultate, isključivo zahvaljujući interakciji sa drugim ljudima. Zato i ne čudi što su kroz istoriju ljudi stalno tragali za sredstvima koja će razmenu informacija učiniti lakšom i prostorno nezavisnom. S pravom se kaže da je informacija moć, ali bez sredstava za njenu distribuciju, ljudi ne mogu iskoristiti tu moć.
U proteklih dvadeset godina, informaciona i komunikaciona tehnologija brzo se i značajno promenila, što je bilo od ključne važnosti za razvoj društvenih medija. Ubrzani tempo promena, a naročito razvoj mobilne tehnologije, odigrao je suštinsku ulogu u oblikovanju njihovog uticaja na našu svakodnevicu. Mobili telefon postao je uređaj preko kojeg ljudi najčešće pristupaju internetu, a samim tim i društvenim medijima. Prema podacima iz istraživanja Social Serbia 2021 u našoj zemlji to čini 82% ispitanika. Takođe, mobilni telefon predstavlja sredstvo koje nam omogućava da se lako povežemo sa drugima. Bilo gde i u bilo koje vreme.
Razvoj mobilnih tehnologija i društvenih medija promenili su način na koji komuniciramo. Pronašli smo nove načine i preoblikovali postojeće. Društveni mediji su na globalnom nivou promenili perspektivu komunikacije. Svet nam je postao sve bliži. Oni su nam pomogli da ostanemo u kontaktu sa prijateljima i članovima porodice. S druge strane, društveni mediji su nam nametnuli osećaj hitnosti i potrebu da sve veći broj informacija delimo sa drugim ljudima.
Društveno izmeštanje
Povezivanje i održavanje kontakta sa prijateljima predstavlja glavni motiv za prisustvo ljudi na društvenim mrežama. Rezultati mnogobrojnih istraživanja to pokazuju. Na pitanje zašto koristite društvene mreže, 73% ispitanika u istraživanju Social Serbia 2021 odgovorilo je da to čini upravo zbog povezivanja sa prijateljima. Međutim, da li se zbog druženja na društvenim mrežama sve manje družimo „u stvarnom životuˮ?
Nesumnjivo, društveni mediji omogućili su ljudima da trenutno komuniciraju na velikim udaljenostima i to na način koji čovečanstvo nikada ranije nije iskusilo. Ali, čini se s pravom, mnogi zabrinuto konstatuju da su, iako smanjujući duže udaljenosti, oni doprineli da se udaljuju ljudi koji su bili bliski. Prihvatanjem ovog stanovišta, možemo zaključiti da društveni mediji uništavaju naš društveni život. Na čemu se zasniva ovakvo stanovište? Da li je ono tačno?
Odgovor na ovo pitanje nudi nam teorija društvenog izmeštanja (social displacement theory). U osnovi, teorija društvenog izmeštanja kaže da što više vremena provodimo u svetu društvenih medija, manje vremena ćemo, verovatno, provesti družeći se sa ljudima u stvarnom svetu.
Ova ideja nije nova. Strahovi od društvenog izmeštanja (raseljavanja) pristuni su duže vreme. Stari su koliko i telefon – važno otkriće na polju komunikacije za koje se, takođe, verovalo da će udaljiti ljude jedne od drugih – a, verovatno, i stariji. Prema rečima dr DŽefri Hola, profesora komunikacionih studija na Univerzitetu Kanzas u Lorensu, pitanje izmeštanja traje više od sto godina i „bez obzira kakva je tehnologija u pitanju, uvek postoji kulturno uverenje da ona zamenjuje vreme druženja licem u lice sa našim bliskim prijateljima i porodicomˮ.
Komunikacija licem u lice primarni je i najvažniji aspekt komunikacije. Međutim, upotrebom društvenih medija, ona je izgubila na značaju. LJudi su zainteresovani više za komunikaciju sa svojim prijateljima na društvenim mrežama, nego sa stvarnim. Interesovanje za lično upoznavanje novih ljudi je, takođe, nisko. Komunikacija na društvenim medijima po pravilu je manje smislena, manje pouzdana i brža, te zahteva kratke forme koje narušavaju lepotu jezika, ali i „zaraznaˮ je – stvara naviku njihovog prekomernog korišćenja.
