Autor: msr Srđan Graovac, istoričar
Pored drugog vrednog materijala i naučne građe, u okviru bibliotečkih fondova i zbirki Biblioteke Matice srpske sistematski se istražuje i proučava, restauratorski, konzervatorski i knjigovezački štiti i sa posebnom pažnjom čuva zbirka ilegalne i ratne štampe u Odeljenju za staru i retku knjigu. Pretežno ili u celini, u okviru zbirke, Biblioteka Matice srpske čuva štampu koja govori o nacionalnom preporodu srpskog etničkog kolektiviteta u XIX i XX veku, posmatranom putem istorijskih procesa generisanih u doba ratnih kriza i oružanih konflikata. Takođe, data štampa govori i o emancipaciji i afirmaciji jugoslovenske ideje, kao i o radničkom i oslbodilačkom pokretu južnoslovenskih naroda, pre svih srpskog, u XX stoleću a posebno u periodu Drugog svetskog rata.[1]
Zajedno sa bibliotekarima i delatnicima u Biblioteci Matice srpske, nemerljivi doprinos u stručno-bibliotečkim procesima sređivanja i obrade periodičnih publikacija objavljivanih na srpskom jeziku u periodu između 1871. i 1945. godine (sa posebnim osvrtom na štampu publikovanu u vezi sa istorijatom ratova, radničkog i socijalističkog pokreta) pružio je Sava Palančanin u nenadmašnom kataloškom delu Revolucionarna i ratna štampa 1871‒1945. Katalog sadrži pisanu reč o nacionalnom pokretu srpskog i južnoslovenskih naroda u vezi s političkom i duhovno-kulturološkom emancipacijom njihovih zajednica, zatim naslove socijalističkih, komunističkih i ratnih novina, listova i časopisa. Istorijski posmatrano, katalog obuhvata sva sačuvana ratna i revolucionarna izdanja u pomenutom periodu. U navedenoj publikaciji svoje mesto pronašli su naslovi publikacija iz Prvog svetskog rata, ratna izdanja jugoslovenskih naroda, štampana u emigraciji od 1914. do 1918. godine.[2] Čitaocima i istraživačima publikacija predstavlja izdanja srpske vojske u povlačenju 1915. i 1916. godine, zatim na frontovima, ali i izdanja državnih vlasti Kraljevine Srbije i južnoslovenskih političkih organizacija sa jasno profilisanim projugoslovenskim ideološkim opredeljenjem u periodu Velikog rata. Kao što smo ranije napomenuli, data izdanja javljala su se na Krfu, u Solunu, Bizerti, Odesi, Parizu, Ženevi, Londonu i državama Severne i Latinske Amerike. Pomenimo Srpske novine na Krfu, solunski Ratni dnevnik, parisko i ženevsko izdanje Bulletin Yougoslave, list Jugoslovenska država koji je izlazio u Čileu, kao i pariski naslov La patrie Serbe. Stvarana u nepovoljnim, ratnim uslovima, u emigraciji, ova štampa do danas je očuvana u malom broju naslova i primeraka. Prema Katalogu revolucionarne i ratne štampe, autora Save Palančanina, u fondovima i zbirkama Biblioteke Matice srpske nalazi se 332 naslova novina, časopisa i listova revolucionarne i ratne štampe.[3]
U periodu komunističke vlasti u Drugoj Jugoslaviji, veoma mala pažnja bila je posvećena istraživanju ratne štampe objavljivane u carskoj Rusiji od 1916. godine do 1917. godine, a čiji izdavači su bili predstavnici srpske i jugoslovenske emigracije građanske provenijencije. Razumljivo, iz političko-ideoloških razloga, delatnost pomenutih predstavnika neprestano je umanjivana, kada je reč o njihovom radu u pogledu nacionalne borbe za emancipaciju i ujedinjenje južnoslovenskog kolektiviteta u prvim decenijama prethodnog stoleća. U datoj činjenici otkrivamo i motive zbog kojih i njihovi politički organi, kao i periodična štampa čiji su bili izdavači, nije predstavljala predmet posebnih naučno-istraživačkih procesa naučnih delatnika, u prvom redu istoričara u drugoj polivini XX veka. Periodika „građanske provenijencije“ koja je publikovana u Rusiji u vreme Prvog svetskog rata na pomenuti način nepravedno je marginalizovana. Sa druge strane, nesrazmerna vrednost ukazivana je naslovima nekoliko listova koje su predstavnici jugoslovenske političke i akademske zajednice objavljivali u Rusiji posle pobede Oktobarske revolucije 1917. godine. Bile su to publikacije koje su posedovale gotovo isključivo ideološko-propagandni karakter, poput organa jugoslovenskog odeljenja Radničke i seljačke vlade narodnih komesara, Zemlja i sloboda, koji je objavljivan u Petrogradu 1918. godine. Pored navedenog lista, posebna pažnja iskazivana je analizi rada lista Revolucija, koji je publikovan kao „vijesnik seljačke i radničke revolucionarne stranke Hrvata, Srba i Slovenaca“, kao i publikacije Svetska revolucija.[4]
