Autor: msr Ognjen Karanović, istoričar
U Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Severne Irske od 1931. godine postoji pravilo koje određuje da opšti izbori moraju da budu održani jednom u pet godina do isteka mandata postojećeg saziva parlamenta. Takođe, tadašnje britanske vlasti odredile su da je glasanje na opštim izborima potrebno uvek organizovati četvrtkom, zbog procene da su birači tog dana u nedelji znatno više motivisani za „izlazak na biračka mesta“. Iz datih razloga, u narednoj godini, tačnije do 17. decembra 2024. godine mogli bismo da očekujemo raspuštanje sadašnjeg saziva Parlamenta i raspisivanje opštih izbora. Nakon političkih previranja u vezi sa legislativnom nadležnošću vlade i premijera (usvajanje 2011. godine, a onda i poništavanje Zakona o terminu izbora 2022. godine, te prihvatanje Zakona o raspuštanju i sazivanju Parlamenta iz 2022. godine) u pogledu izbornih ciklusa u Velikoj Britaniji, jasno je da Riši Sunak ima pravo da prema sopstvenoj proceni odredi termin održavanja narednih opštih izbora u Kraljevstvu. Zapravo, britanski premijer odrediće tačan datum održavanja izbora, a kralj Čarls III raspustiće sadašnji saziv Parlamenta. Ukoliko premijer Sunak ne odredi tačan datum održavanja izbora do petogodišnjice početka rada aktuelnog saziva Donjeg doma Parlamenta 17. decembra naredne godine, najviši zakonodavni organ u Kraljevstvu biće automatski raspušten. Neformalne informacije iz kruga bliskih saradnika britanskog premijera obaveštavaju nas da bi datum novih izbora mogao da bude u martu ili aprilu 2024. godine, pošto postoje ozbiljne procene da će do tada popularnost Konzervativne stranke i Rišija Sunaka znatno porasti. Navedeni podaci nam otkrivaju neverovatnu okolnost prema kojoj jedan od najnepopularnijih torijevskih premijera u poslednjih trideset godina (svakako, posle Liz Tras) očekuje pobedu na narednim opštim izborima! Bio bi to svojevrsni politički fenomen i to ne samo zbog činjenice da bi na taj način konzervativci zabeležili i petu uzastopnu pobedu na opštim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu, već i zbog istorijata strahovitih društvenih i političkih transformacija u Britaniji koje su obeležile torijevsku vladavinu u poslednjih trinaest godina. Sasvim je očigledno da u socijalno-političkom, duhovnom, pa i u ekonomskom pogledu Velika Britanija nije više isto društvo sa početka ovog stoleća.
Takođe, za brojne negativne posledice tih transformacija građani Britanije, a još više tamošnja opozicija krive upravo Konzervativnu stranku. Svi rezultati istraživanja političkih opredeljenja britanskih birača realizovanih u proteklih nekoliko meseci govore da će na predstojećim opštim izborima „podanici kralja Čarlsa“ svoje poverenje pokloniti laburistima, te da će ta okolnost označiti i kraj decenijske torijevske vladavine. Uostalom, sve ankete produkovane do 8. avgusta ove godine pokazale su da Laburistička partija može da očekuje pobedu na sledećim izborima. Tačnije, prema rezultatima tih anketa laburisti bi trebalo da očekuju podršku oko 45% biračkog tela, što bi im obezbedilo 365 mandata u Parlamentu od ukupno 630 poslaničkih mesta. Na taj način, laburisti bi dobili 163 poslanička mesta više u odnosu na sadašnjih 202, pri čemu ne bi izgubili ni u jednom izbornom okrugu. Prema navedenim projekcijama, Sunakovi konzervativci izgubili bi 180 mandata od sadašnjih 365, što znači da bi osvojili 26 procenata podrške biračkog tela, odnosno 185 poslaničkih mesta u Donjem domu. Takođe, ne bi pobedili ni u jednom izbornom okrugu u kome nisu ostvarili apsolutni uspeh na izborima iz 2019. godine. Nakon skandaloznog odstupanja Nikole Sturdžen sa položaja liderke Škotske nacionalne partije, ali i mesta premijerke Škotske, vodeća škotska politička stranka uspela je da vrati poverenje kod dela biračkog