Sve navedeno će uticati na smanjenje društvene interakcije u stvarnom životu, što će prema teoriji društvenog izmeštanja dovesti do smanjenja blagostanja ljudi. Društveni mediji su, dakle, uticali na nas tako da smo od „društvenih životinjaˮ postali „životinje društvenih medijaˮ? Srećom, nisu. Dve nove studije dovele su u pitanje teoriju društvenog izmeštanja. Obe studije vodio je dr DŽefri Hol. On i njegov tim testirali su ideje izmeštanja i u dve studije došli do istog zaključka.
U prvoj studiji, oni su istraživali da li postoji veza između korišćenja društvenih medija i „direktnogˮ društvenog kontakta, koji su definisali kao izlazak iz kuće, druženje sa prijateljima, razgovor telefonom ili učešće u bilo kom obliku grupne aktivnosti. Ispitanici su pripadali generaciji X, a dr Hol i njegove kolege koristili su podatke prikupljene iz Longitudinalne studije američke omladine između 2009. i 2011. godine.
Rezultate do kojih su došli, dr Hol objasnio je sledećim rečima: „Ono što je bilo interesantno je da, u vreme zaista brzog usvajanja društvenih medija, i zaista moćnih promena u upotrebi, niste videli nagle padove u direktnom društvenom kontaktu ljudi. Ako je teorija društvenog raseljavanja tačna, ljudi bi trebalo manje da izlaze i manje telefoniraju, a to jednostavno nije bio slučaj.ˮ
I u drugoj studiji, u kojoj je 116 učesnika ispitivano o upotrebi društvenih medija i direktnom društvenom kontaktu, pet puta dnevno, pet dana zaredom, istraživači su došli do istog zaključka. Prema objašnjenju dr Hola: „Korisnici društvenih medija nisu iskusili društveno izmeštanje. Ako su koristili društvene mreže ranije u toku dana, nije verovatnije da će kasnije biti sami.ˮ
Navedene studije nisu jedine koje su „razotkrileˮ teoriju društvenog izmeštanja. Međutim, iako postoji vrlo malo dokaza da društveni mediji direktno zamenjuju smislenu interakciju sa bliskim prijateljima, mit da više vremena provedenog uz društvene medije znači manje vremena za druženje u stvarnom životu, izgleda i dalje opstaje.
Argument koji se često koristi kao podrška ovom mitu jeste činjenica da konstantno raste vreme koje provodimo uz njih. Dovoljno je samo da pogledate oko sebe i primetićete da je većina ljudi „zagnjurenaˮ u svoje mobilne telefone. Uočićete da to rade i pojedinci koji se u tom momentu nalaze u društvu svojih „stvarnihˮ prijatelja. Šta ih motiviše na to?
Uticaj i izazovi
Sajtove društvenih medija ne posećujemo samo zbog druženja i ostajanja u kontaktu sa prijateljima. Na njima tražimo korisne informacije i stručne savete. Preko njih obavljamo kupovine, a oni nam odlično posluže i za ubijanje dosade.
Da bismo brojkama potkrepili rečeno, pozvaćemo se još jedanput na istraživanje Social Serbia 2021. Naime, pored kontakta sa prijateljima, kao česte razloge za posećivanje društvenih medija, ispitanici su navodili informisanje o aktuelnim društvenim temama, praćenje omiljenih brendova ili onlajn kupovina. Izraženo u procentima:
- zabava i ubijanje dosade – 67%
- informisanje o aktuelnim društvenim temama – 52%
- pretraga ljudi, kompanija, brendova – 41%
- praćenje omiljenih brendova – 29%
- onlajn kupovina – 23%
Volimo društvene medije. Većina nas koristi bar jednu veliku platformu društvenih medija. Provodimo sve više vremena koristeći ih, a da li u potpunosti razumemo koliko uticaja na nas i naš život može imati njihova svakodnevna upotreba?
Društveni mediji značajno su evoluirali – od zgodnog sredstva za održavanje kontakata do faktora koji imaju stvarni uticaj na društvo. Na globalnom nivou, oni utiču na oblikovanje raznih društvenih sfera: politike, poslovanja, obrazovanja, kulture… Iako ih rado koristimo i volimo da kažemo da ih dobro poznajemo, ipak ljudi često ne primećuju načine na koje društveni mediji utiču na njihovo ponašanje i menjaju način njihovog razmišljanja.
