Autor: Danilo Koprivica, politikolog
https://www.youtube.com/watch?v=dBjt4n714Mg
Šta je industrija američkog filma htela da nam ispriča filmom o Boratu, a šta industrija demokratije aktuelnim pokušajem udara u Almatiju?
Da li smo na kraju oktobarske priče o Siriji baš sasvim slučajno nagovestili da se sirijski scenario uskoro seli tamo gde su Ujguri ?
Da li je glavni grad Kazahstana Astana (Nur Sultan do 2019) zaista svetski centar masona, iluminata i drugih tajnih i diskretnih društava, ili je tek pokušaj samovoljne arhitektonske potrage za nedostajućim modernim nacionalnim identitetom?
Potpuno neplanirano i sasvim nenadano, vođeni aktuelnim događajima, ostajemo u Aziji. Pričamo o Kazahstanu, a naglas i sa dobrom zebnjom razmišljamo o nama.
Tačno je da Srbija ne leži na nafti i gasu, da nemamo kosmodrom, da nas Borat još uvek nije otkrio, ali i tako mali, nezaobilazna smo stanica u pohodu na „severne“ resurse. Osim toga, poput Kazahstana smo nacionalno, verski i istorijski šareni, ali potencijalno naivniji, pa nas ne treba mnogo pogurati, da (se) brzo upalimo i upregnemo u ratnu mašinu koja se zahuktava.
Vreme je za šezdeset šestu Zelenu debatu, novu sesiju serijala „Dosije“.
PRIRODA I DRUŠTVO
Kazahstan je deveta zemlja sveta po površini, koja iznosi 2,72 mil. km2 i tek pedeset druga zemlja sveta po broju stanovnika, kojih ima oko 18 miliona.
Većim delom Kazahstan se prostire u Aziji, dok njegov prekouralski deo pripada Evropi. Pretežno je nizijska, stepska zemlja, nagnuta od istoka prema zapadu. Na jugoistoku zemlje nalaze se impresivni planinski venci, čiji vrhovi dosežu 7.000 metara. Zemlja nema izlaz na more, oskudeva u padavinama, a vodene resurse čine jezera (dva najveća su Kaspijsko i Aralsko), kao i reke, od kojih je najveća Sir Darja.
Klima je izrazito kontinentalna, sa veoma hladnim zimama i toplim letnjim danima i dosta hladnim noćima. Stepske nizije oskudevaju u padavinama (200–300 mm), a nedostatak vode kompenzuje se zalivanjem iz reka i jezera koje nose vodu sa planina, gde su padavine višestruko veće (oko 1000 mm).
KRATKA NAPOMENA O DUGOJ ISTORIJI
Život u Kazahstanu počinje od kamenog doba. Smatra se da su prvi konji upravo ovde pripitomljeni. Važnost teritorija na putu svile dovodila je do stalne borbe sa Persijancima i Mongolima. Tako je najpre stvoren narodni identitet u 15. veku, a potom i poseban jezik u 16. veku.
Kada su Rusi za vreme Velike igre ovladali zemljom i započeli masovno naseljavanje, javio se pokret čije nezadovoljstvo je kulminiralo 1916. godine. Napadnuta ruska vojska proterala je oko 300.000 Kazaha, a povratnici su masovno ubijani. Napokon, 1920. godine zemlja je organizovana kao autonomna socijalistička republika. Iz tog perioda, tokom 1921/22. godine, ostalo je zabeleženo da je u zemlji od gladi umrlo preko milion ljudi.
Kazahstan je 1991. godine proglasio nezavisnost, i to kao poslednja republika SSSR-a, što je nosilo jasnu poruku o budućim vezama sa Rusijom.
DRUŠTVO I PRIRODA
Kazahstanci su svi stanovnici zemlje. A Kazasi su etnički pripadnici, koji ne žive samo u zemlji matici, već i u Kini, Avganistanu, Turskoj… Danas, Kazasi čine 67% stanovnika, Rusi 21%, a preostalih 12% čine Tatari, Ukrajinci, Uzbeci, Belorusi, Poljaci, Ujguri, Azeri, Korejanci (Korjo-saram). Do 1991. godine u zemlji je živelo preko milion Nemaca. Povološki Nemci, Rusi i hiljade Pontskih Grka su se iselili nakon proglašenja nezavisnosti.
Državni jezik je kazaški, a službeni je ruski. Zemlja je zapravo dvojezična.
Najveći grad je Almati sa 1,5 miliona stanovnika, koji je do 1997. godine bio i glavni grad zemlje. Danas je glavni grad Nur Sultan, u kome živi oko 700.000 stanovnika i koji se do 2019. godine zvao Astana.
