Republika Češka – od raspada Čehoslovačke do članstva u EU –prvi deo

03/04/2023

Autor: dr Jelena Todorović Lazić

Prvi značajni kontakti sa EU, u to vreme to je bila Evropska zajednica za ugalj i čelik (EZUČ) i Evropska ekonomska zajednica (EEZ), koje datiraju iz kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina 20. veka, kada je Čehoslovačka zaključila sa pomenutim dvema Zajednicama sektorske ugovore za metalurške proizvode, čelik, staklo i bilateralni sporazum o trgovini tekstilom. Važna godina bila je 1988. kada su u septembru Evropske zajednice (EZ) uspostavile diplomatske odnose sa Čehoslovačkom Socijalističkom Republikom (ČSSR) i, decembra iste godine, obe strane su zaključile Sporazum o trgovini industrijskim proizvodima između ČSSR i EEZ.

Nakon pada Sovjetskog Saveza, Čehoslovačkoj se otvorio put da se uključi u evropske integracije. Politički pokret Građanski forum na čelu sa Vaclavom Havelom, zajedno sa nekim drugim disidentima, izrazio je interesovanje za članstvo u Evropskim zajednicama. NJihov slogan predizborne kampanje „Povratak u Evropu” karakterisao je mirnu demokratsku tranziciju.

„Plišana” revolucija (promene u bivšoj Čehoslovačkoj, između 17. novembra i 29. decembra 1989. godine, koje su dovele do pada komunističkog režima u toj državi) označila  je suštinsku prekretnicu kako u političkom razvoju tadašnje Čehoslovačke, tako i u izgledima njenog direktnog uključivanja u evropske integracije. Spoljna politika je bila preorijentisana na saradnju sa zapadnim državama, što se ogledalo u nastojanju Čehoslovačke Socijalističke Republike, a kasnije i Čehoslovačke Federativne Republike (ČSFR) da što pre uspostave blisku saradnju sa ujedinjenom Evropom.

Odmah posle Revolucije, važna je 1991. godina kada je 16. decembra zaključen Evropski sporazum o pridruživanju ČSFR, Mađarske i Poljske sa EZ (Sporazum o pridruživanju), koji sadrži raspored za uspostavljanje zone slobodne trgovine između ČSFR i EZ do 1. januara 2002. Godine 1993. usvojeni su kriterijumi iz Kopenhagena, prema kojima je Češka morala da ima stabilne institucije, funkcionalnu tržišnu ekonomiju i da u budućnosti primenjuje pravo EU.

Češka je postala nezavisna država 1. januara 1993. godine, čime je prekinut proces ratifikacije Sporazuma o pridruživanju. Nastavljena je saradnja između Češke Republike i EZ na osnovu Privremenog sporazuma. Pod rukovodstvom tadašnjeg ministra spoljnih poslova Jozefa Želeneca potpisan je novi sporazum o pridruživanju. Zvaničan zahtev za članstvo u EU podneo je u ime Češke Republike tadašnji premijer Vaclav Klaus 23. januara 1996. godine u Rimu. Godinu dana kasnije, Evropski savet je odlučio pozitivno o zvaničnom zahtehu Češke i drugih država da postanu EU članice.

Pregovori o pristupanju počeli su u martu 1998. Pet godina kasnije u Atini, predsednik Vaclav Klaus i premijer Vladimir Špidla potpisali su Ugovor o pristupanju Evropskoj uniji. Godinu 2003. obeležilo je finalizovanje proširenja. Proces je potvrđen u periodu 13–14. juna kada je u Češkoj Republici održan referendum o pristupanju. Na njemu je za članstvo u EU glasalo 77,33 odsto birača sa pravom glasa. Prvog maja 2004. Češka Republika se zvanično pridružila EU. Prvog decembra 2007, zajedno sa još devet država, Češka postaje članica EU  i pristupa šengenskom prostoru. U periodu od januara do juna 2009. godine bilo je prvo češko predsedavanje Savetom EU, da bi 13,5 godina kasnije, u periodu od jula do decembra 2022, bilo i drugo češko predsedavanje Savetom EU.

Kako navodi Komisija u Izveštaju 1998. godine, sve države kandidati za članstvo u EU, osim jedne (Slovačka), ispunile su političke kriterijume. Zajednički problem za sve zemlje kandidate predstavlja inherentna slabost pravosuđa, od obuke sudija do procesne reforme koja ima za cilj prevazilaženje prekomernih kašnjenja u sudskim predmetima. Ovo je posebno ozbiljno u Poljskoj, Češkoj, Sloveniji i Estoniji. Situacija sa Romima i dalje je problematična jer su zemlje kandidati postigle mali napredak u rešavanju ovog pitanja. Iako njihov pravni status i prava ostaju stabilni, Romi trpe diskriminaciju i socijalnu isključenost, između ostalih država, i u Češkoj.

Direktne strane investicije su nastavile da rastu iako su i dalje niske u poređenju sa zapadnom Evropom. Jedna od država u kojima se privatizacija i strukturne reforme odvijaju stabilnim tempom je Češka Republika. BDP po glavi stanovnika po paritetu kupovne moći nekih zemalja kandidata je blizu BDP nekih država članica (Slovenija 68% i Češka 63% proseka Zajednice). U Izveštaju se kaže da se Češka Republika, može smatrati funkcionalnom tržišnom ekonomijom. Pored toga, zaključak koji proizilazi je da nijedan od kandidata u potpunosti ne ispunjava kriterijume iz Kopenhagena. Najbliže tome su Mađarska i Poljska, dok su Češka i Slovenija, iako još uvek ispred ostalih, malo usporile.

Češka je 1998. godine ostvarila samo ograničen napredak u ukupnom procesu približavanja EU. Što se tiče unutrašnjeg tržišta, ostvaren je dobar napredak u oblasti standarda i sertifikacije i u manjoj meri u nadzoru banaka i tržišta kapitala. U drugim ključnim oblastima unutrašnjeg tržišta, kao što su intelektualna i industrijska svojina, javne nabavke, zaštita podataka, osiguranje i kontrola državne pomoći, postignut je mali napredak. Češka je prekršila obaveze iz Evropskog sporazuma u vezi sa određenim uvozom poljoprivrednih proizvoda i u vezi sa zakonodavstvom o lutriji.

Češka je razvila detaljan program i strategiju aproksimacije zakonodavstva sa evropskim, ali ih još uvek nisu sprovele u praksi. U oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova Češka spada među one koje beleže slabe rezultate, bilo zato što su usporile tempo ili zato što imaju poteškoća u prilagođavanju acquis-u Unije, ili zbog ozbiljnih nedostataka u svojoj organizaciji.

Češka je prepoznala reformu javne uprave kao prioritet, ali nije preduzela neophodne korake da pretoči to političko opredeljenje u konkretne akcije. U periodu od 27. aprila do kraja oktobra 1998. godine završen je skrining 16 od ukupno 31 pregovaračkog poglavlja sa grupom država gde je i Češka. Savet za opšte poslove 5. oktobra je odlučio da pređe na prve suštinske pregovore sa Kiprom, Češkom, Republikom Estonijom, Mađarskom, Poljskom i Slovenijom. Ova odluka je zasnovana na pregovaračkim pozicijama koje su te zemlje kandidati predstavile za sedam skeniranih poglavlja: Nauka i istraživanje; Telekomunikacije i informacione tehnologije; Obrazovanje i obuka; Kultura i audio-vizuelna politika; Industrijska politika; Mala i srednja preduzeća i Zajednička spoljna i bezbednosna politika. Za svako od ovih poglavlja, i za svakog kandidata, Komisija je dostavila nacrte zajedničkih stavova. Za većinu od pobrojanih sedam poglavlja, zemlje kandidati su navele da mogu da prihvate acquis i da će biti u poziciji da ga u potpunosti primenjuju do datuma pristupanja. Bilo je samo nekoliko zahteva za prelazne rokove –Češka Republika je zatražila prelazni aranžman do 2005. za kablovsku televiziju.

