Mladi i kultura – kako negovati razumevanje i prijateljstvo
Autor: Aleksandra Božović
Kao ljudi koji se bavimo kulturom znamo da kultura značajno doprinosi formiranju identiteta i osećaju pripadnosti pojedinaca u zajednici. Takođe, ona utiče na stvaranje društvenih vrednosti. Simboličke, kulturne i društvene vrednosti temeljene na načelima otvorenosti, raznolikosti, solidarnosti, socijalnoj koheziji i saradnji, ključno su merilo i pretpostavka razvoja odgovornog, tolerantnog i ravnopravnog društva. Kultura tako igra važnu ulogu i u formiranju stavova i vrednosti mladih osoba, i može imati pozitivne uticaje na socijalizaciju, formiranje ličnosti pojedinca i društvenu afirmaciju mladih. Pritom znamo da kultura nije samo važan aspekt za provođenje slobodnog vremena mladih, odnosno mladi ne samo da mogu biti korisnici kulturnih događanja i konzumenti kulturnih proizvoda, već često mladi deluju (pro)aktivno, kroz različite oblike samoorganizovanja u području umetnosti i kulture. Koristeći dostupne resurse, mladi deluju kao samostalni akteri u proizvodnji kulturnih sadržaja od interesa za opše i javno dobro, a koji su dostupni drugim mladima i koji su otvoreni za javnost.
Sa druge strane imamo i istraživanje koje je sprovedeno u poslednjih par godina između 2500 učenika 56 srednjih škola u 33 opštine na teritoriji Republike Srbije, gde smo dobili sledeće informacije o načinu na koji mladi provode slobodno vreme: većina učenika u proseku dnevno ima na raspolaganju 5 sati slobodnog vremena koje najčešće provode gledajući televiziju, slušajući muziku, baveći se sportom ili za računarom, dok je samo 8,5% od ukupnog broja ispitanika navelo da u slobodno vreme posećuje kulturne manifestacije; istraživanje je pokazalo da jedna trećina srednjoškolaca čita knjige samo kad mora – za lektiru, i nemaju interesovanja da pročitaju nešto drugo, ostali broj ispitanika čita u proseku jednu knjigu godišnje ne računajući obaveznu lektiru. Ovaj presek stanja koji imamo, a tiče se mladih i njihovog odnosa prema svemu što čini kultura i njihovo konzumiranje iste je vrlo zabrinjavajuće, pogotovo kada te iste mlade stavimo na meridijane Zapadnog Balkana krajem druge decenije 21. veka. U ovom slučaju naš zadatak i obaveza je da ispred institucija kulture, kroz organizacije i delovanje kulturnih radnika napravimo da kultura postane jedan od alat mladima za kvalitetniji život .
Uzroke zašto je to tako, možemo na prvom mestu tražiti u sve većim promena u formalnom načinu obrazovanja, kao i u promenama opšteg obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, koje se između ostaloga odnose na smanjenje broja nastavnih sati likovne i muzičke kulture, kao i sve manje postojanje umetničkih sekcija. Ono što se isto zapaža je trend sve manjeg broja dodatnih aktivnosti u području umetnosti i kulture koji su dostupni učenicima izvan obaveznih nastavnih aktivnosti. Pritom su oblici posebnog umetničkog obrazovanja poput muzičkog, likovnog i dr. obrazovanja prvenstveno usmereni darovitim učenicima s izraženim talentima, čime se zanemaruje važnost obrazovanja u kulturi i umetnosti opšte populacije mladih. Razloge možemo nalaziti i u višim obrazovnim ustanovama, gde su obrazovanje i profesionalni razvoj kako mladih umetnika, tako i mladih kulturnih radnika (producenti, kustosi, kritičari, menadžeri u kulturi, teoretičari i drugi) nedovoljno razvijeni. Ovakva slika je jasna posledica tradicionalnog i zastarelog pristupa načinu obrazovanja, ali istovremeno i rezultat usmerenja da se, i u načinu obrazovanja, naglasak stavi na potrebe tržišta i materijalne vrednosti i time zanemari stvaranje novih vrednosti. Posledice ovakvih trendova mogu biti dalekosežne za područje kulture i umetnosti što se vrlo vidljivo može odraziti i na razvoj društva u celini. Osim toga, nemogućnost profesionalnog napredovanja te nemogućnost ostvarivanja obrazovnih ambicija, koje izlaze iz okvira formalnog obrazovnog programa, rezultira frustracijom, nezadovoljstvom i predstavlja stvarnu opasnost za odustajanje od delovanja sa jedne strane i/ili iseljavanja iz zemlje i odlazak u inostranstvo sa druge .
Osim toga, razvoj i širenje publike podrazumeva kontinuirano bavljenje kako postojećom, tako i potencijalnom budućom publikom, što svakako mora uključiti formalni, kao i neformalni način obrazovanja u polju kulture i umetnosti. U cilju postizanja pomaka u ovom području i stvaranja nove mlade publike, ali i buduće publike kulturnih i umetničkih programa, neophodno je stvoriti načine za njihov razvoj te otvoriti kanale za nadogradnju postojećih obrazovnih programa. S obzirom na sve navedeno, potrebno je promovisati i pružati kontinuiranu podršku kulturnim sadržajima u obrazovnom sistemu, kroz formalne i neformalne programe iz savremenih kulturnih i umetničkih praksi.
