Tribina: „Laza Kostić među javom i med snom“ (pesnikov molitveni vapaj Bogorodici)

19/06/2017

Tribina: „Laza Kostić među javom i med snomˮ (pesnikov molitveni vapaj Bogorodici)

Tribina istoričara Milovana Balabana „Laza Kostić među javom i med snom” (pesnikov molitveni vapaj Bogorodici), održaće se na „Tribini mladihˮ u Kulturnom centru Novog Sada, u četvrtak 22. 6. 2017. sa početkom u 19 časova. Gost tribine biće Fata Eganović, diplomirani filolog, pesnik, esejista i književni kritičar.

Na tribini će biti reči o ličnosti, poeziji i vremenu u kom je živeo pesnik Laza Kostić. Osim što je, uz Jovana Jovanovića Zmaja i Đuru Jakšića, kao pesnik bio najtipičniji predstavnik srpskog romantizma druge polovine XIX veka, Laza Kostić je slovio za verovatno najsvestranijeg intelektualca svog vemena. Filozof, doktor pravnih nauka, profesor Novosadske gimnazije, političar i saborac Svetozara Miletića u Ugarskom parlamentu, jedan od prvaka Ujedinjene omladine srpske koja je bila zagovarač nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda. Poliglota i učesnik Berlinskog kongresa 1878. godine. Tamo se, zajedno sa Jovanom Ristićem, borio za srpsku nezavisnost na ovom skupu velikih sila. Između ostalog i književni kritičar kao i jedan od urednika „Glasa Crnogorcaˮ na Cetinju kod knjaza Nikole Petrovića.

Teško je nabrojati sve ono šta je umeo i sve ono čime se bavio Laza Kostić. Ipak, on je bio pre svega pesnik. Rođeni Koviljčanin, životno vezan za Novi Sad, poslednje godine života Somborčanin, Laza Kostić uvek je bio istinski građanin sveta po uzoru na Šekspira kog je prvi prevodio na srpski jezik. Uticaj Šekspira na Lazu Kostića presudno je odredila antika (koja je isijavala iz renesansnog duha ovog britanskog barda), ali ne sme se zaobići ni upliv srpske narodne epike i tradicionalnog poimanja morala i etosa kojim se on napajao od rođenja u svojoj pravoslavnoj porodici i pravoslavnom okruženju.

Zapadnoevropska intelektualna strujanja (kojima je bio najviše izložen srpski deo naroda u Austriji i Ugarskoj) i u skladu sa njima shvatanje ideje nacije i države, udružena sa antičkom i renesansnom crtom i idejom antropocentričnosti kod Laze Kostića su bila često u nekoj vrsti saglasnosti, ali neretko i protivurečnosti sa duhom njegovog vekovima krstonosnog naroda, čuvara svetosavske zavetne tradicije. Između ostalog i zbog tih protivurečnosti Laza Kostić svet posmatra kao stalni sukob suprotstavljenih sila, koji, istina, vodi ka konačnoj harmoniji.

Zapadna metafizika, sa svojim poimanjem slobode između datosti ovoga sveta (za razliku od istočno-pravoslavne koja slobodu vidi kao mogućnost sledovanja Hristu, uslovljenu očišćenjem od greha koji je jedini sputava), formira u ranom periodu života buntovnu prirodu kod pesnika, što se vidi u pesmi Ej, Ropski Svete, ali gotovo u isto vreme nastaju pesme sa značajnim uplivom pravoslavnih motiva kao što su Đurđevi stpovi, gde Laza Kostić prikazuje domete božanske ljubavi i Pevačka himna Jovanu Damaskinu, gde istina ima antičkih motiva i gde pesnik Boga ne vidi kao milostivog, nego pre svega kao strogog svedržitelja, kao pantokratora.

Za mnoge ekscentrik pun života i vedrine, Laza Kostić je nosio ove protivurečnosti gotovo ceo život. Kod njega slika nikada nije crno-bela, postoji stalni upliv antike na narodnu tradiciju i obrnuto, kao i simbioza i protivurečnost između antropocentričnosti i bogocentričnosti. Pesma Među javom i med snom, napisana u njegovoj ranoj mladosti 1863. godine, kao da predstavlja prolog njegovih životnih dilema i rastrazanosti gore pomenutim protivurečnostima, koje će u dobroj meri utihnuti (ali ne potpuno) tek pred kraj pesnikovog života. Ona govori o srcu čoveka (kao suštinskom delu njegovog bića) koje egzistira i stvara između jave i sna, između svesnog i podsvesnog, racionalnog i emocionalnog, određujući protivurečnu prirodu pesnikovu koja će, kao što je rečeno, menjajući forme biti prisutna u Kostićevom biću čitavog života (čak i na njegovom kraju).

Na tribini će poseban naglasak biti dat upravo na sam kraj, kada se, u verovatno najlepšoj srpskoj ljubavnoj pesmi Santa Maria della Salute, sublimira čitav život pesnika i kada Laza Kostić kroz molitveno obraćanje Bogorodici ispoveda sve svoje životne muke, svoje grehe i svoje zablude, diveći se hramu posvećenom Bogomajci, ali i moleći je da, između ostalog, razume njegov odnos prema Lenki Dunđerkoj, devojci koja je ušla u njegovu sudbinu kao osoba koja ga je inspirisala u emocionalnom i umetničkom smislu, ali i, nesvesno, razotkrila njegove egzistencijalne probleme i stremljenja usmerena ka večnosti, kojoj je uvek hodio i kako ju je oduvek shvatao njegov, i u vekovnom ropstvu, slobodarski narod.

 

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja