Autor: Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof
Od kada se pojavila prva državna zajednica, pod ruku sa njim ide i problem njenog uređenja i ustrojstva. Od drevnih vremena, pa do danas, ne prestaju rasprave o tome koji je oblik uređenja najbolji za državu. Tim problemom, sa manje ili više uspeha, a opet u duhu vremena u kome su živeli, bavili su se najblistaviji umovi ljudskog roda: Platon, Aristotel, Polibije, Avgustin, Makijaveli, Lok, Monteskje, Ruso, Fihte, Hegel, skoro da niko nije odoleo izazovu koji ova tema nosi sa sobom. Već ovaj nasumični, i ne sasvim kompletan, spisak dovoljno govori o izazovu koji oblik vladavine kao tema stoji pred nama.
Dakle, koji to faktori i principi određuju koja je vladavina najbolja?
Da li je to vladavina jednog čoveka (monarhija), ili elitne grupe ljudi (aristokratija) ili pak mnoštva, tj. svih (demokratija)? Na koji način delovi duše određuju državno ustrojstvo, koja je uloga i snaga vrline, morala, religije, slobode? Kakav je značaj ekonomije i vojske?
Sva ova pitanja, bitno su određivala teorije stvorene kroz istoriju, međutim, okvir ovog prikaza ne dopušta da se detaljno bavimo svakom od njih. Zato ćemo se skoncentrisati na prikaz dva oblika vladavine, republikanski i monarhijski, u obliku u kome se oni pojavljuju kroz istoriju, pa do danas.
Uostalom, ova dva oblika državnog uređenja u velikoj meri su uticali i na oblikovanje, kako naše nacionalne istorije, tako u velikoj meri i ličnih sudbina pojedinaca.
Republika
U najopštijem značenju, pojam „republika“ vuče koren od latinskog res publica, što označava „opštu stvar“ ili „opšte dobro“. Termin „republika“ je prvi put skovan oko 500 g.p.n.e. u Rimu, ali je termin tokom vremena prošao kroz nekoliko promena značenja.
U modernom smislu, republika je oblik države, u kome se svi organi državne vlasti biraju da određeno vreme, formiraju se institucije predstavnice vlasti, kao što je skupština, a građani imaju lična i politička prava. Najvažnija karakteristika republike kao oblika vladavine je biranje šefa države, čija funkcija nije nasledna i ne postoje metode prenosa vlasti.
Primarne pozicije moći unutar republike nisu nasledne, jer se ostvaruju putem izbora koji izražavaju „saglasnost onih kojima se vlada“. Prema tome, od takvih liderskih pozicija se očekuje da pošteno predstavljaju telo građana. Jednostavno, to je oblik vladavine u kome šef države nije monarh.
U anglosaksonskoj političkoj tradiciji, (misli se na američki slučaj), definicija republike se takođe može specifično odnositi na vladu u kojoj izabrane osobe predstavljaju građansko telo, što je poznato kao predstavnička demokratija (demokratska republika), a izvršna moć je bazirana na vladavini prava (konstituciona republika).
Najčešće je republika jedna suverena država, ali postoje i potsuvereni državni entiteti koji sebe nazivaju republikama, ali imaju vlade koje su opisane kao republikanske po prirodi. To je slučaj koji karakteriše složenije oblike državnih zajednica, kao što su federacije ili konfederacije.
Godine 2017, 159 od 206 suverenih država u svetu je koristilo reč „republika“ kao deo njihovog zvaničnog imena.
Monarhija
Monarhija je oblik vladavine u kome grupa, generalno familija koja predstavlja dinastiju, oličava nacionalni identitet zemlje, a njen vođa, monarh, sprovodi uslugu suvereniteta. Stvarna moć monarha može da varira od čisto simbolične (krunska republika), do parcijalne i ograničene (konstitucionalna monarhija), te do kompletno autokratske (apsolutna monarhija).
Tradicionalno monarhova pozicija je nasledna i traje do smrti ili abdikacije. Za razliku od toga, izborne monarhije imaju proces izbora monarha. Oba tipa imaju dalje varijacije, jer postoje raznolike strukture i tradicije koje definišu monarhiju.
Monarhijska vladavina je najčešći oblik vlasti do 19. veka. Ona je sada obično ustavna monarhija, u kojoj monarh zadržava jedinstvenu pravnu i ceremonijalnu ulogu, ali ima ograničenu ili nikakvu političku moć.
Kao što smo već napomenuli, postoje izborne i nasledne monarhije. Izborne monarhije su do pojave hrišćanstva bile dominantan oblik, dok su danas to samo: Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Vatikan, a formalno i Kneževina Andora. Nasledne (dinastičke) monarhije nastaju pojavom hrišćanstva, kao neka vrsta simbioze crkvenih i svetovnih vlasti.
U zavisnosti od titule vladara, monarhija može da bude poznata kao: kraljevstvo, principalat, vojvodstvo, carstvo, veliko vojvodstvo, emirat, sultanat.
U ovom trenutku, 45 suverenih država u svetu imaju jedan od oblika monarhijskog uređenja.
Ostavi komentar