Tokom prvog polugodišta 1999. godine otvoreno je 8 dodatnih pregovaračkih poglavlja: Pravo kompanija, Statistika, Zaštita potrošača i zdravlja, Ribarstvo, Politika konkurencije, Slobodno kretanje roba, Carinska unija i Spoljni odnosi. Od 15 poglavlja koja su otvorena do kraja septembra 1999. godine, 7 je privremeno zatvoreno sa svim zemljama. Za Mađarsku, Češku i Sloveniju, Ribarstvo je, takođe, privremeno zatvoreno. U Češkoj Republici, uprkos naporima vlade da pripremi i predloži zakone, nije postojala ista vrsta saradnje u parlamentu. Ovi primeri pokazuju da priprema za članstvo u EU nije samo stvar vlada, već i svih političkih aktera u zemljama kandidatima i da se napredak može postići, samo kada se izvršna vlast, vlada i parlament slože o potrebi da rade zajedno.

Zajednički izazov za sve zemlje kandidate za 1999. godinu je jačanje pravosuđa. Uloženi su značajni napori da se obuče sudije, popune upražnjena mesta i pokrene proces reformi. Korupcija je široko rasprostranjena. To pogoršavaju niske plate u javnom sektoru i široka upotreba birokratskih kontrola u privredi, koje lako izazivaju koruptivno ponašanje. Vlastima nedostaje odlučnost u borbi protiv korupcije, što za posledicu ima da antikorupcijski programi, koji su pokrenuti u većini zemalja, daju ograničene rezultate.

Kao i 1998. godine, Komisija kaže da se Češka može smatrati funkcionalnom tržišnom ekonomijom, iako situacija u njoj izaziva zabrinutost. Najbliže potpunom ispunjavanju kriterijuma su Mađarska i Poljska, zatim Slovenija i Estonija i na kraju Češka. Nijedna od zemalja kandidata nije daleko napredovala u transponovanju zakona o životnoj sredini.

Tempo usklađivanja zakonodavstva u Češkoj Republici nije značajno ubrzan i napredak je neujednačen u svim sektorima. Usklađivanje je dobro napredovalo u oblasti standarda i sertifikacije i postignut je određeni napredak u liberalizaciji tržišta kapitala, kao i u sektoru bankarstva i osiguranja. U drugim ključnim oblastima unutrašnjeg tržišta (npr. intelektualna svojina, javne nabavke, zaštita podataka, osiguranje, antimonopolska politika i PDV/akcize), zakonodavstvo je već delimično usklađeno i bilo je malo ili nimalo pomeranja ka završetku usklađivanja. Pravni okvir za državnu pomoć je nekompletan, a sredstva posvećena ovoj oblasti su nedovoljna da bi se osigurao efikasan sistem praćenja državne pomoći. Ulažu se stalni napori da se uspostave neophodne strukture za regionalnu i strukturnu politiku. Sa izuzetkom vazdušnog saobraćaja, usklađivanje u sektoru transporta nije napredovalo. Tempo usklađivanja u poljoprivredi, veterinarstvu i fitosanitarnoj oblasti je spor. Nije postignut napredak u oblastima radnog zakonodavstva, zdravlja i bezbednosti na radu. Osim koraka preduzetih u borbi protiv droge, napori u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova su zastali.

Potrebno je pojačati napore u vezi sa opštom reformom javne uprave i stalnu pažnju treba posvetiti upravljanju granicama, sprovođenju zakona o životnoj sredini i poboljšanju sposobnosti unutrašnje finansijske kontrole. Takođe, trebalo bi ojačati inicijative u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Tokom 2000. godine, dve godine nakon početka pregovora, otvoreno je 29 poglavlja (sva poglavlja koja se odnose na acquis osim „institucionalnih” i „drugih pitanja”), a između 11 do 16 poglavlja je privremeno zatvoreno.

Češka je nastavila da ispunjava političke kriterijume iz Kopenhagena. Međutim, reforma javne uprave nije značajno napredovala. Reforma pravosuđa – iako je postignut napredak, određeni ključni delovi još uvek nisu usvojeni. Borba protiv korupcije i organizovanog kriminala do sada je bila nedovoljna.

Češka nastavlja da poštuje ljudska prava i slobode i razvila je svoj unutrašnji institucionalni okvir u ovoj oblasti. Ipak, i dalje postoje oblasti koje izazivaju zabrinutost, posebno prenatrpanost zatvorskog sistema. Od prošle godine učinjeni su značajni napori u pogledu položaja romske zajednice, posebno u pogledu obrazovnog sistema. Međutim, trajno poboljšanje položaja Roma zahteva kontinuirane napore tokom vremena.