tela, što bi na nacionalnom nivou moglo da joj obezbedi četiri procenta glasova na izborima 2024. godine. Istovetan procenat glasova ŠNP dobila je i na izborima iz 2019. godine. Na ovaj način, ŠNP obezbedila bi 48 mandata u Donjem domu, pri čemu škotski analitičari očekuju da pomenuta partija izgubi izbore u sedam izbornih okruga na kojima je zabeležila pobedu 2019. godine, dok bi istovremeno mogla da ostvari uspeh u novih sedam izbornih okruga. Liberalne demokrate mogle bi da očekuju veoma blagi pad podrške biračkog tela u visini manjoj od jednog procenta u odnosu na izbore iz 2019. godine (2019. godine: 11,74%; 2024. godine: oko 10,89%). Na taj način, liberalne demokrate bile bi četvrta politička opcija po „parlamentarnoj snazi“ i osvojile bi ukupno 28 mandata u Donjem domu. U aktuelnom sazivu Donjeg doma liberalne demokrate imaju 11 poslaničkih mesta, ali na predstojećim izborima mogle bi da očekuju da izgube podršku samo u jednom izbornom okrugu gde su pobedile 2019. godine, dok bi ostvarile apsolutni uspeh u drugih osamnaest izbornih okruga. Zeleni bi mogli da očekuju uvećanje poverenja birača, što bi im obezbedilo oko 5 procenata podrške (sa postojećih 2,8%). Međutim, Zeleni bi mogli da očekuju samo jedan mandat u Donjem domu. Pored njih, Partija Velsa (Plaid Cymru), Demokratska partija unionista (DUP) iz Severne Irske, Reformska stranka (bivša Bregzit stranka) i druge, mogle bi (svaka pojedinačno) da očekuju podršku manju od jednog procenta biračkog tela. Svi ovi podaci ukazuju da Britaniju očekuje nova epoha – doba vladavine Radničke partije Kira Rodnija Starmera. Međutim, da li će ove prognoze zaista i biti ostvarene? Konzervativci tvrde da je njihova pobeda izvesna.
Na kojim premisama premijer Sunak zasniva svoja uverenja o pobedi Konzervativne stranke na predstojećim opštim izborima u Velikoj Britaniji 2024. godine? Nakon katastrofalnih iskustava sa kojima se Britanija suočila posle početka rusko-ukrajinskog rata u februaru 2022. godine, Sunakova vlada postigla je određene rezultate u pogledu saniranja teških posledica velikog globalnog geopolitičkog i ekonomskog sloma izazvanih ovom teškom političkom krizom. Naravno, kriza predstavlja i posledicu pandemije izazvane virusom korona iz 2020. godine, ali i turbulentnim izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz „zagrljaja“ Evropske unije. Međutim, u periodu od aprila do juna ove godine, dakle u drugom kvartalu, stopa nezaposlenosti u Britaniji porasla je za svega 0,2%, sa 4% na 4,2 procenta, dok je rast zarada najviši od 2001. godine. U drugom međugodišnjem kvartalu, prosečna zarada u Velikoj Britaniji (bez posebnih naknada) porasla je za 7,8%. Prosečna zarada na nedeljnom nivou iznosi 613 britanskih funti (oko 713 evra), odnosno za 22 radna dana radnici dobiju zaradu u iznosu od oko 3.140 evra. U periodu od maja do jula 2023. godine zabeležen je veoma blagi pad broja slobodnih radnih mesta (za 66 hiljada). Prema rezultatima statističkih analiza u Velikoj Britaniji sada ima 1.220.000 slobodnih radnih mesta. Pored deficita u pogledu radne snage, produktivnost po satu porasla za 0,7 procenata u odnosu na prošlogodišnji drugi kvartal. Takođe, u periodu od aprila do jula 2023. godine zabeležen je standardno brži i viši rast prosečnih zarada u privatnom sektoru (za 8,2%), ali su zarade porasle i u javnom sektoru (za 6,2%). Svakako, u politici zauzdavanja stope inflacije veliku ulogu imala je odluka o podizanju kamatnih stopa, što predstavlja meru kojoj su pribegle gotovo sve evropske države. Sa druge strane, potrebno je da razumemo da u poslednjih nekoliko decenija politička opredeljenja britanskih građana umnogome zavise od starosnih razlika u biračkom telu. Naime, jasno je da laburisti imaju veliku podršku kod starosno mlađe populacije, posebno „milenijalske“ i „generacije zed“.