Mada nas, kao što smo videli, društveni mediji u velikoj meri ne udaljavaju od stvarnih prijatelja, oni su, ipak, značajno promenili način na koji se ljudi druže. Platforme kao što su Facebook, Instagram, Twitter olakšale su povezivanje i komunikaciju s bliskim prijateljima i članovima porodice. Ove društvene mreže pružile su priliku svojim korisnicima da dele slike i video-zapise, što je ojačalo odnose i doprinelo dodatnom zbližavanju ljudi na način koji pre nije bio moguć.
Društveni mediji, takođe, predstavljaju odlično mesto za upoznavanje i sticanje novih prijatelja. Međutim, oni podstiču ljude da formiraju i neguju „prijateljstva na društvenim medijimaˮ umesto stvarnih prijateljstava. Iz tog razloga, veliki broj korisnika društvenih mreža „prijateljeˮ koje je stekao posredstvom njih nikad nije lično upoznao. Isto tako, kada u stvarnom životu upoznamo nekog novog, po automatizmu pokušavamo da pronađemo njegove naloge na društvenim mrežama. Ako u tome uspemo, krećemo u njihovo „skeniranjeˮ, te su društveni mediji u velikoj meri odgovorni za oblikovanje prvog utiska o toj osobi.
Internet i društveni mediji olakšali su povezivanje ljudi sličnih interesovanja i pogleda na svet. Zahvaljujući tome, mnoga društvena, etička, ekološka i politička pitanja postala su vidljiva. Skrećući pažnju javnosti na njih, društveni mediji pomerili su ravnotežu moći iz ruku nekolicine u mase – društveni aktivizam su učinili popularnim. Ali, da li su oni istovremeno odgovorni i za „ubijanjeˮ pravog aktivizma?
Naime, sve češće se postavlja pitanje da li povećana svest o određenom društvenom problemu na društvenim medijima prati adekvatna akcija koja će dovesti do stvarnih promena. Deljenje određenog sadržaja i lične zabrinutosti putem društvenih medija, iz udobnosti svoje sobe, svakako je lakše od ličnog angažmana u kampanjama u stvarnom životu. Takođe, iskazana javna podrška određenom pitanju može dovesti do toga da lepo ispadnemo u očima drugih korisnika. Deljenje sadržaja i pritiskanje polja „sviđa mi seˮ motivisano je prevashodno željom da se dopadnemo drugima, što će ljude dodatno pasivizirati.
Društveni mediji postali su veoma važni i za preduzeća. Preduzeća koja ih pravilno koriste mogu steći prednost u odnosu na svoje konkurente. Zahvaljujući njima, preduzećima je olakšan kontakt sa njihovim kupcima, što doprinosi izgradnji lojalnosti kod postojećih i privlačenju novih klijenata. Takođe, kroz interakciju i povratne informacije koje dobijaju od svojih kupaca, preduzećima je omogućeno da bolje razumeju tržište, te će imati šansu da se pravovremeno prilagode ukusima i zahtevima sve dinamičnijih kupaca.
Direktan uticaj društvenih medija na poslovanje jeste i pojava novih radnih mesta, kao i olakšan pristup informacijama o slobodnim radnim mestima pojedincima koji traže posao. U ovom pogledu ističe se platforma LinkedIn na kojoj korisnici mogu da kreiraju svoj profil kako bi izrazili koje sve veštine poseduju i kako bi se informisali o konkursima.
S druge strane, i poslodavci koriste društvene medije kako bi došli do idealnih kandidata. Pored oglašavanja slobodnih mesta, poslodavci „češljajuˮ naloge kandidata na društvenim medijima i neretko na osnovu toga donosle odluku o zapošljavanju određene osobe. Tako su mnogi ljudi propustili prilike za posao ili izgubili svoje trenutne poslove zbog nečega što su rekli ili podelili na društvenim medijima. Iskazani politički stav, kritika na račun političkih lidera ili zahtevi da se preduzmu određene akcije česti su uzroci takvog scenarija.
Razlog možda nije pravedan, ali je jednostavan za razumevanje. Društveni mediji imaju velikog uticaja na politiku. Uspešno vođenje političkih kampanja bez njih je praktično nemoguće. NJihova uloga u izbornim kampanjama naročito je značajna, jer oni, za razliku od ostalih medija, u većoj meri mogu da zainteresuju pripadnike mlađih generacija za politička dešavanja. Društveni mediji predstavljaju skoro isključiv kanal preko kojeg se mladi informišu o aktuelnim temama i dešavanjima oko sebe. Ali, ne samo mladi.