Češka se može smatrati funkcionalnom tržišnom ekonomijom i trebalo bi da bude u stanju da se nosi sa pritiskom konkurencije i tržišnim silama unutar Unije u bliskoj budućnosti, pod uslovom da nastavi i završi sprovođenje strukturnih reformi. Napori za privatizaciju i restrukturiranje državnih preduzeća moraju se nastaviti, a korporativno upravljanje se mora poboljšati.

Ostvaren je dobar napredak u usklađivanju zakonodavstva u ključnim oblastima unutrašnjeg tržišta. Što se tiče slobodnog kretanja robe, usvojeno je zakonodavstvo koje pokriva širok spektar robe od igračaka do farmaceutskih proizvoda. Što se tiče slobodnog kretanja kapitala, zakon protiv pranja novca je revidiran  iako je potreban jasan raspored za ukidanje postojećih anonimnih bankovnih računa. U oblasti slobodnog kretanja usluga, nadzor tržišta kapitala treba dodatno ojačati. U oblastima intelektualne svojine ostvaren je značajan napredak u usklađivanju iako je potrebno poboljšati efikasnost regulatornih tela. Što se tiče zakona o konkurenciji, i dalje postoje praznine u antimonopolskom pravu, ali je zakonodavstvo dodatno usklađeno u vezi sa državnom pomoći. Što se tiče transporta, usklađivanje je napredovalo u svim sektorima.

U oblasti ekonomske i socijalne kohezije zabeležen je dobar napredak. U oblasti poljoprivrede, ostvaren je napredak u pripremi mera potrebnih za sprovođenje Zajedničke poljoprivredne politike, posebno sa novim zakonima o uspostavljanju Državnog fonda za intervencije u poljoprivredi. U oblasti veterinarskog i fitosanitarnog zakonodavstva postignut je napredak u usklađivanju. Što se tiče životne sredine, potrebni su dalji napori da se transponuje acquis u oblastima zagađenja vazduha, upravljanja otpadom i kvaliteta vode i procene uticaja na životnu sredinu. U oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova, delotvornost granične policije i dalje je manjkava jer još uvek treba poboljšati koordinaciju između redovne i granične policije, kao i sa carinskim organima. Nije bilo značajnog napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Što se tiče administrativnih kapaciteta, organi odgovorni za standarde i sertifikaciju robe generalno dobro funkcionišu. Međutim, u oblasti usluga, Komisiju za hartije od vrednosti treba dodatno ojačati. Što se tiče konkurencije, potrebno je ojačati nadležnost za praćenje državne pomoći. Po pitanju poljoprivrede, postignut je napredak u pogledu uvođenja administrativne strukture za zajedničke tržišne organizacije, posebno usvajanjem Zakona o Državnom fondu za intervenciju u poljoprivredi. Što se tiče životne sredine, dato je odobrenje za povećanje osoblja u Ministarstvu za životnu sredinu i u inspekciji za životnu sredinu, iako treba poboljšati obuku i povećati finansijska sredstva. Što se tiče pravosuđa i unutrašnjih poslova, pitanja viza sada nadzire novoosnovano Odeljenje za imigraciju i graničnu kontrolu, a prvi korak u reformi organizacionih struktura je preduzet kako bi se poboljšala kontrola granica. Međutim, generalno gledano, u ovoj oblasti je postignut nedovoljan napredak, koji pati od nedovoljnog broja osoblja i loše opreme, kao i organizacionih slabosti.

U Izveštaju iz 2001. godine, kaže se da Češka nastavlja da ispunjava političke kriterijume iz Kopenhagena. Vlada je, takođe, preduzela korake da poboljša funkcionisanje centralne i regionalne administracije. Međutim, Češkoj Republici i dalje nedostaje Zakon o državnoj službi.

Reforma pravosuđa je dobila značajan zamah. Konkretno, usvojena je radikalna reforma Zakona o krivičnom postupku koja ima za cilj povećanje kapaciteta za efikasnu istragu i efikasno izvođenje predmeta pred suđenje. Preduzete su dodatne mere za borbu protiv korupcije i privrednog kriminala. Ipak, korupcija i privredni kriminal ostaju ozbiljan razlog za zabrinutost, o čemu svedoči vladin izveštaj u kojem se poziva na podršku političkih snaga u rešavanju ovog pitanja.

