135 GODINA PRUGE SUBOTICA – NOVI SAD – ZEMUN – BUDUĆI RAZVOJ I UTICAJ NA DRUŠTVENO – POLITIČKA I KULTURNA DEŠAVANJA
Autor: Predrag Đuranović, dipl. inž.
Ove godine navršava se 135 godina od kako je u saobraćaj puštena pruga Subotica – Novi Sad – Zemun. Deonica Subotica – Novi Sad puštena je u saobraćaj u četvrtak 05. marta 1883., a nastavak od Novog Sada do Zemuna 10.12.1883.
Odluka o izgradnji pruge Budimpešta – Zemun doneta je na Berlinskom mirovnom kongresu održanom 1878. godine. Tom prilikom zaključena je konvencija između Srbije i Austrougarske, po kojoj je Srbija imala obavezu da izgradi prugu od Beograda sa krakovima do austrijske, bugarske i turske granice u roku od tri godine. Austro – Ugarska je istovremeno trebala da obezbedi vezu Budimpešte sa granicom Srbije na Savi kod Beograda.
Prugu Subotica – Novi Sad – Zemun – Savski most gradile su mađarske državne železnice, a u cilju izgradnje ove pruge ugarska vlada je sklopila ugovor sa finansijskom grupom austrijske “Lenderbanke“ i francuske firme “Lil“. Tokom izgradnje pruge prokopan je tunel ispod Petrovaradinske tvrđave i Čortanovački tunel, takođe su izgrađena i dva mosta, jedan u Novom Sadu preko Dunava i jedan preko Save između Zemuna i Beograda koji je rađen o zajedničkom trošku vlada Ugarske i Srbije.
Koliko je bila značajna izgradnja ove pruge, koja će da zameni transport konjima i mazgama po tadašnjim putevima koji su bili u lošem stanjem, odnosno može se reći da je vladalo stanje bezputosti, “Srpsko kolo“piše:
“Svršena je stvar da će se skorim otpočeti živo graditi nova železnica između Budimpešte – Novog Sada – Zemuna – Beograda i Niša. Srbija je zaključila ugovor o građenju, u Pešti se živo pregovara sa preduzimačima, utrobu grada Varadina i Čortanovačkog Brega proriva već barut i dinamit; neće dakle više dugo trajati, pa će se svom snagom otpočeti rad na celoj pruzi.
Ovaj put dovešće nas u brzu svezu sa celim svetom…
…Gde god se čuje razgovor o toj novoj železnici, vrze se taj razgovor obično samo oko toga, kako će jednom već doći vreme, kada nećemo zimi biti odsečeni blatom i rđavim putevima od celog sveta…“ [1]
Na samom početku običnom svetu i seljacima nove mogućnosti, koje nudi železnica, nisu značile mnogo. Novca za “šetkanje“ po Beogradu, Pešti i Beču nisu imali, a poslovi im nikad nisu išli dalje od susednog mesta. Železnicom bi jedino u slučaju rata, brže stizali do fronta. Opet sa druge strane, bila je to izuzetna šansa za poslovne ljude, trgovce i preduzetnike, da sklapaju nove poslove u vezi sa samom izgradnjom pruge, ali i da zbog olakšanog transporta prošire tržište i dođu do redovnijih isporuka i konkurentnijih cena.
Ilustrativan primer navedenog je apel trgovaca i zavoda iz Bačke županije da se subotičko – novosadska železnica otvori i pre predviđenog roka u maju 1883., odnosno pre zime 1882. godine, pošto se u tom periodu ne mogu koristiti bački putevi, a vodeni put Dunavom postaje neupotrebljiv zbog magle.
Korišćenjem železnice brzina prevoza uvećava se za oko 10 puta, a cena prevoza se smanjuje nekoliko puta. Broj nesrećnih slučajeva smanjen je 17 puta. Transportne mogućnosti su neograničene, prevoz robe je četiri puta bio jeftiniji i brži.
Železnicom se prevoze poljoprivredni proizvodi, živa stoka koncentrati rude za izvoz u razne države Evrope, pre svega za Austriju i Nemačku.
Izvoz je iz godine u godinu rastao, što će dovesti do velike potražnje za teretnim železničkim saobraćajem. Dolazi do naglog razvoja putničkog saobraćaja i ogroman broj ljudi se prevozi železnicom radi zadovoljenja svojih ličnih, ekonomskih, obrazovnih i kulturnih potreba.
