Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Jednakost između žena i muškaraca je jedna od temeljnih vrednosti EU, priznata još 1957. u članu 119 Rimskog ugovora gde se govori o jednakoj plati za jednak rad. Pravo na jednak tretman je opšti princip Ugovora, dok su vrednosti jednakosti i nediskriminacije potencirane i u različitim strategijama i zakonima uključujući, na primer, Direktivu o ravnoteži između posla i porodičnog života iz 2019. godine, Direktivu o jednakom tretmanu iz 2006. godine, Strateško angažovanje Evropske komisije za rodnu ravnopravnost 2016–2019, Strategija rodne ravnopravnosti 2020–2025. Međutim, i dalje postoji niz rodnih nejednakosti u oblasti istraživanja i inovacija. To uključuje segregaciju žena i muškaraca koji su završili doktorske studije u različitim oblastima studija, nedovoljnu zastupljenost žena u nauci i tehnološkim zanimanjima (uključujući preduzetništvo i inovacije), rodne razlike u uslovima rada istraživača, rodne nejednakosti u napredovanju u karijeri i donošenju odluka. EU je posvećena unapređenju rodne ravnopravnosti u svim oblastima. Takođe, preduzela je korake da to učini i u okviru sektora istraživanja i inovacija. Od 2012. rodna ravnopravnost i uključivanje rodnih pitanja u istraživanje su jedan od prioriteta u realizaciji Evropskog istraživačkog prostora (ERA). Kroz ERA, Evropska komisija nastoji da postigne jedinstveno tržište za istraživačke inovacije i tehnologije širom EU.
EU i njene države članice ostvarile su značajan napredak u razvoju i implementaciji politike rodne ravnopravnosti. Usvajanje Evropskog pakta za rodnu ravnopravnost, kao i Strategije EU za rodnu ravnopravnost 2020–2025. predstavljaju konkretne korake EU u ovoj oblasti. Međutim, mnogi izazovi i dalje ometaju realizaciju rodne ravnopravnosti u EU. To uključuje, između ostalog, trajne odnose moći i strukturnu nejednakost između žena i muškaraca, kao i široko rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje.
Usvajanje nove Strategije rodne ravnopravnosti utrlo je put za nekoliko neophodnih aktivnosti u oblasti istraživanja i inovacija. Prvo, obnovljen je prioritet rodne ravnopravnosti u okviru Evropskog istraživačkog prostora. Drugo, pojačane su odredbe o rodnoj ravnopravnosti u novom Okvirnom programu za istraživanje i inovacije –Horizont Evropa i treće, pokrenuta je potpuno nova šema finansiranja za podršku start-ap kompanijama koje vode žene. Novi kriterijum podobnosti za finansiranje Horizont Evropa jeste propis po kome javna tela, istraživačke organizacije i visokoškolske ustanove moraju da imaju Plan rodne ravnopravnosti (PRR) od 2022. godine. Pored toga, prilikom odlučivanja o finansiranju Horizont projekata, rodna ravnoteža među istraživačkim timovima će se dodatno uzeti u obzir za jednako rangirane predloge.
Evropska komisija ima dugogodišnju posvećenost promovisanju rodne ravnopravnosti u oblasti istraživanja i inovacija. NJen cilj je da se stvori pravičan sistem visokog obrazovanja u kojem žene i muškarci istraživači imaju jednake mogućnosti i jednak tretman u svojim naučnim karijerama.
Publikacija „She Figures” (I ona se računa) koristi najnoviju dostupnu statistiku za praćenje stanja rodne ravnopravnosti u domenu istraživanja i inovacija širom Evrope i tako nam pruža mogućnost da uporedo pratimo podatke i analize za 88 indikatora. Podaci prate „hronološki put” žena od završetka doktorskih studija do učešća na tržištu rada i sticanja uloga u donošenju odluka. Generalni direktorat Evropske komisije za istraživanje i inovacije objavljuje ove publikacije. Prvi put je objavljena 2003. godine i ažurira se svake tri godine. Novina u izveštaju za 2021. godinu je naglašen politički kontekst u svim poglavljima zajedno sa dodatkom tematskih sažetaka o politikama koje predstavljaju najbolje prakse. Takve oblasti uključuju uticaj pandemije na žene istraživače i naučnu produktivnost, kao i promovisanje rodne perspektive u inovacijama.