RELIGIJA
Od sticanja nezavisnosti, verski život je doživeo veliku ekspanziju. Ukupan broj verskih objekata povećan je sa oko 700 na preko 4.000. Među njima brojem dominiraju džamije, kojih je danas oko 2.500.
Etnički Kazasi su sunitski muslimani, zajedno sa Uzbecima, Tatarima i Ujgurima. Islamska pravila života manje su praktikovana nego u u susednom Uzbekistanu i Tadžikistanu. Država pažljivo motri na aktivnosti ekstremnog islama, pa je tako svojevremeno, predsednik Nazarbajev zabranio osnivanje vehabijskog pokreta.
U zemlji postoji 258 pravoslavnih crkava, 93 katoličke crkve i oko 50 protestantskih crkava. Među verujućima, prisutni su i judaizam, hare krišna i budizam. Pravoslavni Božić, kao i muslimanski Kurban Bajram, državni su praznici.
UJGURI
Ujguri su narod koji pripada turkijskoj grupi naroda i koji govori ujgurski jezik. Najbrojniji su u Kini, u pokrajini Sikjang gde ih živi oko 8,6 miliona i oni čine većinu u Sinkjangu. Pored Kine, u manjem broju ih ima u okolnim zemljama, od čega najviše u Kazahstanu (oko 250.000).
Pitanje položaja, tačnije građanskih i religioznih prava Ujgura iz Sinkjanga, često je na dnevnom redu međunarodne javnosti. Kazahstan se drži dosta umereno i rezervisano po pitanju prava kineskih Ujgura, dok Zapad, pre svega SAD, uporno insistira na većem kazahstanskom angažovanju.
Ujguri su u značajnijem broju (reč je o hiljadama) uzeli učešće u ratu u Siriji. I dok se jedan broj njih sprema da sa porodicama tu i ostane, drugi se naoružani ratnim iskustvom i vođeni različitim međunarodnim interesima, spremaju za povratak u zavičaj.
ZEMLJA EKSPERIMENATA
Ako bi bilo potrebno naći jednu reč koja bi bila sinonim za noviju kazahstansku istoriju, to je svakako reč eksperiment.
Zemlja deportacija i gulaga (15) ili – otkud u Kazahstanu svi ti Nemci, Poljaci, Korejanci, Grci, Tatari…
Zemlja znojem zalivanih Devičanskih polja. Zemlja Kosmodroma i nuklearnih testnih poligona.
ZEMLJA DEPORTACIJA
Tokom prinudnih preseljenja (1935–1950), deportovano je oko 40 narodnosti. U većini slučajeva radilo se o nasilnom preseljenju sa graničnih područja u unutrašnjost zemlje.
Najpre je 1935. godine u Kazahstan deportovano 35.000 hiljada Poljaka iz redova „nepouzdnih elemenata“. Naknadno će u Kazahstan i u Sibir biti deportovano još oko 200.000 Poljaka. U Kazahstan i Uzbekistan je 1937. godine preseljena 171.000 sovjetskih Korejanaca. U periodu 1937–1941. u Kazahstan je deportovano 500.000 Povoloških Nemaca, dok je još najmanje toliko raseljeno u Sibir, na Ural i na Altajske planine.
Dodajmo da je tokom Staljinove ere u ovoj zemlji osnovano 15 gulaga tj. kazneno-radnih logora.
POVOLOŠKI NEMCI – MILION NEMACA U SRCU RUSIJE
„Mi, Katarina Druga, Carica svih Rusa, dopuštamo svim strancima da dođu u naše Carstvo i da se nastane u guberniji koja im se dopadne“ (22. 7. 1763).
Dobrodošlica se posebno odnosila na Nemce jer je i sama carica zapravo bila Nemica (Sophie Friederike Auguste von Anhalt-Zerbst), kao i njen svrgnuti i ubijeni muž Petar Treći (Karl Peter Ulrich von Schleswig-Holstein-Gottorf).
Nemci su bili oslobođeni vojske, dela poreza, dobijali su finansijsku pomoć i 30 hektara zemlje po porodici. Garantovana im je slobodna upotreba maternjeg jezika, školovanje na istom i sloboda ispovedanja vere. Suočeni sa učestalim sukobima i religijskim ograničenjima u domovini, mnogi su poziv ozbiljno shvatili.
I Nemci su došli. Do sredine 19. veka, njih oko 500.000.