Oko dve trećine birača u „penzionerskoj populaciji“ (iznad 65 godina) glasalo je za Konzervativnu stranku na opštim izborima 2019. godine. Ukoliko nameravaju da ostvare dominantnu većinu u odnosu na torijevce, laburisti bi trebalo da makar trećinu tog biračkog tela motivišu da na narednim izborima 2024. godine „zaborave na simpatije prema konzervativcima“. Takođe, Britanci svoja politička opredeljenja na izborima izražavaju i prema „regionalnim kriterijumima“. Naime, tek 2019. godine torijevci su uspeli „da probiju crveni zid“, odnosno da osvoje 45 poslaničkih mesta u Donjem domu, koja su inače rezervisana za izborne okruge u centralnim (Midland) i severnim delovima Engleske. Istovremeno, rezultati prethodnih opštih izbora u Škotskoj gotovo su „ugasili“ uticaj laburista u ovoj državi Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon unutrašnje krize u Škotskoj nacionalnoj partiji (vladajućoj stranci u Škotskoj) krajem prošle i početkom ove godine, uticaj laburista u biračkom telu donekle je uvećan. Teme u vezi sa radničkim pitanjima i pravima, zatim rasnom, socijalnom, kao i tzv. „vouk“ politikom, takođe predstavljaju opredeljujuće faktore za britanske birače na sledećim opštim izborima. Posle „tema iz domena ekonomske politike“, navedena pitanja možda će biti i presudna za „sud“ britanskih birača na predstojećim izborima za britanski parlament.
Kada su u pitanju rezultati istraživanja javnog mnjenja iz avgusta 2023. godine zabeleženo je da Laburistička partija ima znatnu prednost u političkim opredeljenjima srednje više klase, posebno onog dela koji je zaposlen u javnom sektoru (administrativni radnici, uposlenici u bankama, informaciono-tehnološkim kompanijama, sistemima zdravstvene zaštite itd.), dakle u delu populacije koju Britanci žargonski nazivaju „bele kragne“. Takođe, rast uticaja laburista zabeležen je i u delu populacije sa srednje nižim i nižim socijalnim statusom (radnici u građevinskom sektoru, tercijarnim delatnostima, posebno uslužnim, itd.). Zanimljivo, činjenica je da je ovaj segment biračkog tela svoje poverenje na izborima iz 2019. godine poklonio torijevcima. U poslednjem opštem izbornom ciklusu četiri petine pristalica Bregzita glasalo je za Konzervativnu partiju. Usled slabosti i neodlučnosti kabineta Tereze Mej i Borisa DŽonsona u vezi sa mehanizmima implementacije volje birača iskazane na referendumu o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije 2016. godine, procenat podrške pristalica Bregzita za opciju Konzervativne partije na predstojećim izborima znatno je opao. Manje od 50% tih pristalica sada podržava torijevce. Međutim, ova činjenica ne ukazuje na mogućnost da većina optanata svoje „simpatije pokloni“ Radničkoj partiji na izborima 2024. ili 2025. godine. Jedan deo navedenog biračkog tela svoje poverenje pokloniće Reformskoj stranci (bivšoj Bregzit partiji) nekadašnjeg lidera Najdžela Faraža, a sada Ričarda Tajsa, dok je zabeležen i zavidan rast uticaja Reclaim party (Partija obnove), krajnje desničarske stranke, koju predvodi holivudski glumac Lorens Foks, inače „izdanak“ veoma uticajne porodice britanskih umetnika.
Jedan od razloga, zbog kojih dato biračko telo „ne pokazuje simpatije prema laburistima“ pronalazimo i u činjenici da su nakon odlaska DŽeremija Korbina sa mesta lidera Radničke stranke „crveni“ iskazali više spremnosti za bliže relacije sa Evropskom unijom, iako do sada nisu relativizovali samu odluku građana Ujedinjenog Kraljevstva o izlasku iz ove kontinentalne nadnacionalne organizacije. Naglašavamo da četvrtina birača koji su 2019. godine glasali za Konzervativnu stranku na narednim opštim izborima glasaće za druge političke stranke i to, uglavnom za Reformsku stranku. Sa druge strane, laburističko biračko telo izgleda da će ostati „neoštećeno“, bez obzira na činjenicu da je ser Kir Starmer izvršio veliku „kadrovsku čistku“ u rukovodećim strukturama Partije, ali i u njenim regionalnim i lokalnim organizacijama, odnosno „vertikalno po dubini“. Naime, Starmer je uspeo da „ukloni“ krajnje levičarski opredeljene rukovodioce, prevashodno sindikalne lidere, bliske prethodnom vođi laburista, DŽeremiju Korbinu, te da politički kurs i diskurs Radničke partije usmeri prema ideološkom centru ili bolje da kažemo da je usvojio levo-libertarijanske koordinate u političkom radu svoje partije. Međutim, pomenuta okolnost nije u velikoj meri uticala na laburističko biračko telo. Makar, nije u ovom trenutku. Podsetimo se da je Toni Bler prvi pokrenuo taj ideološki zaokret laburista prema političkim koordinatama liberalnog levog centra, što je u velikoj meri uticalo na pad Radničke partije sa vlasti 2010. godine. Međutim, postavljamo otvoreno pitanje da li navedene činjenice otklanjaju sve prepreke konačnom svršetku decenijske torijevske vladavine u Velikoj Britaniji? Britansko društvo ophrvano je unutrašnjim, uistinu oštrim socijalnim podelama. Kao što smo ranije naglasili, struktura savremenog britanskog društva umnogome se razlikuje od one koja je bila dominantna pre samo nekoliko decenija.