Udeo žena među svršenim studentima doktorskih studija u EU skoro je dostigao rodni paritet u 2018. godini – 48,1%. Procenat žena među svršenim studentima doktorskih studija bio je rodno izbalansiran (tj. kretao se između 40% i 60%) u većini zemalja članica EU-27 i pridruženih zemalja, osim Albanije (62,3%), Gruzije (60,8%) i Luksemburga (35,6%). Među EU-27, najveći udeo žena sa doktorskim studijama zabeležen je u Litvaniji (57,9%) i Poljskoj (56,3%), a najmanji u Luksemburgu (35,6%) i Češkoj (43,7%). Procenat žena u 2018. na doktorskim studijama u Srbiji bio je 59,6% dok je 2010. iznosio 49,73%. U dve trećine zemalja članica EU-27 i pridruženih zemalja, udeo žena među svršenim studentima doktorskih studija porastao je između 2010. i 2018. godine.
Uprkos napretku ka postizanju skorog rodnog pariteta u ukupnom broju diplomaca doktorskih studija, značajni jaz i dalje postoji u specifičnim oblastima studiranja. Žene sa doktorskim diplomama bile su previše zastupljene u oblasti obrazovanja i nedovoljno zastupljene u oblastima IKT, inženjeringa, proizvodnje i građevinarstva.
Odražavajući zabrinutost iznetu u Strategiji rodne ravnopravnosti 2020–2025. u vezi sa nedovoljnom zastupljenošću žena među STEM diplomcima (skraćenica se odnosi na engleski naziv za nauku, tehnologiju, inženjerstvo, matematiku), podaci iz 2018. pokazuju da su žene i dalje nedovoljno zastupljene među diplomcima doktorskih studija u većini STEM oblasti. Konkretnije, na evropskom nivou, žene su nedovoljno zastupljene među diplomiranim doktorima fizike (38,4%), matematike i statistike (32,5%), informaciono-komunikacionih tehnologija (20,8%), inženjerskih nauka (27%), proizvodnje i prerade (40,9%) i arhitekture i građevinarstva (37,2%).
Žene su istorijski bile nedovoljno zastupljene u naučnim i tehničkim oblastima i, i dalje su nedovoljno zastupljene u tehnološkim profesijama na tržištu rada. U Strategiji rodne ravnopravnosti 2020–2025, komisija naglašava da osnaživanje žena na tržištu rada takođe znači da im se omogući da napreduju kao preduzetnici, posebno u oblastima u kojima tradicionalno dominiraju muškarci. Kako ekonomija EU prelazi u pravcu povećane digitalizacije, potrebni su veći napori da se podstakne učešće žena u digitalnoj ekonomiji kroz programe poput Žene u digitalnoj politici Evropske komisije ili Akcioni plan za digitalno obrazovanje.
Tokom poslednje decenije, EU je zabeležila pozitivne pomake u postizanju rodne ravnoteže u ukupnom broju doktora nauka. Uprkos ovom napretku, u 2018. godini žene su predstavljale oko jednu trećinu (32,8%) ukupnog broja istraživača na evropskom nivou. Slično tome, u više od polovine ispitanih država članica EU-27 i pridruženih zemalja (22 od 40), udeo žena istraživača bio je ispod 40%. Letonija i Litvanija imale su najveći procenat žena istraživača (52,2% i 49,5%, respektivno), dok su Holandija i Češka imale najmanji (26,4% odnosno 26,6%). U Srbiji 2018. godine taj procenat iznosio je 51,4%. Podaci takođe pokazuju da horizontalna segregacija i dalje postoji u istraživačkim karijerama u glavnim ekonomskim sektorima (visoko obrazovanje, vlada – javna uprava i biznis), pri čemu je veći procenat žena istraživača zaposlenih u sektoru visokog obrazovanja. Poređenja radi, muškarci istraživači su skloniji da budu zaposleni u sektoru biznisa. Udeo (%) žena među istraživačima u sektoru visokog obrazovanja 2018. Srbija 50%, EU 42,3%. Udeo (%) žena među istraživačima u javnom sektoru (vlada) 2018. iznosi 61,3% u Srbiji dok je za EU-27 taj procenat 43,9%. Udeo žena među istraživačima u biznisu iznosi 40% za Srbiju, dok za EU-27 samo 20,9%.