Nakon Staljinove smrti 1953. godine, deportovanima je bilo omogućeno slobodno kretanje, koje im je pod pretnjom teških sankcija do tada bilo ograničavano u velikoj meri. Godine 1991. mere deportacije sa svim pratećim zabranama zvanično su proglašene kao protivzakonite i zločinačke.
Iz Kazahstana se nakon toga iselilo preko milion ljudi – Nemaca, Rusa, Pontskih Grka i drugih naroda, koji su većinom otišli u svoje matične zemlje.
PREPORUKA ZA ČITANJE:
Guzelj Jahina: Deca Volge i Zulejha otvara oči
DEVIČANSKA POLJA
Ideja Nikite Hruščova začeta je 1954. godine, da bi 1956. godine bio donet dekret „Navodnjavanje i krčenje Devičanskih polja“. Preko 1,5 miliona ljudi otputovalo je u stepe Kazahstana, Urala i Sibira da od stepa i od močvara napravi žitnice. U tom projektu je volontiralo 300.000 omladinaca, članova Komsomola.
Površina pod žitaricama povećana je za 45 miliona hektara. Već prve godine žetva je bila istorijski rekordna. Od ukupno proizvedenih 125 miliona tona, preko polovine dolazilo je sa Devičanskih polja.
Hruščov je označio kraj projekta 1959. godine, ne uspevši da prestigne američku proizvodnju. Molotov je i pre toga govorio da je veličina kampanje bila početna greška, nazivajući je „nepromišljenim pokušajem“.
Za prvog sekretara KP Kazahstana 1955. godine dolazi Leonid Brežnjev, što jasno govori o velikim državnim očekivanjima i o značaju cele kampanje. Brežnjev će ubrzo naslediti Hruščova (1964) i napisati knjigu Devičanska polja.
KOSMODROM BAJKONUR
Bajkonur je najveći svetski operativni kosmički centar, koji je isprva korišćen za testiranje interkontinentalnih raketa.
Nalazi se u kazahstanskoj stepi na 90 metara nadmorske visine, nedaleko od reke Sir Darja, 200 km istočno od Aralskog jezera. Iznajmljen je Rusiji do 2050. godine. Iznajmljena oblast je površine oko 750 km2, uključujući i istoimeni gradić u kom živi oko 70.000 stanovika, koji su poslom gotovo u potpunosti vezani za rad u centru. Grad, kao i cela oblast, ima status „zatvorenog grada“.
Oblašću samostalno upravljaju Ruske kosmičke snage i Federalna kosmička agencija Rusije.
SEMIPALATINSK
Prvi i najveći nuklerani testni poligon u SSSR – Semipalatinsk, otvoren je 1946. godine, a prva nuklearna testiranja izvršena su 1949. godine. Tokom korišćenja na poligonu je izazvano 468 eksplozija. Poligon je ostavio nenadoknadive posledice po ljude i po prirodu. Procenjuje se da je oko 1,3 miliona ljudi bilo izloženo radioaktivnim padavinama.
Po proglašenju nezavisnosti 1991. godine, poligon je zatvoren, a Kazahstan je postao jedna od vodećih zemalja koja se zalaže za obustavu korišćenja nuklearne energije u vojne svrhe. Za takvu politiku, otvoreno se zalaže i novi predsednik Tokajev.
U okviru programa „Atom mira“ vršeni su eksperimenti korišćenja nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Išlo se dotle da su testirani automobili na nuklearni pogon.
Smatralo se da su projektovane nuklearne eksplozije idealne za pravljenje velikih rezervoara za skladištenje vode i drugih tečnosti. Krater izazvan eksplozijom u toku reke Čagan, stvorio je jezero zapremine 20 mil. m3 vode, iz kog je trebalo da se navodnjavaju usevi i napaja stoka. Od toga se odustalo zbog enormne radiaktivnosti vode.
Bomba koja je položena u rečno korito bila je snage 170 kilotona i bila je gotovo 9 puta jača od bombe koja je bačena na Hirošimu.
Iza njenog praska, ostao je levak prečnika 430 m i dubine 100 m. Stranice su mu bile istopljene poput stakla, da voda iz njega ne bi oticala. Zemlja iz kratera stvorila je branu, koja je time zaustavila leti sušnu, manju reku, usmerivši je potpuno u levak.
„Ne trebam više videti ništa lepše“, zapisao je u svom dnevniku inženjer Ivan Turčin, vođa projekta.
Jezero je decenijama korišćeno za posmatranje života naseljavanog biljnog i životinjskog sveta, koji je pristizao sa raznih meridijana. Poznato je da su u jezero naseljavane i pirane. Ubrzo po naseljavanju 90% života bi umiralo, a vrste koje bi opstajale mutirale su i fizički i po ponašanju.
