Autor: Lazar Slepčev, politički analitičar i filozof
Liberalizmom smo se bavili u našim prikazima veoma često, od njegovog čistog ideološkog oblika, preko liberalnih sudaranja i mešanja sa drugim ideološkim konceptima, pa sve do odnosa liberalizma prema drugim, neevropskim kulturama i civilizacijama.
Dakle, liberalizam u svom osnovu i jeste strogo evropski projekat, i to, još preciznije, čedo evropskog protestantizma. Ova činjenica je od presudnog značaja za našu temu, gde, kao i u prethodnom tekstu, kada smo razmatrali odnos liberalizma i kineske kulture, ovu ideologiju postavljamo u odnos sa još jednom velikom i značajnom neevropskom kulturom i civilizacijom , a to je indijska kultura.
Podsećanja radi, liberalizam je nastao na krilima istorijskih procesa koji su zahvatili Evropu krajem srednjovekovne sholastičke dominacije. Sumrak srednjeg veka i nastanak tzv. građanske epohe, zasnovane na filozofskim konceptima racionalizma i prosvećenosti, u prvi plan stavljaju razum kao vrhovno načelo poimanja i delanja. Zahtev za rušenjem starog poretka notorna je snaga građanskih revolucija u Engleskoj, Americi i Francuskoj. Ideal slobode se nameće kao vodeća ideja i cilj.
I upravo na idealima slobode stvara se jedan novi idejni koncept koji danas prepoznajemo kao ideologiju liberalizma. NJegove osnovne karakteristike su, dakle, sloboda, pravda, jednakost, individualnost, racionalnost i dr.
Pokušajmo sada da u najkraćim crtama upoznamo Indiju, kao noseću temu ovog prikaza, kako bismo lakše mogli povlačiti određene paralele sa ideologijom liberalizma, te sagledavati mogućnosti eventualnih prožimanja ova dva kulturološko-politička koncepta.
Kao dom civilizacije doline Inda i oblast istorijskih trgovačkih puteva i prostranih carstava, Indijski potkontinent je tokom velikog dela svoje duge istorije bio poznat po svom privrednom i kulturnom bogatstvu. U Indiji nastaju četiri značajne religije: hinduizam, budizam, džainizam i sikizam, dok tzv. avramske religije (judaizam, hrišćanstvo i islam) u Indiju stižu u 1. veku n. e. i značajno utiču na kulturu ove oblasti.
Britanska istočnoindijska kompanija je od ranog 18. veka postepeno preuzimala vlast u Indiji i sredinom 19. veka postala je kolonija britanske Krune. Nakon borbe za nezavisnost koju je obeležio rasprostranjen nenasilan otpor, koji je vodio Mahatma Gandi, Indija je postala nezavisna država 1947. godine. Prvi premijer moderne Indije bio je DŽavaharlal Nehru.
Moderna Indija je, po površini koju zauzima, sedma zemlja u svetu, dok je po broju stanovnika, sa 1,2–1,3 milijarde, druga, odmah iza Kine.
U političkom smislu, moderna Indija je po Ustavu definisana kao suverena, socijalistička, sekularna i demokratska republika. Indija ima federalno državno uređenje, sa parlamentarnim sistemom demokratije. Parlament u Indiji je dvodomi. U njen sastav ulazi 28 država i 7 saveznih teritorija.
Zbog ovih parametara, Indija slovi kao najmnogoljudnija demokratija na svetu.
Glavni grad Indije je NJu Delhi, dok je finansijski, kulturni i ekonomski centar Mumbaj (Bombaj).
Službeni jezici sa najviše govornika su hindi, bengalski jezik, tamilski jezik, telugu, marati i urdu.
Privreda Indije je po nominalnoj vrednosti BDP-a šesta po veličini u svetu. Indija je treća u svetu po brojnosti aktivne vojske. Ipak, Indija i dalje ima problema sa siromaštvom, nepismenošću, korupcijom, bolestima i neuhranjenošću stanovništva. Indija poseduje nuklearno oružje i deseta je zemlja u svetu po ulaganju u odbranu. Poseduje, takođe, i svemirski program. Indija je religijski pluralistička, višejezična i multietnička država. Jedan je od najznačajnijih poljoprivrednih izvoznika u svetu, dok je u Aziji treća po snazi ekonomija, odmah iza Kine i Japana.
Iz svega navedenog, jasno je da je reč o jednoj veoma kompleksnoj državi.
No, osvrnimo se sada i na onaj segment koji u najvećoj meri oblikuje duh i svest jednog naroda, i najodlučnije utiče na formiranje njegovog kulturnog obrasca, a to je religioznost.
Kao što rekosmo, Indija je višereligijska država, a po broju sledbenika svake od prisutnih religija stvari stoje ovako:
- Hinduizam 80,46%
- Islam 13,43%
- Hrišćanstvo 2,34%
- Sikizam 1,87%
- Budizam 0,77%
- DŽainizam 0,41%
- ostale religije 0,65%.
Hinduizam je najraširenija religija u Indiji, sa oko devetsto miliona sledbenika. Nastao je oko 2500 godina pre n. e. više kao običajnosni način života, dok je oblik religije uzeo u skorije vreme. Za razliku od drugih učenja, nema svoga osnivača, niti uređen teološki sistem ni centralnu crkvenu organizaciju. I danas, u svom modernom obliku, deluje kao neka vrsta uređenog sistema običajnosti.
Islam je u Indiju stigao u 8. veku, i u velikoj meri doprineo kulturnom obogaćenju Indije, naročito na polju muzike, književnosti i arhitekture. Međutim, kada znamo da je muslimansko stanovništvo uglavnom danas skoncentrisano u Kašmiru, na granici sa Pakistanom, ono je postalo izvor velikog konfliktnog potencijala u indijskom društvu.
Hrišćanstvo u Indiju stže u 1. veku preko apostola Tome. Uglavnom je reč o pravoslavnim hrišćanima i u Indiji ih zovu sirijskim hrišćanima ili hrišćanima Sv. Tome.
Kada sagledamo sve navedene karakteristike Indije, dakle, njen politički, ekonomski i vojni potencijal, te njeno istorijsko i kulturno nasleđe, jasno je da liberalni koncept, čak i u svom modernom, globalističkom obliku, ima ozbiljan problem da sebi prilagodi i svojim principima upodobi indijskog gorostasa.
Naime, uz svu agresivnost sa kojom liberalizam danas korača svetskom scenom, Indija je od njega preuzela određene elemente u oblasti ekonomije i državnog ustrojstva, a i to u meri koja nimalo ne narušava njen identitet i kulturološke temelje.
S druge strane, ne smemo izgubiti iz vida ni činjenicu da je liberalizam u istorijskom smislu prilično mlada ideja, a da već pokazuje ozbiljne znake umora.
Indijska civilizacija je, međutim, hiljadama godina unazad, uvek iznalazila rešenja za svaki istorijski izazov, pa se može očekivati da će i sa liberalnim konceptom izaći na kraj. Naravno, preuzevši i neka liberalna načela, koja, inkorporirana u njen sistem, Indiju mogu učiniti samo moćnijom.
Ostavi komentar