Iako je EU preduzela mere u poslednjoj deceniji kako bi se pozabavila radom na određeno vreme, ovo je i dalje problem koji je pogoršan pandemijom. Jedan od načina za poboljšanje uslova rada za žene i muškarce istraživače i promovisanje rodne ravnopravnosti u istraživačkim karijerama dat je kroz strukturnu reformu i institucionalne promene. Na evropskom nivou, u 2019. godini, udeo žena istraživača koje rade sa skraćenim radnim vremenom u sektoru visokog obrazovanja bio je veći od onog kod muškaraca istraživača za 3,9 procentnih poena. Takođe, na evropskom nivou, 9% žena istraživača i 7,7% muškaraca istraživača u sektoru visokog obrazovanja radilo je sa nesigurnim ugovorima.
U sektoru visokog obrazovanja, veći procenat žena istraživača koji su bili u paru i imali decu, radili su po ugovoru na određeno vreme u 2019. godini, iako je situacija bila raznovrsnija na nivou pojedinačnih država. Direktiva o ravnoteži između posla i privatnog života promoviše jednaku podelu odgovornosti za brigu između roditelja, međutim, potrebna je veća institucionalna podrška istraživačkim organizacijama kako bi se podržalo pomirenje posla i porodice.
U 2019. godini nije bilo izražene polne razlike u međunarodnoj mobilnosti istraživača tokom njihovih doktorskih studija. Muškarci istraživači u naprednijim fazama karijere bili su mobilniji od žena istraživača, na evropskom nivou, iako je ovaj obrazac varirao od zemlje do zemlje. S obzirom na važnost mobilnosti u karijeri za istinski otvoren Evropski istraživački prostor zasnovan na izvrsnosti, neophodno je podržati mobilnost žena u naprednijim fazama karijere.
Na evropskom nivou, rashodi za istraživanje i razvoj bili su 160.841 standarda kupovne moći (PPS) po istraživaču u 2018. godini, iznos koji je bio niži od ekvivalentnih troškova u konkurentskim ekonomijama kao što su Kina (189.108, bez Hongkonga), Japan (171.120) i SAD (269.044). Neke zemlje sa visokim izdacima za istraživanje i razvoj po istraživaču imale su nisku zastupljenost žena istraživača. PPS standard kupovne moći predstavlja veštačku zajedničku valutu koja se koristi za eliminisanje razlika u nivoima cena između zemalja – jednom jedinicom PPS može se kupiti isti obim dobara i usluga u svim zemljama. Dakle, izdaci za istraživanje i razvoj po istraživaču za svaku zemlju su izračunati kao ukupni izdaci za istraživanje i razvoj podeljeni sa ukupnim brojem istraživača sa punim radnim vremenom.
Podaci na evropskom nivou pokazuju da su u 2018. godini žene predstavljale više od 40% akademskog osoblja. Međutim, postojale su značajne razlike po razredima. Dok su žene predstavljale skoro polovinu osoblja razreda C i D (46,6% osoblja C razreda i 47,1% osoblja D razreda) i više od 40% osoblja B razreda (40,3%), one su zauzimale samo oko četvrtinu osoblja A razreda (26,2%) – ekvivalentno zvanju redovnog profesora. Takođe, utvrđeno je da u svakoj oblasti istraživanja i razvoja, žene nisu predstavljale više od jedne trećine osoblja A razreda na evropskom nivou u 2018. godini. Žene su nedovoljno zastupljene na najvišem akademskom nivou (A razred), sa samo veoma malim poboljšanjima između 2015. i 2018. (prethodno 24,1%). Pored toga, udeo žena među osobljem A razreda varira u zavisnosti od oblasti istraživanja i razvoja. Žene su relativno dobro zastupljene među osobljem A razreda u oblasti humanističkih nauka, ali imaju minimalno prisustvo u oblasti inženjerstva i tehnologije. U STEM oblastima, udeo žena je manji među studentima osnovnih i master studija (32%) i doktorantima (35%) i među svim razredima akademskog osoblja (C razred 35%, B razred 28%, A razred 19%).
Najveći udeo žena među osobljem razreda A zabeležen je u humanističkim naukama (35,0%) i društvenim naukama (30,9%), dok je najmanji udeo žena među zaposlenima u A razredu bio u oblasti prirodnih nauka (22,0%) i inženjerstva i tehnologije (17,9%). Horizontalna rodna segregacija u učešću žena i muškaraca u oblastima istraživanja i razvoja takođe može dovesti do veće vertikalne segregacije. Drugim rečima, nedovoljna zastupljenost u određenim profesijama može ograničiti izglede žena za napredovanje u karijeri u određenim oblastima.
Kada je reč o državama koje su najuspešnije u ovoj oblasti, prednjače Rumunija 50,78%, Litvanija 44,65%, Malta 43,75%, Hrvatska 43%, Letonija i Bugarska 40%. Kod razvijenih država zapadne i severne Evrope situacija nije uopšte optimistična: Francuska je negde na EU proseku sa 27%, dok su Danska i Holandija 22%, Nemačka i Belgija 20% ispod evropskog proseka. U odnosu na 2010. kada je EU prosek bio 20% (Rumunija je takođe bila prva sa 36%, zatim Letonija 32%, Bugarska 26%, Hrvatska 26%), Litvanija je zabeležila veliki skok za čak 30 procentnih poena, Mađarska je i 2010. i 2018. imala isti procenat žena u A razredu 21%.
Politike EU kao što je Strategija rodne ravnopravnosti 2020–2025. naglašavaju važnost povećanja zastupljenosti žena u donošenju odluka i na rukovodećim pozicijama. Podaci pokazuju da je na nivou Evrope 23,6% žena bilo na čelu Instituta u visokom obrazovanju u 2019. godini, 2,4% više nego u 2016. godini (21,3%). Ovi podaci sugerišu da je postignut određeni napredak u poboljšanju zastupljenosti žena u donošenju odluka i na rukovodećim pozicijama u ovom sektoru. U 2019. godini, nešto više od 3 od 10 članova odbora bile su žene (31,1%), a manje od jedne četvrtine predsednika odbora (24,5%) bile su žene na evropskom nivou.
Podaci iz Poglavlja 7 Izveštaja She figures 2021 pokazuju da je među autorima koji se aktivno objavljuju, broj muškaraca autora premašio broj žena autora na svim nivoima radnog staža između 2015–2019. i na evropskom nivou i na nivou pojedinačnih zemalja. Kada se podaci raščlane prema oblastima istraživanja i razvoja, rodne razlike u aktivnom autorstvu su posebno istaknute u oblastima prirodnih nauka, inženjerstva i tehnologije. Muškarci su činili veći udeo članova istraživačkog tima, nego žene između 2015–2019. i na evropskom i na nivou država. Pored toga, između 2015. i 2019. godine, veća je verovatnoća da su žene nedovoljno zastupljene među autorima koji su vodili istraživanje. Žene su, takođe bile značajno nedovoljno zastupljene među pronalazačima na evropskom nivou, između 2015. i 2018. godine – samo jedan patenat na svakih 10 patenata prijavile su žene. Takve rodne razlike u rezultatima istraživanja i inovacija mogu doprineti začaranom krugu u kojem žene koje imaju manje patenata ili publikacija na svoje ime, imaju manje konkurentne prijave za finansiranje, što bi zauzvrat moglo smanjiti broj prijava patenata i broj podnetih radova u časopisima od strane žena.
Veoma mali procenat (nešto ispod 2%) publikacija uključivao je rodnu dimenziju između 2015–2019. na evropskom nivou. Najveći procenat publikacija sa rodnom dimenzijom u istraživačkom sadržaju zabeležen je u medicinskim naukama, dok je najmanji procenat zabeležen u inženjerstvu i tehnologiji. Na evropskom nivou, oko 1,7% svih projekata Horizonta 2020 integrisalo je rodnu dimenziju. Srbija se nalazi ispod proseka sa 1,29%.
Ostavi komentar