Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Tokom 2019. godine u dnevnom listu Le Monde pojavilo se 12 tekstova u kojima se pominje Balkan, pri čemu treba napomenuti da je njih 11 bilo u vezi sa proširenjem, dok jedan tekst govori o odnosu Srbije i Kosova i Metohije. Prvi tekst objavljen u 2019. godini ne bavi se proširenjem. Tekst je objavljen 29. aprila pod naslovom „Makron‒Merkel, strategija napetosti“. U njemu se govori o predstojećem Samitu o Balkanu koji se održava u Berlinu i ističe se da Francuska i Nemačka nisu saglasne oko svih tačaka na dnevnom redu, naročito nisu saglasne oko ideje koja podrazumeva razmenu teritorija između Srbije i Kosova i Metohije. Ovu ideju koja se pojavila na leto 2018. Francuska ne odbacuje apriori, dok Nemačka ispoljava određene rezerve jer se pribojava da takva ideja može postati presedan s ozbiljnim posledicama.
Drugi tekst u 2019. godini objavljen je 23. maja pod naslovom „Da li su osnovane optužbe Republikanaca na račun Makronovih stavova o proširenju EU i Šengenu?“. U njemu se razmatraju uzajamne optužbe koje su izneli predstavnik Republikanaca, Fransoa Belami, te poslanica Makronove partije i bivša ministarka za evropske poslove Natali Loazo o tome da li je Makron lagao kada je govorio o proširenju i Šengenu. Belami tvrdi da predsednik u svojim govorima tokom 2017. nije isključivao mogućnost daljeg proširenja i otvaranje pregovora sa državama Zapadnog Balkana, kao ni ulazak Rumunije i Bugarske u Šengen, ali je tokom 2018. a naročito 2019. drastično promenio stavove tako što je zatvorio vrata budućih proširenja kako EU, tako i Šengen zone.
Treći tekst objavljen je 5. juna pod naslovom „Komisija ponovo pokreće pitanje proširenja na Balkan“. U njemu se naglašava da Komisija želi da se otvore pregovori s Albanijom i Severnom Makedonijom jer smatra da su ove dve države ispunile uslove za početak pregovora u junu ali se nekoliko država, među kojima je i Francuska, protive tome. Komesar za proširenje Johanes Han dao je sve od sebe da ubedi Savet da se pregovori otvore ali je dobio izričito negativan odgovor Francuza; države poput Holandije, Danske i Španije nisu krile svoje protivljenje, dok je Nemačka bila rezervisana.
Sledeći je tekst pod naslovom „Proširenje EU na Zapadni Balkan blokirali Pariz, Berlin i Hag“ objavljen 19. juna. On se bavi pitanjem neotvaranja pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom, odnosno činjenicom da su Francuska, Nemačka i Holandija dan ranije blokirale otvaranje pregovora. U tekstu se ističe da je pitanje proširenja na Zapadni Balkan pitanje oko koga postoje podele među državama članicama pošto, pored ovog bloka država koje se protive, postoji i grupa država koje se zalažu za proširenje ‒ države Centralne i Istočne Evrope. Pored toga, navodi se i detaljan prikaz koliko je svaka od država Zapadnog Balkana pojedinačno odmakla u procesu pristupanja Uniji.
Peti tekst pod naslovom „Francuska i Holandija zatvorile vrata za Severnu Makedoniju i Albaniju“ objavljen je 16. oktobra. U njemu se govori o tome da je sastanak ministara evropskih poslova država članica dan ranije protekao u napetoj atmosferi i da dogovor oko otvaranja pregovora s Albanijom i Severnom Makedonijom nije ostvaren, imajući u vidu neophodnu jednoglasnost među državama članicama. Za razliku od junskog odlučivanja kada je Nemačka bila među državama koje blokiraju otvaranje, ona ga je sada podržala ali uz spisak od 9 uslova u vezi s vladavinom prava koji se odnose na Albaniju. Ističe se da je Komisija ovakvu odluku dočekala razočarana i u strahu da države Zapadnog Balkana mogu pasti pod uticaj nekih drugih sila jer se EU ne ponaša kredibilno prema njima. Sledeći tekst pod naslovom „Makron optužen da je napravio istorijsku grešku jer je zatvorio vrata EU za Severnu Makedoniju i Albaniju“ objavljen je 23. oktobra. U njemu se naglašava da je stav Pariza protiv proširenja žestoko kritikovan, kako na Balkanu, tako i među državama Centralne Evrope. Zoran Zaev, premijer Severne Makedonije, najviše razočaran ovakvom odlukom, tvrdi da je njegova država žrtva istorijske greške. Ovaj tekst nosi i jednu dozu pesimizma jer govori o tome da ovakva politika prema Balkanu može voditi u nestabilnost.
Istog datuma, 23. oktobra, objavljen je još jedan tekst pod naslovom „Ne držeći reč prema Makedoniji, Francuska i EU gube kredibilitet“. Ovaj tekst se nalazi u rubrici „Tribine“ i u njemu svoje mišljenje iznose Žak Rupnik i Pjer Mirel. Ova dvojica eminentnih stručnjaka i poznavalaca Balkana iznose tezu da se odbijanje otvaranja pregovora ne može posmatrati samo kao greška, već takva odluka potkopava kredibilitet kako Francuske, tako i EU. Glavni argument je to što je Vlada Makedonije donela istorijsku i političku odluku o promeni imena zarad posvećenosti evropskoj perspektivi a nije nagrađena za to. Sledeći tekst pod naslovom „U Parizu predsednik Severne Makedonije iščekuje Makronov predlog za reformu procesa pridruživanja EU“ objavljen je 12. novembra. U njemu se ističe da je predsednik Severne Makedonije Pendarovski prihvatio poziv da dođe u Pariz u nadi da će EU ipak pristati da otvori vrata njegovoj zemlji s obrazloženjem da su oni uradili više nego bilo koja druga država u eri moderne diplomatije. Za razliku od prvobitne reakcije na odluku o neotvaranju pregovora koja je uključivala bes, sada je cilj da se Makedonci ponašaju pragmatično.
Deveti tekst za 2019. godinu pod naslovom „Francuska želi da se pojednostave i ojačaju procedure u okviru EU pre bilo kog budućeg proširenja“, objavljen je 18. novembra. U njemu se akcenat stavlja na insistiranje Francuske da se mora reformisati proces proširenja pre novih otvaranja pregovora, iako se ne spori podrška evropskoj perspektivi državama Zapadnog Balkana. Francuska je 15. novembra poslala tekst u Brisel u kome se kaže da vladavina prava mora biti uslov svih uslova za države kandidate i za to dobila podršku, pre svih Holandije i Danske. Kao primer za sporost procesa proširenja navodi se primer Srbije i kaže se da je od 2009. kandidat a da je do kraja 2019. otvoreno samo 18 od 35 pregovaračkih poglavlja. Sledeći tekst objavljen je 20. novembra i tematski se nastavlja na prethodni. Tekst pod naslovom „Proširenje Evrope: Pariz želi da to bude bolje a naročito ‒ drugačije nego do sada“ govori o tome da je započela rasprava među ministrima država članica zaduženim za evropske poslova o mogućnosti reforme procesa proširenja. Francuska tvrdi da je dosadašnji proces suviše birokratski, jednosmeran i nenapredan ali i da se od država Zapadnog Balkana mora zahtevati bolja primena vladavine prava. Makron predlaže da reformisani proces proširenja bude postepen, strog, konkretan, dvosmeran i da ima 7 faza, pri čemu bi se iz jedne u drugu fazu prelazilo samo ako se ispune sve prethodne obaveze.
Pretposlednji tekst za 2019. godinu objavljen je 21. novembra pod naslovom „Nova politika Makrona prema Istoku izaziva ljutnju država Centralne Evrope“. U ovom tekstu fokus je na reakcijama u Beču i ostalim prestonicama centralne Evrope na izjavu predsednika Makrona o imigraciji koja dolazi iz ilegalnih bugarskih i ukrajinskih kanala, i kao i na njegovu blokadu pregovora s Albanijom i Severnom Makedonijom. S tim u vezi prenosi se i izjava srpskog politikologa Ivana Vejvode da je takva odluka ozbiljna greška koja je u velikoj meri razočarala region. Poslednji, dvanaesti tekst u 2019. godini, objavljen je 3. decembra pod naslovom „NATO, Rusija, proširenje: Makron dovodi do napetosti među Evropljanima“. U njemu se govori o tome da stavovi predsednika Makrona o NATO-u (da se nalazi u stanju moždane smrti), o Rusiji (pozivanje na preispitvanje strateškog odnosa) i proširenju (veto na otvaranje pregovora s Albanijom i Severnom Makedonijom) izazivaju reakcije partnera iz Brisela ali uzokuju i debatu među njima. Naime, razlog za to je što on uporno predstavlja stavove Francuske kao da su to istovremeno i stavovi čitave EU, pa takav pristup ljuti Nemačku ali i druge evropske partnere.
Tokom 2020. godine u francuskom dnevnom listu, pojmovi Zapadni Balkan ili Balkan pojavljuju se u 6 tekstova. To je, ukupno posmatrano, značajno manji broj tekstova nego što je bio slučaj tokom 2019. (12), 2018. (9) i 2017. (11). U pomenutim godinama bio je zabeležen očigledan porast u odnosu na period 2013‒2016. kada se Zapadni Balkan, odnosno Balkan, pominjao retko, osim kada se govorilo o migrantskoj balkanskoj ruti. Važan argument u prilog smanjenom interesovanju francuskog dnevnog lista za Zapadni Balkan tokom 2020. godine leži i u pandemiji Kovida 19 koja je dramatično promenila prioritete i oblikovala događaje, kako na globalnom, tako i na evropskom nivou. Smanjeno interesovanje bilo je izraženije u drugoj polovini godine, budući da su se pojavila samo dva teksta s tematikom Zapadnog Balkana, dok u prvoj polovini 2020. godine možemo pronaći 4 takva teksta. U 5 od 6 tekstova radi se o proširenju Evropske unije, odnosno pristupanju država Zapadnog Balkana Uniji. Jedan tekst posvećen je normalizaciji odnosa Srbije i njene južne pokrajine (Kosova i Metohije).
Prvi tekst za 2020. godinu jeste tekst koji je objavljen 10. januara pod naslovom „EU: Francuska je spremna za nastavak proširenja“. U njemu se ističe da Pariz želi da se procedura pristupnih pregovora reformiše pre nego što se da zeleno svetlo za otvaranje pregovora s Albanijom i Severnom Makedonijom. Već sada pregovori predugo traju i država koja pristupa EU sve vreme ima utisak da se nalazi van Evrope, što može dovesti do nezadovoljstva kod njenih građana i u tekstu se za to navodi primer Srbije. Paralelno s tim, naglašava se da je Francuska spremna da preispita svoj stav po pitanju blokade pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom iz jeseni 2019. ali pod uslovom da se procedura, odnosno metodologija proširenja pre toga promeni. Sledeći tekst u kome se pojavljuje Zapadni Balkan objavljen je 5. februara pod naslovom „Proširenje Evrope: novi metod koji bi umirio i Pariz i države Balkana“. U njemu se ističe da je Komisija formulisala predlog za reformu pregovaračkog procesa, uzimajući u obzir sugestije koje je dala Francuska kao i prethodnu francusku blokadu ali je akcenat i na tome da cilj ove reforme treba da bude pokretanje procesa proširenja s mrtve tačke.
Treći tekst objavljen je 26. marta u periodu kada je već proglašena pandemija. Tekst pod naslovom „Severna Makedonija i Albanija: udaljena perspektiva pristupanja Evropskoj uniji“ govori o tome da je nakon dugotrajnog oklevanja i blokade koju je predvodio Pariz, a podržale Nemačka i Holandija u jesen 2019, konačno izvestan dogovor među EU 27 oko otvaranja pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Pored toga, u tekstu se navodi da čak i ako se proširenje vrati na kolosek, taj proces će biti dosta dug, jer obe države imaju velikih problema u domenu vladavine prava koja je sada smeštena u prvi klaster kao najvažniji uslov za napredovanje jedne države u pristupnim pregovorima. Četvrti tekst s tematikom Zapadnog Balkana pojavio se 7. maja pod naslovom „Malo o proširenju, više o podršci Evropske unije državama Balkana tokom pandemije“. Ono što prvo upada u oči u ovom tekstu jeste da je pandemija preuzela primat nad proširenjem. U tekstu se ističe da je na Samitu EU i Zapadnog Balkana, koji je održan u Zagrebu 6. maja, doneta odluka da se izdvoje 3,3 milijarde eura iz EU budžeta za „krhke države regiona kojima se udvaraju Rusija i Kina“ i njihovu borbu za saniranje posledica pandemije. Simbolika ovog Samita je u tome što je Proces stabilizacije i pridruživanja koji je obuhvatio države Zapadnog Balkana započeo na istom mestu, u Zagrebu 1999. godine. Borba protiv pandemije je ipak tema koja je iskočila u prvi plan dok je proširenje skrajnuto. Hrvatska i Austrija i dalje pružaju podršku nastavku procesa proširenja, ali je velika broj država rezervisan.
Peti tekst objavljen je 10. jula i prvi je u 2020. godini koji ne pominje ni proširenje ni pandemiju, već se bavi odnosima Srbije i Kosova i Metohije. Naslov teksta je „Pariz i Berlin gledaju ka novom pokretanju srpsko-kosovskog dijaloga“. Emanuel Makron i Angela Merkel održali su video-konferenciju s liderima Beograda i Prištine u pokušaju da se obnovi dijalog. U tekstu se ističe da je EU dozvolila da se Balkan okrene drugim akterima (Kina, Rusija, Turska), što nije prvi put da se ovakva teza pominje u tekstovima koje objavljuje Le Monde s tematikom Zapadnog Balkana. Pored toga, naglašava se važnost normalizacije odnosa između Srbije i Kosova i Metohije jer je to preduslov za nastavak procesa pristupanja i da razmena teritorija trenutno nije opcija.
Poslednji tekst za 2020. godinu objavljen je 18. novembra pod naslovom „Zašto Bugarska ne želi da se Severna Makedonija pridruži Evropskoj uniji?“. U ovom tekstu Sofija predstavlja istorijski spor sa svojim susedom kako bi opravdala veto koji je stavila na otvaranje pregovora sa Severnom Makedonijom. Nakon rešavanja svog starog spora sa Grčkom 2019. godine, Republika Severna Makedonija (2,12 miliona stanovnika) suočava se sa novom svađom koja sprečava njen put ka Evropskoj uniji. Ovog puta Bugarska je ta koja sprečava početak pregovora o članstvu. U osnovi ove blokade koju je postavila Bugarska jeste stari spor oko identiteta, istorije i jezika, pa se i u tekstu ističe da istoričari moraju pomoći da se reši ova polemika.
Kako je Balkan viđen očima francuskog dnevnog lista Le Monde u periodu 2013‒2020 pokušali smo da predstavimo koristeći analizu diskursa koju smo primenili na 58 tekstova objavljenih u dnevniku u kojima se pominju pojmovi Balkana, Zapadnog Balkana, Srbije i ostalih država i teritorija koje pripadaju ovom regionu. Ono što se prvo može primetiti jeste da se u ovim tekstovima prepliću dve tačke gledišta: ugao Francuske i ugao Evropske unije, čak se može zaključiti da je ugao Evropske unije vidljiviji jer je objavljeno više tekstova u kojima se na region gleda kroz evropsku perspektivu, bilo da se radi o proširenju Unije ili migrantskoj krizi i balkanskoj ruti.
