Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Šesti Akcioni program za životnu sredinu (EAP) završen je u julu 2012. godine, ali su se mnoge mere i akcije koje su pokrenute u okviru tog programa i dalje sprovodile nakon ovog datuma. U završnoj proceni Šestog EAP-a zaključeno je da je program „doneo određene koristi za oblast životne sredine i obezbedio sveobuhvatno strateško usmerenje za politiku zaštite životne sredine“. Međutim, uprkos pomenutim dostignućima, neodrživi trendovi su i dalje prisutni u četiri prioritetne oblasti: klimatske promene, priroda i biodiverzitet, životna sredina, zdravlje i kvalitet života, prirodni resursi i otpad.
Konačna ocena Šestog EAP-a koja je usledila odmah po njegovom završetku, ukazala je na neke nedostatke. To je, između ostalih, jedan od razloga da u narednom Akcionom programu EU za zaštitu životne sredine (Sedmi EAP) ostvarivanje prethodno definisanih ciljeva zahteva punu posvećenost država članica i relevantnih institucija Unije.
To takođe znači da akcije, odnosno, konkretne aktivnosti za ostvarivanje prioritetnih ciljeva iz Sedmog EAP-a treba da se sprovode na različitim nivoima upravljanja, u skladu s načelom supsidijarnosti. Sa tim u vezi, transparentno angažovanje nevladinih aktera je izuzetno važno kako bi se osigurao uspeh Sedmog EAP-a.
Tokom proteklih decenija Evropska unija je uspostavila širok spektar ekoloških zakona. Kao rezultat toga, značajno je smanjeno zagađenje vazduha, vode i zemljišta. Zakonodavstvo o hemikalijama je modernizovano, a upotreba mnogih toksičnih ili opasnih supstanci je ograničena. Danas građani EU uživaju u jednim od najboljih kvaliteta vode na svetu, a preko 18% teritorije EU je proglašeno zaštićenim područjima prirode. Međutim, mnogi izazovi i dalje postoje i oni se moraju rešavati zajedno na koherentan način.
Postoji značajan prostor za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i povećanje energetske i resursne efikasnosti u Uniji. To će olakšati pritisak na životnu sredinu i dovesti do povećanja konkurentnosti i radnih mesta kroz uštede troškova zahvaljujući većoj efikasnosti, komercijalizaciji inovacija i boljem upravljanju resursima. Da bi se ovaj potencijal mogao ostvariti, sveobuhvatnija politika Unije o klimatskim promenama treba da prepozna da svi sektori ekonomije moraju doprineti borbi protiv klimatskih promena.
Politika EU u oblasti zaštite životne sredine treba da nastavi da se oslanja na solidnu bazu znanja i treba da obezbedi da se dokazi na kojima se zasniva kreiranje ove politike, uključujući slučajeve u kojima se primenjuje princip predostrožnosti, mogu bolje razumeti na svim nivoima.
Ciljevi politike zaštite životne sredine i klimatske politike treba da budu podržani adekvatnim investicijama, a sredstva treba da se troše efikasnije u skladu sa tim ciljevima. Integracija politike zaštite životne sredine u sve relevantne oblasti politike je neophodna kako bi se smanjili pritisci na životnu sredinu koji su rezultat politika i aktivnosti drugih sektora.
Odgovarajuća kombinacija instrumenata omogućila bi preduzećima i potrošačima da bolje razumeju kako njihove aktivnosti utiču na životnu sredinu. Takvi politički instrumenti uključuju: ekonomske podsticaje, tržišne instrumente, zahteve za informacijama, kao i dobrovoljne alate i mere za dopunu zakonodavnih okvira i za uključivanje zainteresovanih aktera na različitim nivoima.
Sedmi EAP stupio je na snagu u januaru 2014. godine i odnosio se na period do 31. decembra 2020. godine. Ovaj program postavio je sledeće prioritetne ciljeve: 1. da se zaštiti, očuva i unapredi prirodni kapital Unije; 2. da se Unija pretvori u resursno efikasnu, zelenu i konkurentnu ekonomiju s niskim udelom ugljen-dioksida; 3. da se zaštite građane Unije od pritisaka i rizika vezanih za životnu sredinu i zdravlje; 4. da se maksimiziraju koristi od ekološkog zakonodavstva Unije poboljšanjem implementacije; 5. da se obezbede investicije za politiku zaštite životne sredine i klimatsku politiku; 6. da se poboljša integracija politike zaštite životne sredine i usklađenost sa drugim politikama; 7. da doprinese jačanju održivosti gradova u Uniji; 8. da poveća efikasnost Unije u rešavanju međunarodnih pitanja vezanih za životnu sredinu i klimu.
Mnogi ekološki izazovi su globalni i mogu se u potpunosti rešiti samo kroz sveobuhvatni globalni pristup, dok drugi ekološki izazovi imaju jaku regionalnu dimenziju. To zahteva saradnju sa partnerskim zemljama, uključujući susedne zemlje. Zato je jedan od ciljeva Sedmog EAP-a da podrži sprovođenje obaveza na međunarodnom nivou, preuzetih na Konferenciji Ujedinjenih nacija o održivom razvoju 2012. godine (čiji je jedan od ciljeva transformacija globalne ekonomije u inkluzivnu i zelenu ekonomiju).
Sedmi EAP bio je zasnovan na principima predostrožnosti, preventivnog delovanja i ispravljanja zagađenja na izvoru kao i na principu zagađivač plaća. Očekivalo se da doprinese visokom nivou zaštite životne sredine i poboljšanju kvaliteta života i blagostanja građana. Relevantne institucije Unije i države članice su odgovorne za preduzimanje odgovarajućih mera, u cilju ostvarivanja prioritetnih ciljeva utvrđenih u Sedmom EAP-u.
Sedmi Akcioni program za životnu sredinu (EAP) posmatra stvari dugoročno i postavlja viziju gde želi da Unija bude do 2050. godine u pogledu zaštite životne sredine: „2050. godine živimo dobro, u ekološkim granicama planete. Naš prosperitet i zdrava životna sredina proizilaze iz inovativne, kružne ekonomije u kojoj se ništa ne rasipa i gde se prirodnim resursima upravlja održivo, a biodiverzitet se štiti, vrednuje i obnavlja na načine koji unapređuju otpornost našeg društva.“
Četiri preduslova treba ispuniti da bi se ova vizija i ostvarila. To su: bolja implementacija zakona, bolje informisanje poboljšanjem baze znanja, veća i mudrija ulaganja u politiku zaštite životne sredine i klimatsku politiku, puna integracija ekoloških zahteva u druge politike.
Evropska komisija je bila zadužena da osigura da se implementacija relevantnih elemenata Sedmog EAP-a prati u kontekstu redovnog procesa monitoringa Strategije Evropa 2020. Ovaj proces je zasnovan na indikatorima Evropske agencije za životnu sredinu o stanju životne sredine, kao i na indikatorima koji se koriste za praćenje napretka i ciljeva vezanih za životnu sredinu i klimu, kao što su klimatski i energetski ciljevi, ciljevi biodiverziteta i efikasnost. Komisija je, takođe, zadužena da sprovede konačnu evaluaciju Sedmog EAP-a. Ta evaluacija se zasniva, između ostalog, na izveštaju Evropske agencije za životnu sredinu o stanju životne sredine. Komisija nakon toga podnosi izveštaj Evropskom parlamentu i Savetu na osnovu prethodne evaluacije.
Evaluacija Sedmog EAP-a pokazuje da ovaj program pruža strateški okvir koji je uspešno uspostavio narativ da je politika zaštite životne sredine pokretač zelenog rasta, zdrave planete i porasta blagostanja za građane. Posedovanje referentnog dokumenta na nivou EU koji su svi akteri prihvatili doprineo je većoj koherentnosti i posvećenosti ostvarenju ciljeva kako EU, tako i država članica.