Pre Oktobarske revolucije, a u periodu Prvog svetskog rata, u Rusiji su izlazila dva značajna lista, koji su predstavljali organe srpskih i jugoslovenskih emigrantskih udruženja ili neformalnih političkih zajednica. Bili su to Юgoslavя[5] i list Slovenski jug.[6] Nesumnjivo, navedeni listovi posedovali su izraziti ideološko-propagandni karakter, koji je bio afirmisan s ciljem podsticanja motivisanosti južnoslovenskih naroda i Vlade Kraljevine Srbije u emigraciji da istraju u ratu protiv neprijatelja okupljenih u savezu Centralnih sila, kao i u odlučnosti sprovođenja nacionalne politike srpskih vlasti u pogledu oslobođenja i ujedinjenja svih jugoslovenskih naroda i njihovih zemalja od tuđinske vlasti, što je posebno iskazano u Niškoj deklaraciji Narodne skupštine Kraljevine Srbije iz 1914. godine. Međutim, pored propagandno-ideološkog diskursa i karaktera koji su iskazivali ovi listovi, njihov značaj i potencijal za naučno-istraživačke poslove u vezi sa analizom istorijata Prvog svetskog rata i srpskog naroda u njemu, pronalazimo i u relativno visokom stepenu informativnog izveštavanja o aktuelnim događajima iz datog vremena, kao i o težnjama i planovima južnoslovenskih političkih elita u pogledu sprovođenja ideje o ujedinjenju svih jugoslovenskih naroda. Takođe, iskazivana je prilična odanost politici srpskih državnih organa u emigraciji, kao i politici carske vlade u Rusiji u pogledu pomenutih političkih procesa. Ipak, kriterijumi objektivnosti i nepristrasnosti u pogledu izveštavanja o aktuelnim događajima, kao i samih izveštaja koje otkrivamo u tekstovima autora i urednika u ovim listovima, nisu narušeni u velikoj meri.[7]
Iz razloga što je izlazio u dužem periodu i zbog činjenice da je uživao poverenje brojnije čitalačke publike, pomenute osobine „novinarske etike“ i vrednosti sadržaja koje je pružao na uvid javnosti, pronalazimo u listu Slovenski jug.[8] Slovenski jug bio je zapravo organ Jugoslovenskog odbora u Rusiji.[9] Od pokretanja lista do decembra 1917. godine, odgovorni urednik bio je Milovan K. Mitričević, a do kraja publikovanja navedenu dužnost obavljao je Rado I. Radonjić. List je pokrenut 17. aprila 1916. godine, a njegovo publikovanje prestalo je krajem januara 1918. godine. Dimenzije lista bile su 32×44 cm. Izlazio je nedeljno i dva puta nedeljno.[10] U kataloškom opisu jedinice, metodologija beleženja podataka u skladu je sa ISBD(S) standardom. Kataloška jedinica sadrži sledeće podatke: naslov publikacije, podnaslov, imena urednika, mesta izdanja, ime izdavača, godine izlaženja, format i periodičnost. Ovde spada i podatak o signaturi, koju čini kombinacija od tri elementa: slovna oznaka, rimski i arapski broj. Dati elementi predstavljaju karakteristična obeležja pomoću kojih se na efektivan način mogu pružiti informacije i sam predmet čitaocima ovog primera ratne štampe u Biblioteci Matice srpske. Slovna oznaka predstavlja odrednicu za zbirku (ilegalna i ratna štampa); rimski broj označava format[11], odnosno veličinu publikacije merene po visini, a iza rimskog broja, u ovom sistemu signature, dolaze tri reda arapskih brojeva, koji su međusobno odvojeni zarezom. Prvi arapski broj predstavlja oznaku po numerus currens, drugi broj daje broj varijante publikacije, a treći iskazuje koliko primeraka date publikacije nalazi se u posedu Biblioteke Matice srpske.[12] Prema navedenim kriterijumima signatura lista u zbirci ilegalne i ratne štampe u Odeljenju za staru i retku knjigu Biblioteke Matice srpske je IR Fol II 9.1.1..[13]