Kada je reč o francuskim pogledima na Zapadni Balkan, u pomenutom periodu možemo posmatrati dva razdoblja: 2013‒2017 i 2017‒2020. Ova razdoblja odgovaraju predsedničkim mandatima Fransoa Olanda i Emanuela Makrona. Za administraciju Fransoa Olanda Zapadni Balkan je bio u drugom planu. Ono po čemu je ovaj region povremeno dolazio na dnevni red u Jelisejskoj palati jeste migrantska kriza i situacija na balkanskoj ruti, ali je po ovim pitanjima francuski predsednik sledio stavove Nemačke kao i neuspele pokušaje primene zajedničke evropske politike prema azilantima. Može se reći da u periodu Olandovog boravka na mestu predsednika nije bilo francuskih specifičnosti kad je reč o stavovima prema ovom regionu.
Iznete stavove potvrđuje i analiza tekstova objavljenih u periodu od 1. jula 2013. do maja 2017. i dolaska na vlast Emanuela Makrona. U drugoj polovini 2013. objavljena su 3 teksta, tokom 2014. godine 4, dok je tokom 2015. objavljeno 8 tekstova od kojih je čak 7 posvećeno migrantskoj krizi i balkanskoj ruti. Za analizu diskursa važno je napomenuti da je jedan od ovih tekstova imao negativan prizvuk kada predstavlja uslove u kojima se dočekuju migranti u Srbiji ali ovaj tekst predstavlja izuzetak. Naime odmah u sledećem ugledni francuski profesor Rupnik hvali uslove za migrante u Srbiji i kritikuje države Višegradske grupe. Tokom 2016. objavljeno je 5 tekstova, od kojih se 2 nadovezuju na migrantsku krizu, 1 govori o proširenju EU, dok se jedan značajno razlikuje jer govori o viđenju bivše Jugoslavije iz ugla jednog filmskog hroničara koji je kroz film Balkanska trilogija pokušao da kritički predstavi ulogu zapadnih sila u razbijanju Jugoslavije. Do francuskih predsedničkih izbora održanih 2017. godine objavljena su 3 teksta. Jedan se nadovezuje na migrantsku krizu a sledeća dva govore o porastu uticaja Rusije i Kine u regionu Zapadnog Balkana. Ukupno, u posmatranom periodu od jula 2013. do maja 2017. godine objavljena su 23 teksta s tematikom Zapadnog Balkana.
Od polovine 2017. ulazimo u drugo razdoblje kada na čelo administracije dolazi Emanuel Makron. S njim dolazi novo poglavlje u odnosima Francuske i ovog regiona koje će se u velikoj meri razlikovati u poređenju s prethodnim. Makron vraća region u fokus pažnje tako što izražava podršku evrointegracijama i prevazilaženju nasleđa prošlosti, ali on ističe i neophodnost da se reformiše proces proširenja. U vezi s tim, Francuska donosi Strategiju za Zapadni Balkan gde se naglašava povratak Francuske u region, u kome je bila samo delimično prisutna duži niz godina. Pored ovog novog francuskog pogleda na Zapadni Balkan imamo i novi francuski pogled na EU proširenje ka regionu kroz Makronovo insistiranje na usvajanju nove metodologije proširenja, koju je na kraju Evropska komisija i usvojila 2020. godine. Takođe, francuski predsednik ispoljava ambicije da bude posrednik u završetku dijaloga Beograda i Prištine kroz zajedničku inicijativu s Nemačkom.
Vraćanje Zapadnog Balkana u fokus francuske administracije potvrđuje i porast broja tekstova objavljenih u drugom razdoblju od maja 2017. do decembra 2020. (ukupno 35), što je značajno povećanje u odnosu na prvo razdoblje. U drugoj polovini 2017. godine objavljeno je 8 tekstova. Od toga, 5 tekstova je objavljeno u rubrici „Tribina“ gde su stavove o aktuelnostima na Zapadnom Balkanu iznosili književnici iz regiona ali i francuski profesori, istoričari čak i britanski laburisti. U 2018. godini objavljeno je 9 tekstova, od kojih se 7 bavi temom proširenja EU. Tokom 2019. objavljen je najveći broj tekstova na godišnjem nivou – 12, od kojih se 11 odnosi na proširenje. Broj tekstova je drastično opao tokom 2020. godine ali tome je u velikoj meri kumovala pandemija Kovida 19. Objavljeno je svega 6 tekstova.
Ostavi komentar