Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Italija je zemlja bogata prirodnim kapitalom. Velika gustina naseljenosti, posebno na severu, dovodi do pritisaka na životnu sredinu usled čega zaštita životne sredine zaokuplja sve veću brigu javnosti. S druge strane, južnim delovima zemlje nedostaje ekološka infrastruktura. Uspeh države u nošenju sa ekološkim izazovima i obezbeđivanju adekvatnog finansiranja značajno se razlikuje od regiona do regiona.
Izveštaj o implementaciji politike zaštite životne sredine za 2022. godinu donosi Italiji sledeće izazove u toj oblasti. Iako je postigla određeni napredak u upravljanju otpadom, ona nastavlja da plaća kazne za nepoštovanje zakonodavstva EU o gradskim otpadnim vodama, zatim, za postojanje „divljih” deponija i za loše upravljanje otpadom u regionu Kampanije. Nitrati u severnoj Italiji i voda za piće u regionu Lacija, takođe, predstavljaju veliku brigu za životnu sredinu. Postoje značajna prekoračenja graničnih vrednosti zagađivača vazduha za fine čestice i azot-dioksid, posebno u dolini reke Po. Procenjuje se da je 2019. bilo preko 10.500 prevremenih smrti koje se mogu pripisati takvim zagađivačima vazduha.
Pored ovih izazova, treba pomenuti i primere dobrih praksi koji nam dolaze iz Italije. Ambiciozni nacionalni Plan za oporavak i otpornost postavlja ključne reforme u oblastima kao što su cirkularna ekonomija, upravljanje otpadom – sa važnim ulaganjima u reciklažu i upravljanje vodama. Pored toga, program LIFE je široko rasprostranjen sa projektima visokog profila kao što su PREPAIR za kvalitet vazduha i GESTIRE za akcione planove u vezi sa prirodom. Još jedan primer dobre prakse uključuje postojanje veb stranice sa informacijama o postupcima procene uticaja na životnu sredinu.
U prethodnim Izveštajima o implementaciji politike zaštite životne sredine u državama Evropske unije, glavni izazovi identifikovani za Italiju koji se odnose na sprovođenje politike i zakona EU u oblasti životne sredine bili su:
1) poboljšati upravljanje komunalnim otpadom, posebno smanjenjem odlaganja na deponijama i povećanjem odvojenog prikupljanja otpada u južnim regionima;
2) poboljšati tretman gradskih otpadnih voda ulaganjem u ove objekte;
3) smanjiti emisiju čestica (PM10 i PM2,5) i azot-dioksida (NO2) smanjenjem saobraćajnih gužvi i sagorevanjem biomase;
4) označiti preostale Natura 2000 morske lokacije kao posebna područja očuvanja (SAC);
5) poboljšati efikasnost u vezi sa finansiranjem zaštite životne sredine.
Uprkos određenom napretku postignutom poslednjih godina u upravljanju komunalnim otpadom, imajući u vidu stalno i konzistentno povećanje reciklaže i kompostiranja, sektor otpada u Italiji i dalje ima značajne nedostatke, što ilustruje nekoliko postupaka protiv Italije. To uključuje „slučaj deponije” i „slučaj Kampanija” koji podležu kaznama koje izriče Sud pravde Evropske unije. Potrebno je više akcija kako bi se osiguralo da se odlaganje otpada u Italiji vrši u skladu sa pravom EU. Plan za oporavak i otpornost donosi važne reforme sa nacionalnom strategijom kružne ekonomije i nacionalnim programom upravljanja otpadom, plus predviđa vodeća ulaganja u reciklažu od kojih se očekuje da poboljšaju primenu ekoloških normi na terenu.
Nakon izvesnog pada, proizvodnja komunalnog otpada u Italiji je počela da raste poslednjih godina. U 2019. godini iznosila je 504 kg/godišnje po stanovniku, iako je i dalje blizu proseka EU (501 kg/god/po stanovniku). Italija je ostvarila spor, ali stabilan napredak u protekloj deceniji sa stalnim povećanjem reciklaže (51% u poređenju sa prosekom EU od 48% za 2019. godinu) i smanjenjem odlaganja na deponijama (21% u 2019). Namera italijanske vlade u okviru njihove politike upravljanja otpadom je da poveća kapacitet reciklaže, što bi, zauzvrat, trebalo da smanji potražnju za novim postrojenjima za spaljivanje. Plan za oporavak i otpornost sadrži investicije za nova postrojenja za otpad i nadogradnju postojećih postrojenja.