Novi Sad dolaskom železnice doživljava svoj privredni, ekonomski i kulturni preporod i njegovi tadašnji stanovnici postaju svesni jednog dolazećeg prelomnog trenutka u ekonomskom i kulturnom smislu.
Železnička pruga Subotica – Novi Sad – Zemun – Beograd imala je svoj ogroman uticaj kako u predratnom periodu, periodu između dva rata, tako i u posleratnom periodu. Za sve ovo vreme ona se razvijala, napredovala i pozitivno uticala na privredu i kulturu kontaktima i komunikacijom među ljudima.
Danas, prvi put nakon 135 godina eksploatacije, na ovoj pruzi se izvode radovi koji će u potpunosti promeniti njene trenutno tehničko-eksploatacione karakteristike. Po značaju sa ovim radovima donekle može da se poredi elektrifikacija pruge koja je rađena sedamdesetih godina prošlog veka. Ova deonica je deo pruge za vozove velikih brzina u dužini od 350 kilometara koja treba da poveže Beograd i Budimeštu i nalazi se na novom putu svile. Cilj ovog puta je povezivanje Kine s Evropom, Bliskim istokom i Afrikom u okviru projekta „Ekonomski pojas Puta svile“, savremenim prugama kojima bi se kretali brzi teretni vozovi.
Pored novog mosta na Dunavu kod Novog Sada koji je za železnički saobraćaj pušten u mesecu aprilu, trenutno se izvode radovi na najzahtevnijoj deonici pruge Beograd–Budimpešta između Stare Pazove i Novog Sada. Ruska firma „RŽD Internešenel“ sa domaćim podizvođačima vrši probijanje dve nove tunelske cevi, ukupne dužine oko 2.250 metara i gradi vijadukt. Kako su tunel „Čortanovci” i vijadukt u plavnom delu Dunava, radi zaštite od klizišta vrši se pobijanje šipova, a ukupna dužina svih šipova iznosiće oko 80 km, što čini više od duple dužine deonice Stara Pazova – Novi Sad. Vijadukt koji se gradi od Čortanovaca do Sremskih Karlovaca biće dugačak tri kilometra sa dva koloseka i biće postavljen iznad obale Dunava na 59 stubova, od kojih je najviši 28 metara.
Na ovoj pruzi maksimalna brzina vozova će biti i do 200 km/č. Ove brzine zahtevaju i veću bezbednost, pa će čitava deonica pruge biti ograđena, a umesto pružnih prelaza na njoj će se nalaziti nadvožnjaci i podvožnjaci. Svi dotrajali objekti biće zamenjeni.
Rok za završetak vijadukta i tunela je četiri godine, a tokom druge faze radova na ovoj deonici biće rekonstruisana postojeća pruga i izgradiće se novi kolosek u dužini od 40 kilometara. U okviru ovog projekta predviđena je i izgradnja savremenog dispečerskog centra za upravljanje saobraćajem, kao i novi sistem održavanja infrastrukture koji zahtevaju pruge kojima se vozovi kreću brzinom od 200 km/č.
Trenutno su u završnoj fazi radovi na trasi pruge između Inđije i Stare Pazove čije se puštanje očekuje u novembru.
U narednom periodu očekuje se početak intenzivnih radova na deonici Novi Beograd – Stara Pazova, kao i otpočinjanje radova na deonici Novi Sad – Subotica, koje će izvoditi kineske firme.
Pored znatnog skraćenja vremena putovanja između Beograda i Budimpešte, ova pruga je značajna i zato što je deo linije “kopno – more“ koja bi povezala Kinu s grčkom lukom Pirej. Kinezi su ovu luku kupili zato što se morska varijanta novog puta svile završava u Grčkoj. Bez železničke veze Beograda i Budimpešte, kao dela budućeg železničkog puta svile, Kina bi imala problem da izvozi proizvode železnicom do luke Pirej, a potom dalje preko mora u druge evropske i afričke zemlje. Zbog toga i podržava unapređenje komunikacija između Egejskog mora i Dunava – gde se nalazi Srbija, koja tako dobija šansu da postane ključno regionalno trgovinsko čvorište..
Povodom izgradnje ove pruge tokom meseca septembra u Kini je boravilo dvadeset stručnjaka iz “Infrastrukture železnice Srbije“, drugih železničkih kompanija i Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture na Seminaru o železničkom projektu Srbija – Mađarska. Domaćin ovog seminara je Univerzitet Joatong u Pekingu, a pokrovitelj je Ministarstvo trgovine NR Kine. Seminar je organizovan sa ciljem da se naši železnički stručnjaci upoznaju sa modernim tehnologijama kineskih železnica i savremenim tehnološkim rešenjima koja će biti primenjena prilikom izgradnje pruge za vozove velikih brzina između Beograda i Budimpešte.
