Autor: Lazar Slepčev, politički analitičar
Ključni momenat u odnosima Evrope i Amerike nastupa završetkom Drugog svetskog rata. Amerika tada praktično okupira Zapadnu Evropu i nameće svoju dominaciju u svim segmentima evropskih društava (ekonomija, bezbednost, politika, kultura).
Posle bezmalo 80 godina od Drugog svetskog rata, američki uticaj je dostigao tolike razmere, da Zapadna Evropa (u prvom redu vodeće zemlje, Nemačka i Francuska), nije više ni sposobna da se o sebi brine i stara u punom kapacitetu.
A sve je počelo 1947. godine Maršalovim planom, ali zvanično, Planom evropske obnove. U pitanju je bio službeni plan SAD o obnovi posleratne Evrope i suzbijanju uticaja komunizma nakon Drugog svetskog rata. Zadatak izrade plana je dobio DŽordž Maršal sa ekipom iz Stejt departmenta. Za četiri godine, uloženo je 13 milijardi tadašnjih američkih dolara.
Ključna posledica Maršalovog plana je vidna amerikanizacija privrede i tehnike u Evropi i način upravljanja i kontrole nad privredom. Time su stvoreni ključni preduslovi za stavljanje Evrope u vazalni položaj kada su finansije i ekonomija u pitanju.
Drugi strateški potez Amerike u Evropi bio je formiranje Severnoatlantskog pakta (NATO) 1949. godine. Posle finansijske, SAD ovim činom u Evropi uspostavljaju i vojnu moć i time praktično zaokružuju kontrolu nad Zapadnom Evropom.
Zanimljivo je napomenuti da je Šarl de Gol bio veliki protivnik ovakvog oblika vojne integracije, međutim, posleratne okolnosti i nejak uticaj Francuske, nisu ni mogli da daju neki veliki rezultat.
Iste 1949. godine, spajanjem tri savezničke okupacione zone, nastaje Zapadna (SR) Nemačka.
Tokom vremena, SAD uspevaju da sve zapadne zemlje stave pod svoju obaveštajnu kontrolu.
Paralelno, SAD u saglasju sa evropskim elitama intenzivno podstiču svaki vid integracija, od zajednice za ugalj i čelik 1951, pa do EU.
Međutim, Amerika permanentno neguje i podstiče rivalitet između vodećih država Unije, Nemačke, Francuske i V. Britanije, da bi padom Varšavskog pakta akcenat stavila na proširenje Unije istočnim zemljama, pre svih Poljske i Baltičkih republika, kao „tampon zone” između Nemačke i Rusije. U osnovi, cilj i jeste sprečavanje stvaranja svakog vida osovine Berlin – Moskva. Aktuelni događaji oko ukrajinsko- ruskog konflikta samo potvrđuju ovu tezu, a naročito primer diverzije na „Severnom toku 2”. Reč je dakle, o nastavku Britanske političke i strateške doktrine od pre 1,5 veka.
Kako bi što čvršće kontrolisali evropske zemlje, Amerikanci insistiraju na zajedničkoj spoljnoj politici kao i „politici sankcija” kao instrumentu pritiska.
Takođe, zemlje evropskog zapada su primorane da svoje zlatne rezerve „čuvaju” u američkim trezorima.
Činjenica da su zapadnoevropske zemlje okupirane i desuverenizovane od strane Amerike, dugo je prikrivana i maskirana „čarima” i „idilom” Evropske unije. Međutim, rat u Ukrajini je ogolio stvari do kraja i pokazao da su odnosi Evrope prema Americi vazalni i ništa više od toga.
Ostavi komentar