Pored pomenutih urednika, list su uređivali i Mijo Radošević, Đuro Kolombatović, Marko Cemović, Branko Orlović, a njegovo publikovanje pokrenuli su Marko Cemović, Josip Kosor, Franjo Potočnjak i Janko Lavrin. Programski tekst napisao je Marko Cemović. U Odesi je izašlo osamdeset i osam, a u Moskvi pet brojeva, dakle, ukupno devedeset i tri. Distribuiran je u svim zarobljeničkim logorima u Rusiji i Grčkoj, gde je bilo pripadnika južnoslovenskih naroda. Naslov i podnaslov štampani su na srpkom i hrvatskom jeziku, na ćiriličnom i latiničnom pismu. Tekstovi su objavljivani na srpskom, hrvatskom, slovenačkom i ruskom jeziku. Zvanično, list je bio glasilo Srpskog i kasnije Jugoslovenskog dobrovoljačkog korpusa u Rusiji. U listu su objavljivani i autorski tekstovi Ante Trumbića, Miloša Trifunca, Branka Lazarevića, Milivoja Jambrišaka, Jovana Dučića, Otona Župančića, Leonida Andrejeva, Konstantina Baljmonta, Stevana Beševića, Franca Prešerna, Bogumila Vošnjaka, Aleksandra Belića, i drugih predstavnika južnoslovenskih političkih i intelektualnih elita. Brojevi lista sređeni su i obrađeni prema hronološkom principu, te nose oznake: 1916, I, br. 1–15, 17, 23–24, 26, 30–43; 1917, II, br. 1–8, 10–21, 24–27, 30–32, 34–36, 38, 43; 1918, III, br. 3. Kada je u pitanju ovaj list, iz datog opisa jasno nam je da u zbirci ilegalne i ratne štampe u Bibliotci Matice srpske nedostaju brojevi 16, 18–22, 25, 27–29 za 1916. godinu i brojevi 9, 22–23, 28–29, 33, 37, 39–42. i 45. Čitaocima je list dostupan i u digitalnom formatu, putem Digitalne biblioteke Matice srpske. Prema dostupnim podacima, sedamnaest brojeva koji nedostaju u zbirkama i fondovima Biblioteke Matice srpske nalaze se u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Slovenije.[14]
Uređivačka politika Slovenskog juga posedovala je dva važna elementa – informativni i propagandni, i u datom pogledu predstavlja tipičan primer ratne štampe u vremenu Prvog svetskog rata. Čitalačku javnost izveštavala je o aktuelnim političko-ratnim dešavanjima, prenosila je vesti sa velikih frontova u Evropi i svetu i imala je stalnu rubriku koja je bila posvećena obaveštenjima o političkoj situaciji i svakodnevnom životu građana u okupiranoj Srbiji, kao i rubriku posvećenu svakodnevici stanovnika južnoslovenskih zemalja u Autrougarskoj. Neprestano je izveštavala javnost o sudbinama zarobljenih i nestalih civila i vojnika, te je u tom pogledu tesno sarađivala sa državnim organima Srbije u emigraciji, ruskom vladom, kao i međunarodnim humanitarnim organizacijama, poput Crvenog krsta. Od juna 1916. godine, uredništvo lista uvelo je nekoliko novih rubrika, gde su svoje tekstove objavljivali ugledni istoričari, a tematika u njima odnosila se na romantizovanu prošlost jugoslovenskih naroda i njihove međusobne saradnje. Takođe, u feljtonima i kolumnama, svoje pripovetke i pesme objavljivali su pomenuti i ugledni književnici, a navedeni tekstovi, uglavnom su publikovani na slovenačkom jeziku. Osnovna funkcija tematike iz datih rubrika svakako je posedovala motivaciono-psihološki i propagandno-idološki karakter. U nekoliko meseci, posle Februarske i Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine, primetna je vidna promena u uređivačkoj politici, kada su u pitanju odnos prema carističkom režimu i vesti o carskoj porodici Romanov i poslednjem ruskom imperatoru Nikolaju II. Bez obzira što je uređivački kolegijum pokazao naklonost prema novim vlastima u Rusiji, od marta i od novembra 1917. godine ne bismo mogli da podržimo tezu prema kojoj je list postao ideološki podoban i kompatibilan sa novim političkim prilikama u Rusiji posle novembra navedene godine.[15]
IZVORI I LITERATURA
Kiš, Erne; Milenko Beljanski, Četrdeset godina, IV, Kultura, Beograd, 1960.
Krall, Jože, Partizanske tiskarne na Slovenskem, Inštitut za zgodovino delavskega gibanja, Ljubljana, 1972.
Palančanin, Sava, Revolucionarna i ratna štampa 1871‒1945, Katalog Biblioteke Matice srpske, Novi Sad, 1986.
