„Zelena prestonica Evrope – skandinavska priča“
U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Zelena prestonica Evrope – skandinavska priča“ održana je u sredu, 13. decembra, u Klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i moderator bio je Danilo Koprivica, a na tribini su, osim autora, govorili: Ivan Kalc – dipl. inženjer arhitekture, Marija Stanojević i Katarina Savić – studentkinje završne godine arhitekture i urbanizma.
Na devetnaestoj po redu Zelenoj debati bilo je reči o iskustvima Stokholma i Kopenhagena i o tome koliko su ispred nas, u smislu zelenih standarda i da li su njihovi koncepti primenjivi i u našim uslovima.
Studentkinje Marija Stanojević i Katarina Savić najpre su publici objasnile da nagrada „Zelena prestonica Evrope“ ima za cilj da ohrabri sve gradove da unapređuju kvalitet života. Da bi neki grad dobio ovaj status, potrebno je da priloži dokaze o uspesima akcija na tom polju i da ima dobre planove i da ih uspešno primeni kako bi postao uzor drugim gradovima. Zauzvrat, „zelena titula“ donosi investicije koje doprinose daljem razvoju u svim oblastima, uključujući i porast turizma.
Danska prestonica Kopenhagen sa oko pola miliona stanovnika, postao je „Zelena prestonica“ 2014. godine tako što je povećao broj zelenih površina, prednost dao pešacima i biciklistima, a izmestio najveće zagađivače – motorna vozila. Reč je o višegodišnjim, povezanim projektima.
Kopenhagen je sa dve strane okružen Baltičkim i Severnim morem sa kojeg vetrovi donose svež vazduh, ali žitelji ovog grada i dalje su zabrinuti za kvalitet vazduha što, zapravo, govori o visokom nivou njihove svesti. Oni se bore za nulti stepen ugljen-dioksida, jer njegovo prisustvo smanjuje sposobnost učenja i rada, što košta državu. Dakle, takva težnja nije samo neka vrsta ekološke ideologije, nego i rezultat jasne matematike.
Ivan Kalc, diplomirani inženjer arhitekture, rekao je da je Stokholm 2010. godine postao „Zelena prestonica“ i da je u tom smislu vrlo sličan Kopenhagenu. Govoreći o danskom gradu, Kalc je posebno ukazao na zelene i javne površine u Kopenhagenu koje su pune sadržaja koje mame ljude da izađu i tu kvalitetno provedu svoje slobodno vreme.
Po Kalcu, takav model trebalo bi da primeni i Novi Sad. Takođe, pešačka zona treba da podrazumeva više pešačenja, što znači da se u Novom Sadu pešačka zona ne može svoditi praktično samo na Zmaj Jovinu ulicu.
Kao jedna od prednosti Novog Sada istaknute su „otvorene“ teretane i trim staze na keju pored Dunava, ali tu je istovremeno i problem – dok ljudi vežbaju ili trče, pored njih prolazi na desetine automobila.
Na kraju tribine Koprivica je prezentovao rezultate istraživanja sprovedenog među mladim Novosađanima. Pitanje je glasilo: “Šta mislite o ideji da se od studentskog kampusa do centra grada izgradi biciklistički „autoput“ sa što manje ukrštanja i sa pravom prvenstva za bicikliste, s tim što bi na obe lokacije bila uspostavljena dobro obezbeđena parkirališta?“
Ukupno 30 odsto učesnika ankete podržalo je predlog, ali ga smatraju prezahtevnom (skupom) investicijom, 15 odsto anketiranih smatra da bi to bilo nepotrebno rasipanje novca, dok čak 55 odsto mladih Novosađana bezrezervno podržava ovu ideju i smatra je veoma korisnom.
Ostavi komentar