Kinezi su zainteresovani za radove na pruzi i iz razloga da bi se van Kine obrnuo kapital i dobila referenca za radove u Evropskoj uniji. Iako je cilj da se ojača kineska privreda, Kina obećava da će i privrede zemalja duž rute da profitiraju od novih mogućnosti za pristup tržištu.
Geopolitička situacija povodom izgradnje novog puta svile vrlo je slična situaciji nakon berlinskog kongresa 1878. na kome je doneta odluka o izgradnji pruge Beograd – Niš i njene veze sa prugom Budimpešta – Zemun. Tada je nova železnička veza trebala da omogući prodiranje Nemačke i njenog kapitala na Balkan najkraćim putem preko Srbije i njeno povezivanje sa solunskim pristaništem. Time se trebalo sprečiti širenje ruskog uticaja, što bi značilo širom otvoreni put za prodiranje na Bliski istok pod geslom Berlin – Bagdad i krilaticom “Drang nach Osten“ (nem. – prodor na istok). Međutim ovog puta se dešava sasvim suprotno, dolazi do prodiranja istočnog (na prvom mestu kineskog kapitala) na zapad. I ovog puta Nemačka ima značajnu ulogu u ovim dešavanjima pošto iako je novi železnički put svile kineski projekat, za realizaciju ima njenu punu podršku. Nemački prevashodni interes se ogleda u transportu gotovih vozila brzim železnicama do Kine, koji se trenutno realizuje preko Rusije i Kazahstana i duži je 7 dana u odnosu na na prevoz novim putem svile. Interesantno je da se putovanje u odnosu na morski transport skraćuje za čitave tri nedelje.
Kako se nekad smatralo da su pruge građene za vreme Austro – Ugarske predstavljale železne lance koje treba da ovekoveče ropstvo našeg naroda koji je živeo na teritoriji dvojne monarhije, tako se i danas predviđa da će od modernizacije pruga isključivu korist imati kineski kapital.
Da su ove tvrdnje ipak preterane pokazalo se u proteklim vremenima, pošto i kada su pruge građene isključivo radi eksploatacije prirodnih bogatstava, vršenja procesa nacionalne asimilacije i vojno-strateških interesa, nakon raspada velikih carstava i država, završetka ratova, niko nije uspeo da “odnese“ pruge sa sobom ili da ih u potpunosti uništi i ona su uvek imale manje negativan, a više pozitivan uticaj na društveni, privredni i kulturni razvitak područja kroz koja su prolazile.
Pored navednih geopolitičkih i privredno – ekonomskih aspekata, pruga Subotica – Novi Sad – Beograd kao sastavni deo novog železničkog puta svile imaće sigurno ogroman uticaj na razvoj i upoznavanje sa različitim kulturama zemalja. Novi put svile povezivaće dijametralno suprotne kulture zapada i istoka i omogućiće komunikaciju među ljudima kao osnovni uslov za razvoj kulture, nauke, društva, širenje civilizacija i sl.
Budućnost korišćenja pruge Subotica – Novi Sad – Beograd, kao dela novog železničkog puta je sigurno pozitivna i doprineće razvoju i napretku našeg društva u razmerama kojih u ovom momentu možda i nismo svesni.
Literatura:
- Čonkić Milorad., 100 godina železnica u Vojvodini, “NIN“, Beograd 1958.
- Nikolić Jezdimir., Istorija železnica Srbije, Vojvodine, Crne Gore i Kosova, Beograd 1980.
- http://www.021.rs/story/Novi-Sad/Vesti/179159/U-toku-izgradnja-tunela-i-vijadukta-kod-Cortanovaca.html
- http://infrazs.rs/2018/09/zeleznicki-strucnjaci-iz-srbije-gosti-kine-na-seminaru-o-zeleznickom-projektu-srbija-madjarska/
- http://plutonlogistics.com/zeleznicki-transport/pruga-stara-pazova-novi-sad-bice-zavrsena-do-novembra-2021/
- http://plutonlogistics.com/zeleznicki-transport/ugovor-za-izgradnju-dispecerskog-centra-srpskih-zeleznica-do-kraja-2018-godine/
- http://www.politika.rs/sr/clanak/309058/Pogledi/Novi-put-svile
- https://rs-lat.sputniknews.com
[1] “Srpsko kolo“ od 05.04.1881., str. 243
Ostavi komentar