Jezero je i danas visoko radioaktivno, sa 100 puta većim vrednostima od dozvoljenih. U njemu i dalje žive šarani koji narastaju do jednog metra dužine, koji su mutirali i postali grabljivi mesožderi.
DRUŠTVO I PRIRODA
Kazahstan je veliki zagađivač, sa veoma opasnim ekološkim problemima na Kaspisjkom i Aralskom jezeru.
Kazahstan proizvodi preko 40% uranijuma na globalnom nivou. Na 12. mestu je po rezervama nafte. Među najvećim je proizvođačima uglja – preko 100 mil. tona godišnje. Među deset je najvećih svetskih izvoznika uglja, nafte i gasa. Nakon kineske zabrane za rudarenje i promet kriptovaluta, Kazahstan je postao druga zemlja, iza SAD, sa oko 17 % svetskog učinka.
NEMIR I STRAH
Navodni povod za aktuelne nemire jeste gotovo udvostručena cena energenata, pre svega TNG, koji je glavno automobilsko gorivo. Otprilike, to je poskupljenje sa 18 na 36 naših dinara. Iz tog, političkog razloga, trenutno je na snazi ograničenje maksimalne cene ovog gasa na 13 RSD tj. na 50 tengi.
Nemiri su ipak više rezultat dugotrajnog nezadovoljstva teškim uslovima rada, korupcijom i enormnim bogaćenjem porodice bivšeg predsednika i njemu bliskih klanova.
To da je „sultanizacija“ uzrok, ne krije ni sadašnji predsednik Kasim-Žomart Tokajev, koji je najavio „kusturizaciju“ i pozvao najbogatije da se sami jave i razdvoje biznis i državne funkcije. Juče su dva člana vladajuće porodice podnela ostavku. Samo je jedna od ćerki Nazarbajeva tokom 2006. godine u Londonu potrošila 300 mil. dol. na kupovinu nekretnina, aviona, banke…
NAZOVI BINGA ZARAD REVOLUCIJE
(cena sitnica)
U eri kada cene energenata idu u nebo, kada se jedna Kina žali da joj Maskovi sateliti ometaju rad državnih satelita, ko može unapred da tvrdi da nemiri nisu naručeni iz ekonomskih interesa?
Kazahstan je najveći svetski proizvođač i izvoznik uranijuma.
Među vodećim je izvoznicima uglja, nafte i gasa.
Drugi je rudarski centar sveta kada su u pitanju kriptovalute.
Nema interneta – nema ni rudarenja!
Zato ističem da iza celokupne arhitektonske mistike dojučerašnje Astane zapravo stoji samo jedna religija – religija boga „Kriptokeša“, boga pohlepe i novca.
Ali nemiri u Kazahstanu, koji su izazvali strah u celom svetu, svakako su i rezultat aktuelne velike zainteresovanosti svih velikih svetskih igrača.
KAZAHSTANSKO ISKUSTVO
Industrija demokratije je, baš kao i industrija genocida, u službi kolonijalnih interesa.
Zato što industrija demokratije zahteva i preti u ime građanskih prava, ali zapravo traži nagodbe u izvorima, poljima, aerodromima, etru i drugim resursima.
Zato što industrija genocida svesno zida zid raskola, a ne zid plača, izvinjenja i pomirenja između Bošnjaka i Srba.
Zato što nas industrija genocida uči i podseća da treba da se zauvek podelimo na narod žrtvu i na narod dželata, spremni na mobilizaciju kad im ustreba a ne da se zapitamo možemo li oprostiti i živeti u miru, jedni uz druge, ako već ne možemo zajedno.
Socijalna beda i nejednakost su najznačajniji autentični okidač modernih nemira.
Epidemija korone je najbogatije učinila dvostruko bogatijima.
Etnički i religijski sukobi pretežno su paravan iza koga stoje ekonomski interesi.
Podgrevanje međunacionalnih tenzija i pljačka prirodnih resursa ključ je za razumevanje politike kolonizatora i njihovih domaćih saradnika – ekonomskih kvislinga.
Poput Kazahstana, na putu smo do „severnih resursa“, koje bi krupan kapital sa gospodarima rata, po svaku cenu hteo da proguta, ratujući do poslednjeg Bošnjaka, Albanca, Crnogorca, Hrvata ili Srbina. NJihovom bogu pohlepe i novca, bogu „Kriptokešu“ potpuno je svejedno.
Budućnost je tako neizvesna da je često precenjena.
Ništa se ne dešava bez prošlosti. Učimo se čitanju znakova kraj istorijskog puta.
Ostavi komentar