Zapravo, procesi stvaranja postmodernog i neomarksističkog modela ustrojstva društva, generisani na zapadnoj i istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, a koji su putem popularizacije specifičnih modela subkulturnih sadržaja u okviru masovne kulture rašireni u mnogim delovima zapadnog, evroameričkog, posthrišćanskog sveta, u prvim decenijama ovog stoleća doživeli su punu afirmaciju i u Ujedinjenom Kraljevstvu. U kontekstu borbe za inkluziju manjinskih populacionih zajednica različitog socijalnog karaktera generisan je duboki društveni jaz u britanskom društvu, koji se očituje u različitim kategorijama. Na prvom mestu, osnažena je razlika između materijalno situiranih i nesituiranih društvenih grupa i pojedinaca. Takođe, primetne su pojačane regionalne razlike između urbanih centara i ruralnih prostranstava, koje umnogome određuju i tzv. „zemaljske razlike“ i divergentne procese između konstitutivnih subjekata Ujedinjenog Kraljevstva. U fokusu pažnje političke delatnosti liberalnog, torijevskog i laburističkog establišmenta nalaze se teme, koje ne bi trebalo da opterećuju kolektivnu svest britanskog društva, ali su ipak stvorile neverovatne divergentne procese u samom jezgru tamošnje socijalne strukture.
Fluidna i fleksibilna „transdžender“ politika, tzv. „vouk“ subkulturni obrasci uz osetljivost establišmenta i gornje srednje klase stanovništva u velikim urbanim centrima prema tzv. „rasnim pitanjima“, napravili su opštu konfuziju čak i u zajednicama birača, koje neguju tradicionalna, odnosno već ustaljena politička uverenja iz niza prethodnih izbornih ciklusa. Srednja i niža klasa radničke populacije sa svim njihovim kategorijama, za sada nesigurno, ali i „uzletno“ napuštaju podršku Radničkoj partiji uz uverenje da pomenute „izborne teme“ predstavljaju, zapravo jedan talas subkulturnog besmisla i relativizacije, kako masovne, tako i visoke kulture, ali i tradicionalnog načina života britanskog društva. U navedenoj „konfuziji lojalnosti“ pomenutih kategorija stanovništva, Riši Sunak pokušava da pronađe „recept“ za novu pobedu torijevaca na opštim izborima. Sama činjenica da je Riši Sunak relativno prihvatljiv za dojučerašnje pristalice laburista (posebno kod imigrantske populacije u njihovoj drugoj i trećoj generaciji), uz nesumnjive ekonomske uspehe njegovog kabineta, budi dobrano usahle nade Konzervativne partije da će torijevska vlada ipak uspeti da „prebrodi naredne izbore“. Međutim, ukoliko bude nastavljena politika prilagođavanja Konzervativne partije ekstremnim, radikalnim ideološko-kulturološkim diskursima levo-liberalnih političkih snaga dela britanskog establišmenta, krah torijevaca nakon decenijske vladavine biće potpuno neminovan.
IZVORI I LITERATURA
Kelly, Richard (20 April 2023). Dissolution of Parliament. House of Commons Library. Retrieved 30 August 2023.
Next UK General Election. Politics.co.uk. Retrieved 5 May 2023.
When is the next UK general election – and could it be called early?. ITV News. 20 October 2022. Retrieved 5 May 2023.
When is the next UK general election as Rishi Sunak ‘plans next date’?. Metro. 12 April 2023. Retrieved 5 May 2023.
Election 2019: Results. BBC News. Retrieved 10 December 2022.
State of the parties. parliament.uk. Retrieved 21 July 2023.
About. Co-operative Party. Retrieved 22 March 2023.
Webster, Laura (27 March 2021). MP Kenny MacAskill quits SNP to join Alex Salmond’s Alba Party. The National. Retrieved 27 March 2021.
Andrew Bridgen: MP expelled by Tories after Covid vaccine comments. BBC News. 26 April 2023. Retrieved 28 June 2023.
Ex-Tory Andrew Bridgen joins Laurence Fox’s Reclaim party. BBC News. 10 May 2023. Retrieved 28 June 2023.
Kelly, Conor (19 August 2019). Understanding Sinn Féin’s Abstention from the UK Parliament. E-International Relations. Retrieved 16 December 2019.
Ostavi komentar