Popov, Dušan, Kulturni sadržaj u štampi Narodnooslobodilačkog pokreta u Vojvodini, Savet akademija nauka i umetnosti SFRJ, Skopje, 1984.
Radojević, Mira; Dimić, LJubodrag, Srbija u Velikom ratu 1914‒1918, Kratka istorija, Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih, Beograd, 2014.
Slovenski jug, organ Jugoslovena u Rusiji: Digitalna knjižnica Slovenije, Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana, 1916, 2019 <https://www.dlib.si/results/?query=%27srel%3DSlovenski+jug%27&pageSize=25> (18. X 2019).
[1] Sava Palančanin, Revolucionarna i ratna štampa 1871‒1945, Katalog Biblioteke Matice srpske, Novi Sad, 1986, str. 5‒7. Uporedi i Jože Krall, Partizanske tiskarne na Slovenskem, Inštitut za zgodovino delavskega gibanja, Ljubljana, 1972, str. 9.
[2] Sava Palančanin, nav. delo, str. 5‒7.
[3] Isto, str. 5‒11. Moramo da napomenemo da u izradi Kataloga, Sava Palančanin nije imao uzor, niti prepoznatljiv model. Samo bogatstvo podataka koje mu je materijal ponudio uticalo je na strukturu kataloga.
[4] Vsemirnя Revolюciя, odnosno Svetska revolucija ili Svjetska revolucija, tj. Svetovna revolucija bio je organ jugoslovenske komunističke grupe (boljševika). Tekstovi su objavljivani na srpskom, hrvatskom, ruskom i slovenačkom jeziku na ćiriličnom i latiničnom pismu. Urednici su bili Vukašin Marković, Dragotin Godina i Petar Smilov. Objavljivan je dve godine, 1918. i 1919. Dimenzije lista bile su 32×44 cm. List je objavljivan nedeljno i dva puta nedeljno. Kod prvih nekoliko brojeva, pored naslova na ruskom jeziku, uporedo su štampani i naslovi na južnoslovenskim jezicima, uključujući i bugarski, vidi: Erne Kiš, Milenko Beljanski, Četrdeset godina, IV, Kultura, Beograd, 1960, str. 42‒69.
[5] List je pokrenut od strane srpskih, hrvatskih i slovenačkih intelektualaca udruženih u nameri da podstaknu političke motive za jugoslovensko ujedinjenje kod čitalačke javnosti, ali i u krugovima političkih elita Ruskog carstva. Dimenzije su bile 32 cm. Naslov i podnaslov pružani su na ruskom i srpskom, odnosno hrvatskom jeziku. Sadržaj broja sačuvanog u zbirci ilegalne i ratne štampe Odeljenja za staru i retku knjigu Biblioteke Matice srpske štampan je na ćiriličnom i latiničnom pismu srpskog jezika, kao i na slovenačkom jeziku. Paginacija ide u nastavcima. List je pokrenut najverovatnije u maju ili u junu 1917. godine, vidi: Sava Palančanin, nav. delo, str. 186.
[6] Sava Palančanin, nav. delo, str. 90‒91.
[7] Isto
[8] Dušan Popov, Kulturni sadržaj u štampi Narodnooslobodilačkog pokreta u Vojvodini, Savet akademija nauka i umetnosti SFRJ, Skopje, 1984, str. 537‒541. Uporedi i Sava Palančanin, nav. delo, str. 90‒91.
[9] Jugoslovenski odbor predstavljao je političko interesno telo, formirano od strane južnoslovenskih političara iz Austrougarske. Cilj ovog tela bilo je ujednjinje svih južnoslovenskih naroda u jednu, nezavisnu državu. Odbor je formiran 1915. godine, vidi: Mira Radojević, LJubodrag Dimić, Srbija u Velikom ratu 1914‒1918, Kratka istorija, Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih, Beograd, 2014, str. 25‒39.
[10] Sava Palančanin, nav. delo, str. 90‒91.
[11] Kod velikog, folio formata postoje dve vrednosti izražene rimskim brojevima, I i II, vidi: Sava Palančanin, nav. delo, str. 9.
[12] Sava Palančanin, nav. delo, str. 9.
[13] Isto, str. 9, 91.
[14] Isto. Upored i Slovenski jug, organ Jugoslovena u Rusiji: Digitalna knjižnica Slovenije, Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana, 1916, 2019 <https://www.dlib.si/results/?query=%27srel%3DSlovenski+jug%27&pageSize=25> (18. X 2019).
[15] Sava Palančanin, nav. delo, str. 90‒91.
Ostavi komentar