Danas društveni mediji predstavljaju mesto gde većina ljudi saznaje najnovije vesti, uključujući i političke. Oni omogućavaju svojim korisnicima najlakši pristup vestima, ali se tu kriju i određene zamke. Studija Pew Research-a otkrila je da ljudi koji svoje političke vesti dobijaju prvenstveno preko društvenih medija imaju tendenciju da budu manje informisani. Oni će, takođe, biti više izloženi nedokazanim tvrdnjama u odnosu na ljude koji se informišu preko tradicionalnih izvora. Ovo nas dovodi do jednog od većih izazova sa kojim se suočavaju društveni mediji.
Omogućavajući ljudima da slobodnije komuniciraju i dele razne sadržaje, društveni mediji doprineli su širenju dezinformacija i izmišljenih vesti. Budući da mnogi njihovi korisnici ne poseduju dovoljno veštine kritičkog razmišljanja, oni će lako poverovati u sve što vide ili pročitaju na njima. Zbog toga, sve više se skreće pažnja ljudima da društveni mediji imaju značajnu ulogu u širenju zavera, podsticanju pristrasnosti, polarizacije, čak i nasilja u društvu.
Pored toga, društveni mediji redovno se okrivljuju za nedostatak privatnosti. Neke od najčešćih pretnji sa kojima se suočavaju njihovi korisnici su: krađa identiteta, zloupotreba i neovlašćeno korišćenje ličnih podataka, uhođenje i sl. Važno je napomenuti da su za rizike po pitanju narušavanja privatnosti dobrim delom odgovorni sami korisnici, jer dele informacije koje ne bi trebalo da se nađu u javnosti. Međutim, propust društvenih medija je da svojim korisnicima nisu jasno i nedvosmisleno objasnili kako privatni i javni elementi onlajn profila zapravo funkcionišu.
Još jedna ozbiljna optužba sa kojom se suočavaju društveni mediji jeste da oni promovišu društveno neprihvatljivo ponašanje, kao što je sajber maltretiranje. Ovom lošem uticaju posebno su izloženi tinejdžeri. NJihova potreba da se uklope u svoje društvo, da u njemu budu popularni i bolji od drugih, postojala je oduvek, ali pojava društvenih mreža dodatno ju je intezivirala. Misleći da tako uzdižu sebe, jedan broj tinejdžera zloupotrebljava platforme društvenih medija tako što šire glasine i dele video-zapise koji imaju za cilj uništavanje reputacije i ucenu drugih.
Nažalost, istraživanje koje je sproveo Cyberbullying Institute 2019. godine, rađeno među američkim učenicima osnovnih i srednjih škola, pokazalo je da taj broj nije zanemarljiv. Podaci do kojih se došlo otkrili su da je skoro 15% učenika priznalo da je nekoga maltretiralo putem interneta barem jednom, a skoro 11% da je to uradilo dva ili više puta.
Spisak pozitivnih i negativnih uticaja društvenih medija na našu svakodnevicu dosadašnjim izlaganjem samo je „načetˮ. Takođe, dati sumarnu i jedinstvenu ocenu da li preteže pozitivna ili negativna strana njihove upotrebe, nije moguće. Ona isključivo zavisi od ličnog iskustva svakog pojedinca. Bez dvoumljenja, njih treba koristiti u razumnim granicama i uvek treba imati na umu da društveni mediji i te kako mogu uticati na naše mentalno i emocionalno zdravlje.
Izvori:
https://pioniri.com/sr/socialserbia2021/
https://www.oberlo.com/statistics/how-many-people-use-social-media
https://datareportal.com/reports/digital-2021-october-global-statshot
https://www.medicalnewstoday.com/articles/320991
https://www.simplilearn.com/real-impact-social-media-article
https://www.apa.org/members/content/social-media-research
https://www.theeducationmagazine.com/word-art/social-media-affects-communication/
https://contexts.org/blog/social-media-in-society-a-positive-or-negative-force/
https://www.mediaupdate.co.za/social/147946/the-impact-of-social-media-on-our-society
Ostavi komentar