Autor: msr Srđan Graovac, istoričar
Periodičnu štampu publikovanu na srpskom jeziku možemo klasifikovati prema dva osnovna principa: teritorijalnom i predmetnom. Periodika klasifikovana prema prvom osnovnom principu determiniše se u odnosu na mesto gde su listovi i časopisi objavljivani. Publikacije klasifikovane prema predmetnom osnovnom principu dalje možemo da diferenciramo u nekoliko grupa, ali uvek u skladu sa predmetom interesovanja urednika, autora i čitalaca tekstova u datim primercima navedene periodike. Prema tome, u „drugoj klasifikaciji“ prepoznajemo: književnu, umetničku, stručnu, političku periodiku i druge.[1]
Istorija srpske periodične štampe počinje časopisom Slavenoserbski magazin, koji je štampan u Veneciji 1768. godine. Osnivač i urednik časopisa bio je Zaharija Orfelin, jedan od najobrazovanijih Srba svog vremena, pisac, istoričar, slikar, bakrorezac i izdavač prvog časopisa i Večnog kalendara. Školovao se i učio zanate u Pešti, Beču i Veneciji, a živeo i radio u srpskoj sredini u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu i drugim mestima u južnoj Ugarskoj. Iako je izašao samo jedan broj, objavljivanje lista Slavenoserbski magazin možemo smatrati početkom srpske periodike. U njegovom predgovoru, koji je napisao Orfelin, raspravlja se o aktuelnim pitanjima kulturnog života kod Srba, gde su izložene i određene ideje, kao i programi. Ovaj predgovor štampan je na trinaest strana časopisa i ocenjen je od istoričara kao veoma značajan tekst u kojem su prvi put na srpskom jeziku iznete racionalističke i prosvetiteljske doktrine evropskog XVIII veka.[2]
Prve novine na srpskom jeziku pojavile su se takođe izvan teritorije današnje Srbije, u Beču 1791. godine (Serbskija novini). U prestonici Habzburške monarhije pojavio se i prvi srpski dnevnik (Novine serbske, 1813. godine) i prvi srpski almanah (Zabavnik, 1816. godine). Nekoliko značajnih srpskih listova i časopisa izlazilo je u prvoj polovini XIX veka u Pešti, a od pomenutih prvi je pokrenut Letopis Matice srpske 1825. godine, koji izlazi i danas kao najstariji književni časopis u Evropi.[3] Na teritoriji današnje Republike Srbije novine izlaze od 1834. godine, najpre u Kragujevcu, ondašnjoj prestonici kneza Miloša Obrenovića, odmah zatim u Beogradu a nešto kasnije u Novom Sadu, Sremskim Karlovcima, Zemunu, Somboru, Vršcu, Pančevu, Prištini. U drugoj polovini XIX veka srpski listovi javljaju se u Bosni i Hercegovini (1866. godine), Crnoj Gori (1871. godine), Hrvatskoj (1874. godine) a krajem veka i srpski iseljenici u Severnoj Americi počinju da publikuju svoje novine.[4] Uoči balkanskih ratova 1911. godine, izlazila su ukupno 252 lista i časopisa na srpskom jeziku, od kojih u Kraljevini Srbiji 152 (samo u Beogradu 105), Vojvodini 41, Bosni i Hercegovini 19, Hrvatskoj 12, Crnoj Gori 3, Makedoniji 3, Sjedinjenim Američkim Državama 17, u drugim delovima Austrougarske 5 i u Kanadi 1 list.[5]
Na izdavanju, uređivanju i pisanju tih publikacija radio je veliki broj ljudi raznih zanimanja i opredeljenja, novinara, političara, prosvetnih delatnika, naučnika, sveštenika, oficira, studenata, đaka. Posle Zaharija Orfelina, najznačajnije ime srpske periodike nesumnjivo je Dimitrije Davidović, izdavač i urednik srpskih novina u Beču i urednik prvih novina u Srbiji. Za njegove bečke novine možemo da utvrdimo da su desetak godina bile glavno kulturno stecište oko koga se okupljala ondašnja srpska inteligencija. Kao uredniku prvih novina u Kneževini Srbiji, Davidoviću pripadaju sve zasluge koje imaju rodonačelnici nacionalne štampe.[6] Revolucionarni talas, koji je 1848. godine zahvatio Evropu, imao je velikog uticaja na razvoj srpske, posebno na prostorima Srpskog vojvodstva. Posle pada Meternihovog apsolutizma i ukidanja cenzure u Habzburškoj monarhiji, glavna tema srpske štampe postaje nacionalno pitanje. Umesto stručnih članaka u nastavcima, u novinama dominiraju politički uvodnici i izveštaji dopisnika. Najbolji predstavnik te nove periodike je list Napredak, koji je izlazio za vreme revolucije u Sremskim Karlovcima i Zemunu, pod uredništvom Danila Medakovića, berlinskog doktora filozofije i saradnika nekoliko evropskih listova.[7]
Glavno središte srpske štampe šezdesetih godina XIX veka postaje Novi Sad, u kojem je do kraja veka izlazilo 56 raznih srpskih listova. Najznačajniji politički list koji se pojavio u ovom periodu je Zastava Svetozara Miletića, koju najbolje opisuje Skerlić: „Kao nijedan srpski list pre nje, Zastava je izašla sa jednim velikim, potpunim i doslednim programom liberalnog nacionalizma, i ubrzo stekla veliki politički i nacionalni autoritet, postala u doba oko 1870. godine glavni organ cele srpske javnosti.“ Sušta suprotnost Srpskom Dnevniku i Zastavi, u kojima su iznošene svetovne i liberalne ideje, bio je Srbobran, klerikalni, konzervativni i antiliberalni list, kao i ponovo pokrenuti Napredak Danila Medakovića. Pored političkih listova, u tom periodu se javljaju i prvi satirični i humoristički listovi, od kojih su najslavniji Komarac i Zmaj, koje je pokrenuo pesnik Jovan Jovanović. Pojava prvih prosvetnih i pedagoških glasila takođe je u vezi s ovim periodom. Počevši od prvog srpskog pedagoškog časopisa namenjenog učiteljima Školskog lista i prvog dečjeg časopisa Prijatelj srpske mladeži, do početka Prvog svetskog rata na teritoriji današnje Vojvodine izlazilo je svega sedam stručnih pedagoških časopisa: Srpska narodna škola, Učitelj, Nova škola, Novi vaspitač, Prosveta, Školski odjek, Školski glasnik. Ovim listovima je po Zakonu o štampi bilo zabranjeno da govore o političkom položaju Srba u Ugarskoj. Listovi su i pored toga odražavali političke stavove svojih urednika, što je i bio jedan od razloga njihove kratkotrajnosti. Srpska štampa počinje da izlazi i u drugim vojvođanskim mestima poput Vršca, Zemuna i Pančeva. U Vršcu izlaze dva časopisa – Vršačka kula i Vrščanin, u Zemunu Zemunski glasnik, a u Pančevu – Pančevac (1869–1876), po Skerliću najvažniji od svih listova koji su izlazili van Novog Sada. U toku sedamdesetih i osamdesetih godina XIX veka, kao i u toku velikih političkih previranja kako u Srbiji, tako i među prečanskim Srbima, dolazi do pojave novih struja i ideja i na polju žurnalistike. Javljaju se prvi časopisi koji slede ideje Svetozara Markovića i socijalista: Radenik u Beogradu, Jednakost i Glas zanatlija u Novom Sadu. Pored ovih listova pokrenuto je nekoliko važnijih listova, koji su zastupali interese političkih stranaka: radikalski Odjek i patriotski list Velika Srbija u Beogradu i liberalni Branik u Novom Sadu. Srpska štampa počinje i teritorijalno da se širi, te se pojavljuju i prvi srpski listovi u Crnoj Gori, Dalmaciji i Zagrebu.
Prelomni događaj u političkom životu Srbije, pa i političke periodike, predstavlja Svetoandrejska skupština održana krajem 1858. godine u Beogradu, u okviru čijeg rada počinje borba građanske elite i liberalne inteligencije za ustavnost i parlamentarizam. Posle Skupštine, formirale su se dve načelne političke struje, liberalna i konzervativna, koje su se međusobno, putem štampe, borile za uticaj u narodu. Razvoj političke štampe u Srbiji afirmisan je posle usvajanja prvog Zakona o štampi (1870. godine), koji je omogućio lakše izdavanje listova i ograničio nadležnosti cenzure. Među novopokrenutim listovima najznačajniji je Radenik (Beograd, 1871–1872. godine), prvi socijalistički list ne samo u Srbiji, nego i na Balkanu. Na dalji razvoj periodike uticalo je formiranje političkih stranaka u Srbiji 1881. godine. Umesto stare podele na liberale i konzervativce, došlo je do novog grupisanja – na radikale, naprednjake, liberale i socijaliste. Sve stranke koristile su štampu kao sredstvo političke propagande, a redakcije listova bile su glavni centri partijskog života. Navedena forma i predmet interesovanja date periodike generisali su uticajni kadar veštih novinara-političara, među kojima je najistaknutiji bio Pera Todorović, nenadmašan polemičar i reporter.[8]
Početak XX stoleća obeležen je usponom dnevne štampe. U Beogradu je 1904. godine publikovano 13 dnevnih listova. Najstarije su bile zvanične Srpske novine, a najmlađa Politika, koju su te godine pokrenuli braća Vladislav i Darko Ribnikar. Pojava Politike predstavljala je prelomni momenat u srpskom novinarstvu. Svojim principijelnim stavom o najvažnijim pitanjima unutrašnje i spoljne politike, kao i odmerenim i uglađenim načinom pisanja, ona se izdvajala od ostale političke štampe, utonule u stranačka trvenja i svađe. List Politika je prepoznao senzibilitet ondašnje intelektualne čitalačke publike i za nekoliko godina postao je najugledniji i najčitaniji srpski list.[9] Prema nepotpunim bibliografskim podacima (objavljenim 1956. godine), u periodu između dva svetska rata na teritoriji Srbije izlazilo je oko 2500 listova i časopisa, uključujući i jugoslovenska glasila i štampu nacionalnih manjina. U istom periodu u Bosni i Hercegovini štampano je 295 periodičnih izdanja na srpskom jeziku, u Makedoniji 91, Crnoj Gori 75 i Hrvatskoj 45. Pored toga, izlazilo je oko 200 listova i časopisa koje su objavljivali pripadnici srpskog naroda u inostranstvu, najviše u SAD (132). Prema nepotpunim bibliografskim i statističkim podacima o srpskoj štampi možemo da zaključimo da je u periodu od 1768. godine do 1999. godine publikovano oko 5000 listova i časopisa na srpskom jeziku.[10]
IZVORI I LITERATURA
OBJAVLJENI IZVORI
Jakšić, Ivan; Jenei, Karolj, Građa za istoriju Srba u Ugarskoj posle seobe 1690. godine, 122, 1, Spomenik, Odeljenje istorijskih nauka, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1981.
Mladenović, Dobrivoje, Kome treba periodika, B.i., b.m.,b.g.
Štampa u ratu, kojim vestima treba verovati, Dokumenti današnjice, 2, 62, Sedma sila, Luč, Beograd, 1940.
LITERATURA
Avramović, Miodrag, Dva veka srpskog novinarstva, Institut za novinarstvo, Beograd, 1992.
Kiš, Erne; Beljanski, Milenko, Četrdeset godina, IV, Kultura, Beograd, 1960
Kovačević, Braco, Mediji i manipulacija, media and manipulation, originalni naučni rad, Politeia, 5, Banjaluka, 2013.
Krall Jože, Partizanske tiskarne na Slovenskem, Inštitut za zgodovino delavskega gibanja, Ljubljana, 1972.
Krestić, Vasilije, Istorija srpske štampe u Ugarskoj 1791–1914, Matica srpska, Novi Sad, 1980.
Milašinović, Srđan; Gostimirović, Ladin, Društveni konflikti i uloga medija, kritika teorijskih paradigmi, Visoka poslovno tehnička škola, Doboj, 2016.
Milisavac , Živan, Istorija Matice srpske, Vreme nacionalnog buđenja i kulturnog preporoda 1826–1864, deo 1, Matica srpska, Novi Sad, 1986.
Milutinović, Milovan, Rat je počeo rečima (Bosna i Hercegovina devedesetih), „NUBL“, Banjaluka, 2010.
Nikolić, Mirjana, Sećanje srpske štampe na Prvi svetski rat, Dnevni list Politika, Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, 25/26, Beograd, 2014.
Palančanin, Sava, Revolucionarna i ratna štampa 1871–1945, Katalog Biblioteke Matice srpske, Novi Sad, 1986
Popov, Dušan, Srpska štampa u Ugarskoj u vreme Prvog svetskog rata, Zbornik za istoriju Matice srpske, 26, Matica srpska, Novi Sad, 1982.
Popov, Dušan, Srpska štampa u Vojvodini između dva rata (1918–1941), Matica srpska, Novi Sad, 1983.
Popov, Dušan, Kulturni sadržaj u štampi Narodnooslobodilačkog pokreta u Vojvodini, Savet akademija nauka i umetnosti SFRJ, Skopje, 1984
Popov, Dušan, Srpska štampa u Rumuniji, Temišvarski zbornik, 1, Matica srpska, 1994.
Popov, Čedomir, Srbija na putu oslobođenja, borba za politički preobražaj i društvenu nezavisnost 1868–1878, Naučna knjiga, Beograd, 1980.
Popov, Čedomir, Francuski uticaji na srpsku društvenu i političku misao u XIX veku, Zbornik Matice srpske za istoriju, 41, Matica srpska, Novi Sad, 1991.
Radojević, Mira, Dimić, LJubodrag, Srbija u Velikom ratu 1914–1918, Kratka istorija, Srpska književna zadruga, Beogradski forum za svet ravnopravnih, Beograd, 2014.
Savin, Miloš, Novosadska štampa o Prvom balkanskom ratu, Agora, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2017.
Simić, Miodrag, List „Politika“ i javno mnjenje Srbije od 1904. do 1915. godine, doktorska disertacija, mentor dr Čedomir Popov, Novi Sad, 1984.
Stefanović, Mirjana D., Tradicija prosvećenosti i Letopis Matice srpske, skica jednog paradoksa, Tradicija prosvećenosti i prosvećivanja u srpskoj periodici: zbornik radova, Beograd, 2012.
Stojanović, Aleksandar, Kolaboracionistička štampa u Srbiji 1941–1944, knjiga druga, Filip Višnjić, Beograd, 2017.
Subotić, Momčilo, Politička misao srbistike, Institut za političke studije, Beograd, 2010.
Todorović, Boško, Vilić, Dušan, Krize: izazivanje i upravljanje krizama, Grafomark, Beograd, 1997.
Čurčić, Lazar, Srpske knjige i srpski pisci 18. veka, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988.
IZVORI I LITERATURA NA INTERNETU
Dubravka Valić Nedeljković, Media constructs and images between Serbia and Kosovo discourse analysis based on coverage by the online editions of leading newspapers, u: Jezici i kulture u vremenu i prostoru, tematski zbornik, 3, 2014 <http://digitalna.ff.uns.ac.rs/sadrzaj/2014/978-86-6065-282-1> (25. X 2019).
Slovenski jug, organ Jugoslovena u Rusiji: Digitalna knjižnica Slovenije, Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana, 1916, 2019<https://www.dlib.si/results/?query=%27srel%3DSlovenski+jug%27&pageSize=25> (18. X 2019).
[1] Miodrag Simić, List „Politika“ i javno mnjenje Srbije od 1904. do 1915. godine, doktorska disertacija, mentor dr Čedomir Popov, Novi Sad, 1984, str. 188.
[2]Ivan Jakšić, Karolj Jenei, Građa za istoriju Srba u Ugarskoj posle seobe 1690. godine, 122, 1, Spomenik, Odeljenje istorijskih nauka, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1981, str. 91–141.
[3]Živan Milisavac, Istorija Matice srpske, Vreme nacionalnog buđenja i kulturnog preporoda 1826–1864, deo 1, Matica srpska, Novi Sad, 1986, str. 45–82.
[4]Dušan Popov, Srpska štampa u Ugarskoj u vreme Prvog svetskog rata, Zbornik za istoriju Matice srpske, 26, Matica srpska, Novi Sad, 1982, str. 149–167. Uporedi i Dušan Popov, Srpska štampa u Rumuniji, Temišvarski zbornik, 1, Matica srpska, 1994, str. 181–187.
[5]Isto
[6]Isto
[7]Dušan Popov, Srpska štampa u Vojvodini između dva rata (1918–1941), Matica srpska, Novi Sad, 1983, str. 40–55.
[8]Miodrag Avramović, Dva veka srpskog novinarstva, Institut za novinarstvo, Beograd, 1992, str. 224–308.
[9]Isto. O uticaju lista Politika na razvoj srpske kulture u periodu istorije pre Prvog svetskog rata, vidi: Mirjana Nikolić, Sećanje srpske štampe na Prvi svetski rat, Dnevni list Politika, Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, 25/26, Beograd, 2014, str. 253–274. Uporedi i Miodrag Simić, List „Politika“ i javno mnjenje Srbije od 1904. do 1915. godine, doktorska disertacija, mentor dr Čedomir Popov, Novi Sad, 1984, str. 188–293.
[10]Mirjana Nikolić, nav. delo, str. 272.
Ostavi komentar