Vrlo često nam se nameće i pitanje kakav pristup mladi imaju kulturnom životu. Ono što možemo i sami zaključiti je da je pristup vrlo često ugrožen zbog različitih razloga – nedovoljno izdvajanje novca za kulturu, apatičnost društva u kome živimo iz čega proizilazi velika nezainteresovanost mladih za sve što nema instant kao preduslov, nedostatak vremena i/ili novca za posećivanje kulturnim događajima, neadekvatna kulturna ponuda koja ne odgovara stvarnim potrebama mladih, nedovoljna podrška kulturnom i umetničkom izražavanju mladih i za mlade, geografska ograničenja – život u slabije razvijenim sredinama, itd.
Studije i istraživanja koje je prethodnih godina sprovela Evropska komisija, pokazale su da je osiguravanje pristupa mladima (kao akterima i organizatorima, korisnicima, kupcima, konzumentima, publici) kulturi i umetnosti jedan od ključnih preduslova za njihovo puno učestovanje u društvenim tokovima. U tim studijama pristup različitim oblicima kulturnog života je shvaćen kao fundamentalno pravo mladih da uzmu učešća u društvu kao njegovi članovi. Bez adekvatnog pristupa kulturnom životu mladi nemaju jednake mogućnosti razvoja svojih društvenih i kulturnih veza i kapitala. Tek uz razvijanje različitih mogućnosti olakšanog pristupa i uz mogućnost raznolikog pristupa organizacijskim, izvođačkim i institucionalnim resursima, potom svim kulturnim i umetničkim programima moguće je jačati svesnost o multikulturalnosti, o važnosti zajedničke kulturne baštine, savremenih i živih kulturnih i umetničkih praksi kao i promocije uloge aktivnog građanstva.
Tako dolazimo do zaključka analizirajući sve gore navedene razloge da učestvovanje mladih u društvu i kulturnom životu podrazumeva njihovu participaciju u svim područjima, ne samo obrazovanju, pristupu kulturnim događajima i institucijama te samoorganizovanom delovanju u kulturi, već i pristupu što većeg broja zapošljavanju u kulturi.
Festival Poezika je jedan od projekata Kulturnog centra Novog Sada koji već šest godina za redom i kroz devet izdanja na vrlo aktivan način, i ne samo tokom trajanja festivala (prvi vikend juna) već tokom čitave godine, animira mlade i čini da ne budu samo pasivni posmatrači kulturnih sadržaja već da imaju prostor gde će dati i lični doprinos kroz prestavljanje svog autorskog dela. Ovaj projekat je do sada dao sjajne rezultate u Novom Sadu i celom regionu gde je prepoznat kao veliki pokretač muzičke autorske scene. O festivalu se pisalo u preko 500 medija u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, BiH, Makedoniji i Srbiji, predstavljen je na raznim tv kanalima kao i na brojnim radio stanicama širom regiona.
Ono što je bitno napomenuti, gde se ogleda kontinuirani rad sa mladima, je da festival Poezika posebnu pažnju poklanja publici, te je tokom cele godine u kontaktu s njom putem Magazina o savremenom stvaralaštvu Poezika, koji je kao njegov prateći sadržaj samo u toku prve dve godine postojanja imao preko milion poseta iz celog regiona ‒ www.magazin.poezika.com
Ovaj festival ne bi mogli navesti kao reprezentativan model između 720 programa Kulturnog centra Novog Sada da u sebi ne sadrži i konkurs za mlade talente. Ovaj konkurs festivala Poezika namenjen je kantautorima i kantautorkama iz regiona, koji pobedom na konkursu dobijaju priliku da nastupe na festivalu, upoznaju se sa već ostvarenim autorima i predstave svoju umetnost novosadskoj i od ove godine i kotorskoj publici. U prvih pet godina postojanja, festival Poezika je putem konkursa prepoznao preko stotinu kantautora i kantautorki iz celog regiona. Na ovaj način festival stvara novi prostor za mlade talente i njihovu afirmaciju, kao i mogućnost da steknu svoja prva profesionalna iskustva.
Kroz ovaj i njemu slične projekte mi dajemo naš doprinos da se strašna statistička slika sa početka ovoga teksta popravi, da stanemo na put ne samo nedovoljnom obrazovanju, već i uskogrudosti i zatvaranja državnih granica i duhovne svesti koja proističe iz nepoznavanja i nekonzumiranja kulture. Naša je i obaveza kao radnika i kulturnih delatnika, istovremeno i odgovornost, da omogućimo realizaciju ovakvih projekata gde se mladi ljudi između sebe i povezuju i prepoznaju kao uživaoci kulturnih sadržaja koji između ostalog doprinose i duhovnom razvoju i progresu samog pojedinca, kvalitetu i širenju društvenih vidika, i povećavanju tolerancije u okvirima ne samo naše države već na području čitavog regiona.
Ostavi komentar