Centralni i južni regioni zemlje imaju lošije rezultate u upravljanju otpadom od severnih. Kampanija nastavlja da plaća kazne za loše upravljanje otpadom. U Kampaniji je postignut određeni napredak u uspostavljanju funkcionalne mreže za upravljanje otpadom. Na osnovu informacija dostupnih Komisiji, čini se da značajan broj „divljih” deponija radi u Italiji. Ove lokacije su nelegalne ili ne ispunjavaju standarde EU za deponovanje i predstavljaju ozbiljne rizike po ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Italiju je već kaznio Sud pravde 2014. godine za preko 200 neregularnih deponija, a u aprilu 2022. Italija je još uvek plaćala kaznu za 29 neregularnih deponija; 75% „divljih” deponija se nalazi u južnim regionima.
U svojoj presudi izdatoj 29. marta 2019, Sud pravde je odlučio da Italija nije uspela da obezbedi konačno zatvaranje i sanaciju još 44 deponije, koje nisu u skladu sa zahtevima Direktive o deponijama. U međuvremenu, Komisija je utvrdila da, iako je Italija zatvorila 22 deponije, nije uspela da zatvori i sanira 12 preostalih deponija.
Italija ima planove upravljanja otpadom na regionalnom nivou – 19, na nivou autonomne pokrajine – 2, a neki regioni imaju posebne planove za otpad kada je reč o posebnom ili opasnom otpadu, što čini ukupno 29 planova. Italija je 24. juna 2022. usvojila Nacionalni program upravljanja otpadom, a 23. juna 2021. usvojena je uredba o programu prevencije ambalažnog otpada za period 2019–2023.
Sekundarna upotreba materijala u Italiji iznosila je 17,1% u 2017, a 21,6% u 2020. godini, daleko iznad proseka EU od 12,8%. Sa 3,54 evra proizvedenih po kg materijala 2020. godine, produktivnost resursa u Italiji je znatno iznad proseka EU od 2,09 evra po kg. Ovaj pozitivan učinak dolazi na osnovu kontinuiranog povećanja produktivnosti resursa u Italiji tokom poslednje decenije. Italija nema specifičnu sektorsku strategiju za plastiku, tekstil ili građevinarstvo. Mnogi LIFE projekti u Italiji odnose se na cirkularnu ekonomiju; neki od njih su predstavljeni tokom Zelene nedelje 2019. godine – jedan se odnosi na reciklirana sedišta sa fudbalskih stadiona u Pontederi i sa stadiona Olimpiko u Rimu. Osnovano je i inovativno partnerstvo za upravljanje otpadom za grad Rim 2022. godine.
Do 2021. godine, 19,1% teritorije Italije bilo je pokriveno Natura 2000 područjima (prosek u EU 18,5%). Područja posebne zaštite (SPA) klasifikovana prema Direktivi o pticama pokrivaju 13,4% teritorije (prosek EU 12,8%), a staništa posebne zaštite prema Direktivi o staništima pokrivaju 14,3% (EU prosek 14,2%) teritorije Italije.
Najnovija procena italijanske mreže Natura 2000 pokazuje da i dalje postoje nedostaci u određivanju nekoliko vrsta i tipova staništa prema Direktivi o staništima, kao i nekoliko vrsta ptica prema Direktivi o pticama. Stoga Italija još uvek mora da završi svoju Natura 2000 mrežu, posebno pomorsku mrežu. Kao posledica toga, Komisija je 9. juna 2021. poslala Italiji pismo zvaničnog obaveštenja kako bi pozvala nacionalne vlasti da preduzmu mere potrebne za usklađivanje sa zahtevima ove dve direktive.
Komisija prima mnogo pritužbi na lošu primenu Direktive o prirodi, odnosno na nedostatak efikasne zaštite određenih lokacija (od nekoliko vrsta razvojnih projekata i aktivnosti) i zaštićenih vrsta (npr. krivolov divljih ptica). Kao deo Plana za otpornost i oporavak, Italija je 2022. godine usvojila administrativna pojednostavljenja i razvila digitalne usluge za posetioce nacionalnih parkova i zaštićenih morskih područja.
Što se tiče kvaliteta vazduha, postigla je ograničen napredak u smanjenju emisija u celini, uprkos sporazumima između nacionalnih i regionalnih vlada u dolini reke Po, Dijalogu o čistom vazduhu održanom od 3. do 5. juna 2019. i integrisanom projektu LIFE (PREPAIR). Značajna prekoračenja graničnih vrednosti i za PM10 i za NO2 nastavljena su i tokom 2020. godine. Oko 20% Plana za oporavak i otpornost je opredeljeno za mere održive energije i transporta koje će poboljšati kvalitet vazduha. Napredak se takođe može postići kroz šire poreske izmene, uključujući postepeno ukidanje subvencija štetnih po životnu sredinu.
Italija još uvek nije ratifikovala izmenjeni Geteborški protokol, Protokol o teškim metalima i Protokol prema Konvenciji o vazduhu koji je usvojen u okviru UNECE. Za 2020. godinu Italija je registrovala prekoračenja iznad graničnih vrednosti utvrđenih Direktivom o kvalitetu ambijentalnog vazduha za azot-dioksid (NO2) u 10 zona kvaliteta vazduha i za čestice (PM10) u 33 zone. Pored toga, ciljne vrednosti koncentracije ozona nisu ispunjene za nekoliko zona kvaliteta vazduha. Za prekoračenja graničnih vrednosti PM10 i NO2, Sud pravde je doneo presude, C-644/18 protiv Italije za PM10 i C-573/19 za NO2. Sporazumi postignuti između vlade i regiona za upravljanje zagađenjem vazduha mogu pomoći, uključujući mere preduzete nakon Dijaloga o čistom vazduhu u Torinu. Italija je koristila program LIFE, tačnije integrisani projekat PREPAIR, koji procenjuje kvalitet vazduha u dolini reke Po.
Italija je tokom godina naišla na ozbiljne poteškoće u ispunjavanju svojih obaveza prema Direktivi o tretmanu gradskih otpadnih voda. Stopa usklađenosti sa Direktivom iznosila je 56% i niža je od proseka EU (76%) za 2018. godinu. Uprkos poboljšanju usklađenosti sa Direktivom tokom godina, za šta je korišćenje sredstava EU bilo fundamentalno, nepotpuna implementacija Direktive dovela je do nekoliko presuda Suda pravde protiv Italije. Utvrđeno je da ukupno 895 aglomeracija krši Direktivu, što utiče na populaciju od preko 26,7 miliona. Potrebno je više investicija da bi se postigao napredak. Takođe potrebno je očistiti žarišta nitrata u severnoj Italiji i poboljšati kvalitet vode za piće u Laciju. Plan za oporavak i otpornost podržava značajna ulaganja u planiranje korišćenja zemljišta (kako bi se smanjilo zaptivanje tla), kontrolu poplava, smanjenje curenja i ulaganje u prečišćavanje gradskih otpadnih voda. Velika potrošnja vode je problem u južnim regionima, posebno u poljoprivredi.
Što se tiče Direktive o vodi za piće, nije dostupna nova procena kvaliteta vode za piće. Kvalitet vode za piće u Italiji je problem zbog prekoračenja nivoa arsena i fluora u regionu Lacija. Revidirana Direktiva EU je stupila na snagu 12. januara 2021. godine, a države članice imale su rok do 12. januara 2023. da je prenesu u svoj nacionalni pravni sistem. Italija će morati da se pridržava ovih revidiranih standarda kvaliteta. Na Direktivi o vodama za kupanje, 2020. godine, od 630 voda za kupanje, 89,2% bilo odličnog kvaliteta.
Italija je nedavno usvojila i prijavila svoju treću generaciju Planova za upravljanje rečnim slivovima. Komisija je u decembru 2021. objavila šesti Izveštaj o implementaciji koji daje privremenu procenu o napretku, a koji je zaključio da nedostaje sveobuhvatan pregled napretka u sprovođenju italijanskog programa mera, s obzirom na to da se prijavljeni podaci odnose samo na tri od osam italijanskih slivnih okruga (Istočni Alpi , Centralni i Južni Apenini). Međutim, napominje se da su mere započete u pet od osam slivnih okruga, a u ostalim oblastima sve planirane mere su ili započete, ili završene.
Na osnovu izveštaja druge generacije Planova za upravljanje rečnim slivovima i podataka objavljenih 2020. godine, u Italiji je 41,8% svih površinskih vodnih tela postiglo dobar ekološki status, a 71,7% voda imalo je dobar hemijski status. Što se tiče podzemnih voda, 30,3% nije postiglo dobar hemijski status, a 19% je u lošem kvantitativnom stanju.
Finansiranje EU nastavlja da pruža značajnu podršku za smanjenje jaza u implementaciji politike zaštite životne sredine. Italija bi trebalo da dobije preko 190 milijardi evra iz svog Plana za oporavak i otpornost (2021–2026) u vidu grantova i zajmova i 42 milijarde evra iz kohezione politike EU (2021–2027). Procenjuje se da je ukupno italijansko finansiranje investicija za životnu sredinu dostiglo 0,48% BDP-a godišnje (manje od proseka EU od 0,7%) u periodu 2014–2020, pri čemu 80% dolazi iz nacionalnih izvora. Ukupne potrebe za ulaganjem u životnu sredinu za naredni period iznosiće najmanje 0,67% BDP-a godišnje, što sugeriše nedostatak ulaganja u životnu sredinu od preko 0,19% BDP-a koji treba da se reši fokusiranjem na prioritete. Italija je poboljšala svoj kapacitet da apsorbuje fondove EU, osim na Siciliji i u Kalabriji. Ukupne kazne u vezi sa otpadom i vodama koje je izdao Sud premašile su 620 miliona evra posmatrano od 2015. godine.
Ostavi komentar