U okviru Sedmog EAP-a, povećana je opšta svest o činjenici da zaštita životne sredine ide ruku pod ruku sa održivim ekonomskim modelom koji stvara radna mesta i prosperitet. Politika zaštite životne sredine EU evoluirala je od ciljanih regulatornih intervencija na integraciju ekološke dimenzije u druge sektorske politike sa širom perspektivom održivosti, kao što su paket cirkularne ekonomije, klimatski i energetski okvir 2030, strategija bioekonomije i plan održivog finansiranja. Konsenzus izgrađen oko Sedmog EAP-a pomogao je Evropi da govori jednim glasom u globalnom kontekstu multilateralne saradnje, imajući u vidu Agendu 2030 za održivi razvoj i Pariski sporazum za borbu protiv klimatskih promena.
Redovno izveštavanje o stanju životne sredine u Evropi ukazuje na neka poboljšanja. EU je ispunila svoje ciljeve za gasove sa efektom staklene bašte i obnovljive izvore energije za 2020. i definisala je ambiciozne ciljeve za 2030. Potrebni su dalji napori da bi se ispunili ciljevi energetske efikasnosti. Komisija je predstavila svoju viziju ažurirane strategije bioekonomije EU i klimatski neutralne ekonomije EU do 2050. godine u skladu sa Pariskim sporazumom. Poslovanje ima koristi od cirkularne ekonomije, sredstva javnog i privatnog sektora za klimu i životnu sredinu se povećavaju, upravljanje šumama je održivije, a kvalitet vode za kupanje se poboljšava.
Međutim, veliki izazovi ostaju, a pojavljuju se novi. Suočavamo se sa globalnom ekološkom krizom. Dokument Komisije Ka održivoj Evropi do 2030. prepoznaje ekološki dug kao glavni evropski deficit održivosti. Ova ekološka kriza ima direktan uticaj na zdravlje pojedinaca. Mnogi gradovi u Evropi ne ispunjavaju opšte dogovorene i pravno obavezujuće standarde kvaliteta vazduha. EU nije uspela da ispuni cilj da se zaustavi gubitak biodiverziteta do 2020. Zaustavljanje ovih negativnih trendova zahteva pre svega kontinuirane napore na primeni postojećeg zakonodavstva. Iako akcija ima cenu i zahteva snažne kolektivne napore, cena neaktivnosti i povezane društvene posledice bi bila mnogo veća.
U ovom kontekstu, Sedmi EAP je odigrao važnu ulogu u obezbeđivanju alata za kreiranje politike životne sredine u Evropi. Evaluacija Sedmog EAP-a naglašava glavna dostignuća i nedostatke ovog programa. U njoj je identifikovan niz vrednih lekcija za buduće akcione programe zaštite životne sredine. Iako je bilo napretka u celini, postoji jasna potreba za daljom posvećenošću.
Posedovanje strategije za kreiranje ekološke politike EU daje dodatnu vrednost ovom programu. Sedmi EAP se smatra solidnom strategijom koja ima izražene veze sa nacionalnim strategijama zaštite životne sredine. Mnoge države članice su uzele Sedmi EAP kao nacrt za sopstvene strategije životne sredine ili specifične mere u toj oblasti. Kao rezultat toga, Sedmi EAP je pomogao da se obezbede predvidljivije, brže i bolje koordinisane akcije u politici životne sredine.
Sedmi EAP je formulisan kao deo širokog procesa konsultacija i usvojen je u redovnom zakonodavnom postupku (postupak saodlučivanja). Ovo je rezultiralo većim prihvatanjem različitih zainteresovanih strana. Međutim, ovaj nivo aktivnog učešća pre donošenja programa, nije se održao tokom čitavog trajanja Sedmog EAP-a. Sedmi EAP bio je u velikoj meri koherentan sa političkom agendom kako u Evropi tako i širom sveta. Međutim, može se reći da je bilo prostora da se više učini kako bi se ekološka pitanja integrisala u druge oblasti i politike EU.
Ostavi komentar