Tribina „Kralj Petar Prvi Karađorđević Oslobodilac” održana je u ponedeljak, 18. juna u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar.
Karanović je u uvodnom delu predavanja kazao da je u epohi Srpske revolucije dinastija Karađorđević predstavljala neizbežan duhovni, kulturološki i politički segment srpskog kolektiviteta u celini. „Ponikla” iz naroda, „iznedrila” je nekoliko istorijskih ličnosti neprevaziđenog ugleda i značaja.
– Karađorđe je bio „otac” moderne Srbije, a njegov unuk, kralj Petar Prvi Karađorđević, bio je otac parlamentarizma i demokratije u Srbiji i to je ono po čemu je najviše poznat. Nije slučajno da je Milan Grol o tom periodu vladavine Petra Karađorđevića govorio kao o „zlatnom dobu Srbije” – rekao je Karanović.
Predavač se, zatim, osvrnuo na biografiju Petra Prvog Karađorđevića (1844–1921): rođen je uoči Petrovdana u porodici kneza Aleksandra Karađorđevića i kneginje Perside (Nenadović) Karađorđević. Bio je njihovo peto dete, od ukupno desetoro i, ujedno, treći sin.
Do 1858. godine živeo je u Beogradu. Školovanje je nastavio u Švajcarskoj u zavodu Venel-Olivije u Ženevi, 1861. upisuje se u pariski koledž Sen Barb, a 1862. u čuvenu Vojnu akademiju Sen sir, koju završava 1864. godine. To je bilo vreme kada su on i njegova porodica živeli u emigraciji, jer su bili proterani iz Srbije posle Svetoandrejske skupštine kada je na vlast ponovo došao knez Miloš Obrenović.
Posle Miloševe smrti, 1860. godine, došlo je do otopljavanja međudinastičkih odnosa, najviše inicijativom kneza Mihaila koji je imao plan da se pomiri sa Karađorđevićima, čak i da se orode. Te planove osujetila je energična kneginja Persida Karađorđević.
Karanović je naglasio da se ne zna mnogo o životu kneževića Petra u inostranstvu u prvoj deceniji emigracije. Tek pre nekoliko godina otkriven je jedan njegov portret koji je najverovatnije nastao u Veneciji 1862. godine (autor je Karl fon Blas), a on se sada nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu.
Petar se 1870. godine pridružio Legiji stranaca francuske vojske u mnogim borbama, a zbog učešća i pokazane hrabrosti Francuska ga je kasnije odlikovala. Godine 1875., posle Nevesinjske puške, pratio je dešavanja u Bosni i Hercegovini i učestvovao u ustanku pod pseudonimom Petar Mrkonjić.
Godine 1883. na Cetinju se oženio kneginjom Zorkom, najstarijom kćerkom crnogorskog kneza Nikole. Posle Majskog prevrata i brutalnog ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage Obrenović, novi vladar Srbije postao je Petar Karađorđević, što je srpska javnost u najvećoj meri oduševljeno pozdravila.
Godine 1914. kralj je okončao svoju vladavinu, jer je, kako je zvanično saopšteno, već bio narušenog zdravstvenog stanja. Ovlašćenja je prepustio regentu Aleksandru, svom drugorođenom sinu.
U Prvom svetskom ratu, kao omiljeni vladar, koga je narod oslovljavao „čika Pera” i „Oslobodilac”, bio je na frontu sa srpskom vojskom i hrabrio je. Mada narušenog zdravlja, doživeo je konačnu pobedu i oslobođenje Srbije. Umro je 1921. godine u Beogradu.
Ostavi komentar