Postpandemijski svet

19/05/2020

Autor: Milorad Vukašinović, novinar i publicista

 

Ruski filozof Dugin ukazao je ovih dana da je „kraj globalizacije“ najvažnija posledica koronovirusne krize, a pojavu sveopšteg zatvaranja granica opisao kao „intuitivnu reakciju država pred nepoznatom opasnošću“. Prema nekim procenama „globalno zaključavanje svetske privrede“ dovešće do neposrednog gubitka 220 miliona radnih mesta, dok će posredno biti ugrožena osnovna egzistencija milijardu ljudi na našoj planeti. Po svemu sudeći, postpandemijski svet karakterisaće obnova retorike i prakse koja neodoljivo podseća na vreme Hladnog rata. Ovoga puta glavni akteri biće SAD i Kina o čemu svedoči njihovo međusobno optuživanje i traganje za „nultim pacijentom“ kao hipotetički ključnim dokazom autorstva nad virusom koji je preko noći promenio svet. Razume se da se iza ovakvih optužbi kriju strogo geopolitički razlozi, pre svega nastojanje Amerike da po svaku cenu očuva dominaciju u osetljivom regionu Pacifika, ali i da spreči realizaciju kineskog megaprojekta „Jedan pojas – jedan put“. Zanimljivo je da se Kovid-19 pojavljivao baš u državama koje su važne za ostvarenje ovog geopolitičkog projekta (Iran,  Italija).

Grupa uticajnih autora (poput I. Panarina) ukazuje da se ispod pokorice pandemijske krize odvija žestok sukob „globalista i nacionalista“, koji ima svoj karakterističan odjek u svakoj od velikih država. Prema ovoj hipotezi dramatični događaji u kineskom Vuhanu predstavljali su pokušaj svrgavanja predsednika Sija od strane kineskih globalista, i to prepoznatljivom metodologijom „hibridnog rata“ čija su obeležja izazivanje panike i proturanje dezinformacija kako bi se u potpunosti paralisala moguća reakcija zamišljenog protivnika. Ugledni teoretičar tvrdi da je slična situacija planirana i na tlu Rusije, ali je predsednik Putin takav razvoj događaja predupredio sredinom januara smenom vlade. Ipak, referendum o izmeni ruskog ustava i tradicionalno obeležavanje Dana pobede odloženi su za neka druga vremena, što upućuje na zaključak o snažnom uticaju „ruskih globalista“, naročito u medijsko- finansijskoj sferi.

Izgled postpandemijskog sveta zavisiće u dobroj meri od ishoda američkih izbora. Trampov reizbor je do početka krize na američkom tlu delovao kao sasvim izvestan. Međutim, u prethodna dva meseca oko 36 miliona Amerikanaca izgubilo je posao, čime je nestao njegov glavni argument oslonjen na odlične pretpandemijske ekonomske pokazatelje. Otuda se čini da je antikineska retorika Bele kuće prvenstveno pokušaj objedinjavanja Trampovog biračkog tela pred predstojeće izbore, čiji se ishod sa znatiželjom očekuje u mnogim delovima sveta.

Nema sumnje da je jedna od posledica globalne resuverenizacije i slabljenje autoriteta postojećih nadnacionalnih mehanizama poput UN, EU ili NATO, što je iznova podstaklo debatu o potrebi stvaranja nove univerzalne saglasnosti, koja bi prvenstveno bila zasnovana na konsenzusu velikih sila i preoblikovanju postojećeg svetskog poretka (posebno je zanimljiva inicijativa od održavanju konferncije koja bi bila nalik onoj na Jalti ili u Teheranu za vreme Drugog svetskog rata).

Pored medicinskog, ekonomskog i političkog aspekta, ova kriza može se analizirati iz karakterističnog društvenog i duhovnog ugla. Čuveni sociolog Zinovjev koristio je izraz socijalni inženjering kako bi ukazao na opasnu tendenciju mešanja čoveka u procese „socijalne evolucije čovečanstva“. Tome svakako u prilog idu obelodanjene ideje pojedinih megakapitalista (poput B. Gejtsa) o opštoj vakcinaciji i čipizaciji svetskog stanovništva, koja podstiče i pojavu novog subkulturnog fenomena „iščekivanja poslednjih vremena“ koja preti da se iz Amerike prelije na ostatak sveta. Takva tendencija ozbiljno potkopava same temelje jedne nacionalne zajednice, urušava postojeće društvene i moralne autoritete i zakonomerno vodi ka „samoizolaciji pojedinca“ koji se dobrovoljno odriče ideje ljudske slobode.

LITERATURA: Aleksandar Zinovjev, Slom ruskog komunizma, BIGZ, Beograd 2003; Milorad Vukašinović, Rat za duše ljudi, autorsko izdanje, Novi Sad 2011; Igor Panarin, Hibridni rat: teorija i praksa, Klub admirala i generala Srbije, Beograd 2019.

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja