Ka multipolarizmu
Autor: Milorad Vukašinović, novinar i publicista
Kineski predsednik Si Đinping ove godine je najpre na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, a zatim i na Ekonomskom forumu u Pekingu, govorio o potrebi uspostavljanja „novog međunarodnog poretkaˮ. Utisak je da je predsednik najmnogoljudnije svetske države, na dva važna samita, nastupao u ime onog dela međunarodne zajednice koji ne pristaje na tzv. Zapadnocentričnu sliku sveta koja je do skoro dominirala u međunarodnoj politici i svetskoj ekonomiji.
Još u drugoj polovini devedesetih godina prošlog veka, pojedini ugledni zapadni teoretičari poput S. Hantingtona, upozoravali su na neodrživost koncepta unipolarizma u svetskoj politici. Ovaj autor smatrao je da je trijumf Zapada u nezapadnim kulturama privremen, kao i da uzrokuje stanje „kulturne šizofrenijeˮ. Za Hantingtona su događaji od 11. septembra bili siguran pokazatelj kraha jedne „ideološke utopijeˮ , kako je opisivao ideologiju globalizma. Ipak, sve do 2008. godine (godina nominalnog početka svetske ekonomske krize), o multipolarizmu se govorilo kao o potencijalnoj činjenici svetske politike. Posle dva vrlo važna prošlogodišnja događaja – izlaska Velike Britanije iz Evropske unije i pobede Donalda Trampa na američkim izborima, sasvim je umesno govoriti o multipolarizmu kao novoj realnosti međunarodne politike.
Zašto je potreban novi međunarodni poredak o kojem govori kineski predsednik? Ovde, čini se, nije samo reč o zahtevima zemalja BRIKS-a koje s pravom traže pravedniju raspodelu ekonomske dobiti u procesima globalizacije, već i o potrebi odbacivanja neoliberalne dogme o „dominaciji tržišta nad ostatkom društvaˮ. Naime, dosadašnji učinci globalizacije svetske ekonomije i trgovine uzrokovali su nezapamćena ekonomsko-socijalna raslojavanja širom sveta. Na samitu u Davosu saopšten je podatak da osam milijardera ima koliko 3,5 milijardi ljudi na našoj planeti. Reč je o jedinstvenoj svetsko-istorijskoj situaciji koja znatno menja naše uobičajene predstave o karakteru svetske politike i ekonomije.
Socijalne podele znatno ugrožavaju stabilnost mnogih država. Malo je poznat podatak da su ekonomska raslojavanja u tradicionalnoj seoskoj zajednici tema o kojoj se najozbiljnije razgovaralo na najvišim partijskim i državnim forumima u Kini. Savremena Rusija plaća visoku cenu tranzicije iz devedesetih. Predsednik Putin, prilikom donošenja odluka, sigurno ima u vidu i pokazatelj da jedan procenat Rusa ima bogatstvo koliko i 72 procenta stanovnika najveće svetske države. Slične tendencije prisutne su na indijskom potkontinentu i u islamskom svetu, gde radikalni sektaški koncepti (poput Islamske države), dobar deo pristalica regrutuju iz socijalno defavorizovanih slojeva. Da ne govorimo o krizi EU i dobro nam poznate podele na bogati sever i prezaduženi jug, koja je načinila strategiju o „Evropi u više brzinaˮ.
Transformacija svetskog poretka u pravcu multipolarizma nesumnjivo je otpočela. Bregzit i pobeda Trampa u SAD-u pokazatelji su da u zapadnim elitnim krugovima postoji svest o potrebi prilagođavanja novonastaloj realnosti. Činjenica je da je u poslednjih dvadesetak godina Zapad platio visoku cenu svoje pobede u Hladnom ratu. Danas je svima jasno da proces globalizacije poprima sve više obeležja Istoka, ali i da bez uspostavljanja nove ekonomsko-socijalne i društvene paradigme, svet neće biti pravedniji, a samim tim ni bezbedniji.
Ostavi komentar