Češka Republika je konsolidovala svoj unutrašnji institucionalni okvir u oblasti ljudskih prava. Međutim, potrebni su povećani napori u oblastima borbe protiv trgovine ženama i decom. Češka vlada je uložila značajne napore u pogledu Roma i drugih manjina. Međutim, potrebne su dalje mere za borbu protiv široko rasprostranjene diskriminacije, u skladu sa vladinom politikom za Rome iz juna 2000. Vlada je predložila Skupštini Zakon o državnoj službi, ali on nije usvojen.

Češka je funkcionalna tržišna ekonomija. Pod uslovom da ostvari dalji napredak ka srednjoročnoj fiskalnoj konsolidaciji i završi implementaciju strukturnih reformi, trebalo bi da bude u stanju da se nosi sa konkurentskim pritiskom i tržišnim snagama unutar Unije u bliskoj budućnosti.

Češka je ostvarila značajan napredak u velikom broju poglavlja. Ipak, i dalje su neophodni napori u brojnim oblastima. Takođe, postignut je napredak u jačanju administrativnih kapaciteta, iako to i dalje ometa nepostojanje pravnog okvira za javnu upravu. Usklađivanje na jedinstvenom tržištu je generalno dobro napredovalo, iako je potrebno popuniti preostale praznine. U slobodnom kretanju robe, osim javnih nabavki, ima pomaka, a organi nadležni za standarde i sertifikaciju i dalje dobro funkcionišu. Što se tiče slobodnog kretanja ljudi, transpoziciju treba ubrzati, posebno u pogledu međusobnog priznavanja profesionalnih kvalifikacija. U oblasti slobodnog kretanja usluga, trebalo bi težiti usklađivanju sa acquis-em u oblasti finansijskih usluga. Kapacitet Komisije za hartije od vrednosti je ojačan, iako bi jača regulatorna ovlašćenja bila dobrodošla za poboljšanje nadzora finansijskih usluga. Što se tiče slobodnog kretanja kapitala, postojeći anonimni računi ostaju da se ukinu. Po pitanju konkurencije, zakonodavstvo je sada u velikoj meri u skladu sa acquis-em, a rezultati primene u oblastima antimonopolske politike i državne pomoći su prilično dobri. Što se tiče ekonomske i monetarne unije, sveukupno je usvojen značajan deo acquis-a, ali su potrebni dalji napori da se završi usklađivanje u pogledu nezavisnosti centralne banke. Nedavno je bilo malo napretka u oblasti telekomunikacija, iako je opšte usklađivanje zadovoljavajuće.

Ostvaren je dalji napredak u sektorskim politikama. U sektoru energetike učinjen je značajan napredak u pripremi za ulazak na unutrašnje energetsko tržište električne energije i gasa. Što se tiče regionalne politike, zakonski okvir za buduću implementaciju strukturnih fondova je dodatno završen. Međutim, potrebni su dodatni napori kako bi se osiguralo da nadležni administrativni organi budu u potpunosti funkcionalni, obučeni i dobro koordinirani kako bi bili spremni za implementaciju strukturnih fondova nakon pristupanja. Postignut je dobar napredak u uspostavljanju Državnog fonda za intervenciju u poljoprivredi, ali su potrebni dalji napori, posebno u reorganizaciji Ministarstva poljoprivrede. Značajan napredak je postignut u transponovanju acquis-a u oblasti životne sredine, a u prilog tome govori i usvajanje Zakona o proceni uticaja na životnu sredinu.

U oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova, postignut je napredak posebno u usklađivanju vizne politike, politike migracija i jačanja pravnog okvira za policijsku i pravosudnu saradnju. Usvajanje Šengenskog akcionog plana je pozitivan pomak. Međutim, potrebni su značajni dalji napori za sprovođenje vladinih politika za borbu protiv organizovanog kriminala. Što se tiče granične kontrole, dok su kontrole na zvaničnim prelazima poboljšane, i dalje postoje značajne poteškoće u presretanju ilegalnih imigranata na zelenim granicama, posebno sa Slovačkom. Takođe, potrebni su dalji napori da se uspostave neophodni administrativni kapaciteti za zdravo, efikasno i kontrolisano upravljanje sredstvima Evropske komisije.

 

 

 

 

 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja